Razlika između verzija stranice "Kastel (Banja Luka)"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
No edit summary
Red 12:
== Historija ==
=== Prahistorija ===
Iz perioda gravettiena, tj. najmlađe faze gornjeg [[paleolit]]a u sjevernoj Bosni, koja traje od XIX do prve četvrtine XIII milenija prije naše ere nađene su kremene alatke. Iz neolita[[neolit]]a je nađena crnopolirana fina keramika, rađena od dobro pročišćene gline, koja je pečena redukciono – paljena, crne i sive boje.<ref name="Jamaković"/> Pretpostavlja se da je neolitsko naselje u Kastelu bilo rezultat pritiska [[Vinčanska kultura|vinčanske]] populizacije, odnosno njenog ogranka [[Sopotska kultura|Sopotske kulture]]. Zajedničko i srodno [[Vinčanska kultura|vinčanskoj]] i finom materijalu [[AtarčevačkaStarčevačka kultura|starčevačke kulture]] jest manir sjajnog glačanja vanjske površine posuda.
==== Eneolit ====
 
Iz doba [[eneolit]]a (bakarno doba) otkriveno je naselje sa keramikom badenske kulturne grupe i mali broj fragmenata keramike [[Vučedolska kultura|vučedolske kulturne grupe]]. Prema analizama i vrsti ornamentike, lokalitet Kastel pripadao je i klasičnoj (dublje urezane ornamentike) i kasnoj klasičnoj (pliće urezanih motiva) fazi Vučedola. Karakteristika finije keramike je da je većinom ukrašena bijelom inkrustacijom, što je opšta karakteristika vučedolske keramike, koja je evidentirana i na Kastelu. [[Keramika]] je bila ornamentirana duboreznom tehnikom, dubokim i plitkim urezima, a ukrasi su bili izvedeni žigosanjem i upotrebom nazubljenog kotačića.
 
Arheolozi su uočili vezu između pojave i širenja metala i upotrebe bijelo inkrustiranog ornamenta. Ta je relacija imala dublji značaj za vučedolsku kulturu koja je širila metaluršku proizvodnju širom Evrope i nosila mističnu notu, s direktnim i skrivenim sadržajem. Činjenica da je bijela inkrustacija pratila širenje metalurgije naslućuje vezu između simbola Vestalskih djevica kao čuvarica vatre i ritualnog žrtvovanja djece pred gradnju peći za taljenje. Ritual je bio više mističan nego religiozan, a nevine žrtve fetusa djece možda najuzvišeniji simbol, gdje se žrtvuju čistota i nevinost. Pojava bijele inkrustacije, u mitskoj verziji, po kojoj je [[Prometej]] prenio ukradenu vatru, ima svoju verziju u relaciji između vatre i stabljike komorača (Ferula communis), koja raste po cijelom [[Sredozemno more|Mediteran]]u. Stabljika je ispunjena bijelom i lako zapaljivom srčikom. Prometej je vatru sakrio u stabljiku te biljke i darovao je čovječanstvu. Ta bijelina inkrustacije možda ima neku relaciju s vatrom i taljenjem.
 
Pored keramike, pronađeni su kremeni nožići i životinjske kosti.<ref name="Jamaković">{{Cite web |url=http://http://www.anubih.ba/godisnjak/god46/Godisnjak46-full.pdf |title= Orhan Jamaković - Trragovi sopotske i vučedolske kulture na lokalitetu Kastel – Banja Luka |work= ANUBiH - GODIŠNJAK KNJIGA /46 Sarajevo 2017|accessdate= 9. 2. 2019}}</ref>
 
Na Kastelu je konstatovan pokretni arheološki materijal iz kasnog [[Bronzano doba|bronzano]]g i [[Željezno doba|željeznog]] doba.
 
=== Antičko doba ===
Na osnovu hodoloških ispitivanja, antičkih geografskih karata (''Tabula Peutingeriana i Itinerarium Antonