Razlika između verzija stranice "Džudo"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Uklanjanje Link FA/FL/GA
No edit summary
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Ishii vs Suzuki 2008.jpg|mini|desno|200px|Džudisti]]
'''Judo''' (džudo) '''柔 道''' je borilačka vještina porijeklomi olimpijski sport stvoren kao skup odabranih tehnika iz [[JapanDžiju-džicu|džiju-džicua]]a. UDžiju-džicu bukvalnomje prevoduu sato vrijeme u [[japanski jezikJapan|japanskog jezikaJapanu]] nabilo bosanskizajedničko značiime '''JU'''za ''-sve nježniborilačke vještine (jednostavniudaranje i hrvanje),''. '''DO'''Tada ''-je putosnivač (način,džudoa vještina[[Jigorō Kanō]] (嘉納治五郎),'' tj.koji kakoje sesavladao odbranitinekoliko odstilova napadačadžiju-džicua, naodlučio najjednostavnijiuzeti način.najbolje Utemeniteljod jesvakog Japanskii profesorodbaciti borenja [[Džigoro Kano]]nepotrebno.
 
Džudo je stvoren kao fizičko, mentalno i moralno [[Pedagogija|obrazovanje]] u Japanu. Općenito se karakterizira kao [[Gendai budō|moderna]] [[Japanske borilačke vještine|borilačka vještina]]. Njegovo najistaknutije svojstvo je takmičarski element u kojem je cilj [[Bacanje (hrvanje)|baciti]] ili [[Obaranje (hrvanje)|oboriti]] protivnika na zemlju, imobilizirati ga ili na neki drugi način svladati protivnika [[Hrvačko držanje|držanjem]] ili prisiljavanjem da se pokori koristeći se [[Zglobno zaključavanje|zglobnim zaključavanjem]] ili hvatom oko vrata. [[Udarac (napad)|Udarci]] i pritisci rukama i stopalima, kao i oružana odbrana dio su džudoa, ali samo u unaprijed dogovorenom obliku ([[kata]], 形) i nisu dozvoljeni na džudo takmičenjima ili slobodnim treninzima ([[randori]], 乱取り). Osoba koja se bavi džudom naziva se ''džudoka''.
== Također pogledajte ==
* [[Vinko Šamarlić]]
 
Filozofija i kasnija pedagogija razvijena za džudo postali su model za druge moderne japanske borilačke vještine koje su se razvile iz tradicionalnih škola (koryū, 古 流,).
== Vanjski linkovi ==
* [http://www.ijf.org/ Međunarodna judo federacija]
 
== Historija i filozofija ==
{{stub-sport}}
 
=== Djetinjstvo i mladost osnivača ===
[[Datoteka:Kano_Jigoro.jpg|lijevo|mini| Jigorō Kanō]]
U svojoj ranoj historiji džudo je nerazdvojiv od svog osnivača, [[Japanci|japanskog]] [[Polimat|polimata]] i pedagoga ''Kanō Jigorōa'' (嘉納 治 五郎,1860–1938), rođenog kao ''Shinnosuke Jigorō'' (新 之 助 治 五郎). Kano je rođen u relativno bogatoj porodici. Njegov otac, Jirosaku, bio je drugi sin glavnog svećenika [[Šintoizam|šintoističkog]] [[Hiyoshi Taisha|Hiyoshi svetišta]] u [[Prefektura Shiga|prefekturi Shiga]]. Oženio se sa Sadako Kano, kćerkom vlasnika kompanije Kiku-Masamune koja proizvodi [[sake]], a njena porodica ga je usvojila, pa je promijenio ime u Kano. Na kraju je postao službenik u [[Shogun|šogunskoj]] vladi.<ref>{{Harvnb|Kano|2008}}</ref>
 
Jigorō Kanō je bio akademski obrazovan. Od sedme godine studirao je engleski, ''shodō'' (書 道, japanska kaligrafija) i četiri konfučijanska teksta (四 書, ''Shisho'') uz pomoć brojnih predavača. Kada je imao četrnaest godina, Kanō je upisao srednju školu na engleskom jeziku, Ikuei-Gijuku u [[Shiba (Minato, Tokio)|Shibi]], Tokio. Kultura maltretiranja u toj školi bila je katalizator zbog kojeg je Kanō potražio ''Jūjutsu'' (柔 術, džiju-džicu) ''dōjō'' (道場, dodžo, mjesto za trening) gdje bi mogao trenirati.
 
Rani pokušaji za pronalaskom učitelja džiju-džice koji je bio voljan da ga podučava bili su neuspješni. Padom [[Tokugawa|šogunata Tokugawa]] nakon [[Revolucija Meiji|Meiji revolucije]] 1868. godine, džiju-džicu je postao nepopularan i sve više zapadnjački u Japanu. Mnogi od onih koji su jednom predavali tu vještinu bili su prisiljeni odustati od podučavanja ili su postali toliko razočarani da su jednostavno odustali. Nakai Umenari, prijatelj Kanōvog oca i bivši vojnik, pristao je da mu pokaže ''katu'', ali ne i da ga podučava. Čuvar druge Jirosakuove kuće, Katagiri Ryuji, takođe je znao džiju-džicu, ali ga nije htio podučavati, jer je smatrao da ta vještina više nije od praktične koristi. Još jedan čest gost, Imai Genshiro iz Kyūshin-ryū (扱 心 流) škole džiju-džicua, takođe ga je odbio.<ref name="Kano (2008) pp. 2">{{Harvnb|Kano|2008}}</ref> Prošlo je nekoliko godina prije nego što je konačno pronašao voljnog učitelja.
 
Kao student 1877. godine u tokijskoj školi ''Kaisei'' (koja je ubrzo postala dijelom novoformiranog [[Univerzitet u Tokiju|Tokijskog imperijalnog univerziteta]]), Kanō je saznao da su mnogi učitelji džiju-džicua bili prisiljeni da imaju alternativne karijere i često su otvarali ''Seikotsu-in'' (整 骨 院, tradicionalne osteopatske ordinacije).<ref>{{Harvnb|Hoare|2009}}</ref> Nakon raspitivanja na nekoliko mjesta, Kanō je nasavjetovan da se obrati Fukudi Hachinosukeu (1828–1880),<ref>{{Harvnb|Fukuda|2004}}</ref> učitelju ''Tenjin Shin'yō-ryū'' (天神 真 楊 流) džiju-džicua, koji je imao mali dodžo sa devet strunjača, gdje je podučavao pet učenika.<ref>{{Harvnb|Kano|2008}}.–4; Hoare (2009). pp. 45.–47; Fukuda (2004). pp. 145.–152. Keiko Fukuda 9th Dan (born 1913) is the granddaughter of Fukuda Hachinosuke, and is the last surviving direct student of Kano: {{Citation|last=Davis|first=Simon|title=Be Strong, Be Gentle, Be Beautiful - Keiko Fukuda|url=http://www.usjf.com/2011/01/be-strong-be-gentle-be-beautiful/|website=United States Judo Federation|accessdate=12. 3. 2011|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110308231204/http://www.usjf.com/2011/01/be-strong-be-gentle-be-beautiful/|archivedate=8. 3. 2011}}</ref> Kaže se da je Fukuda naglašavao tehniku nad formalnim vježbanjem, čime je položio sjeme Kanōvog naglaska na ''randori'' (乱 取), slobodnu tehniku) u džudou.
 
Nakon Fukudine smrti 1880. godine, Kanō, koji je postao njegov najposvećeniji i najsposobniji učenik u ''randoriju'' i ''kati'' (形, kata, unaprijed dogovorena forma borbe), preuzeo je ''nastavu'' (伝 書, densho) u Fukudinom dodžu. Kanō je odlučio da nastavi studije u drugoj ''školi Tenjin Shin'yō-ryū'', gdje je predavao Iso Masatomo (1820–1881). Iso je veći naglasak stavio na vježbanje "kate" i povjerio "randori" instrukcije pomoćnicima, među kojima je Kanō bio vodeći. <ref>{{Harvnb|Kano|2008}}</ref> Nakon što je Iso umro u junu 1881. godine, Kanō je otišao studirati u dodžo Iikuboa Tsunetoshija (1835–1889) ''Kitō-ryū'' (起 倒流).<ref>{{Harvnb|Kano|2008}}</ref> Za razliku od Fukude, Iikubo je naglašavao ''randori'', te je ''Kitō-ryū'' imao značajan fokus na ''nage-waza'' (投 げ 技, tehnike bacanja).<ref>{{Harvnb|Kano|2005}}</ref>
 
=== Osnivanje Kodokana ===
[[Datoteka:Eishoji.JPG|desno|mini| ''Svetište Eisho-ji'', Tokio]]
U februaru 1882. godine, Kano je osnovao školu i dodžo za ''Eisho-ji'' (永昌 寺), u [[Budizam|budističkom]] hramu i tadašnjem šintoističkom dijelu Tokija (današnji kvart Higashi Ueno u regiji [[Taitō (Tokio)|Taito]]).<ref>{{Harvnb|Hoare|2009}}.–53. For location of Eisho-ji temple, see:
 
{{Citation|url=http://www.kodokan.org/e_basic/access_eishoji.html|title=Way to Eisho-Ji Temple|website=Kodokan|accessdate=14. 3. 2011|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110311144955/http://www.kodokan.org/e_basic/access_eishoji.html|archivedate=11. 3. 2011}}</ref> Iikubo, Kanov ''Kito-ryu'' instruktor, bio je prisutan tri dana u sedmici kako bi pomogao u predavanju. Iako su prošle još dvije godine prije nego što je hram dobio ime Kōdōkan (講道 館, Kodokan, "mjesto za raspetljavanje puta"), te Kano još nije dobio svoj ''Menkyo'' (免許, majstorski certifikat) u ''Kitō-ryū,'' to se smatra osnivanjem Kodokana.
 
''Eisho-ji'' dodžo je bio relativno malen, sačinjen od dvanaest strunjača u prostoru za trening. Kano je primao rezidentne i nerezidentne studente, a prvo dvoje su bili [[Tomita Tsunejirō]] i [[Shiro Saigo]].<ref>{{Harvnb|Kano|2008}}</ref> U augustu sljedeće godine, ovom paru su odobrene ocjene shodan (初段, prvi rang), prve koje su date u bilo kojoj borilačkoj vještini.<ref>{{Harvnb|Lowry|2006}}</ref>
 
== Odjeća ==
Džudoke treniraju u posebnoj vrsti [[Kimono|kimona]] zvanog '''Džudogi.''' (Gi na japanskom znači odjeća) Džudogi je vezan posebnim pojasom, širine 4-5 cm, čija boja odgovara džudokinom rangu.
 
== Procjena znanja ==
Džudisti su rangirani prema njihovom znanju i rezultatima postignutim u borbama. Postoji šest učeničkih ("kyu") i 10 majstorskih ("dan") rangova sa odgovarajućim pojasevima u boji.
{| class="wikitable"
!Bosanski
! '''Japanski'''
! '''Boja pojasa'''
|-
| 6. ''kyū''
| rokkyū
| style="background:#fffff0;" | bijeli
|-
| 5. ''kyū''
| gokyū
| style="background:#ffd300;" | žuti
|-
| 4. ''kyū''
| yonkyū
| style="background:#ff8c00;" | narandžasti
|-
| 3. ''kyū''
| sankyū
| style="background:#228b22;color:white;" | zeleni
|-
| 2. ''kyū''
| nikyū
| style="background:#0000FF;color:white;" | plavi
|-
| 1. ''kyū''
| ikkyū
| style="background:#B8860B;color:white;" | smeđi
|-
| 1. dan
| shodan
| style="background:#000000;color:white;" | crni
|-
| 2. dan
| nidan
| style="background:#000000;color:white;" | crni
|-
| 3. dan
| sandan
| style="background:#000000;color:white;" | crni
|-
| 4. dan
| yodan
| style="background:#000000;color:white;" | crni
|-
| 5. dan
| godan
| style="background:#000000;color:white;" | crni
|-
| 6. dan
| rokudan
| style="background:#000000;color:white;" | crni ili crveno-bijeli
|-
| 7. dan
| shichidan
| style="background:#000000;color:white;" | crni ili crveno-bijeli
|-
| 8. dan
| hachidan
| style="background:#000000;color:white;" | crni ili crveno-bijeli
|-
| 9. dan
| kudan
| style="background:red;color:white" | crveni
|-
| 10. dan
| jūdan
| style="background:red;color:white" | crveni
|}
 
== Reference ==
{{Refspisak}}
 
== Vanjski linkovi ==
{{Commonscat|Judo|Džudo}}
* [http://www.ijf.org IJF međunarodna džudo federacija]
* [http://www.kodokan.org Službena web stranica KODOKANA]
* [https://web.archive.org/web/20171014164734/https://judoforum.com/ Rasprave vezane za džudo]
* [http://www.judo-snijders.nl/ Judoschool Jan Snijders, tehničke informacije]
 
{{Olimpijski sportovi}}
 
[[Kategorija:Borilački sportovi]]
[[Kategorija:Džudo]]
[[Kategorija:Borilačke vještine]]
[[Kategorija:Borilački sportovi]]
[[Kategorija:Sportovi na Olimpijskim igrama]]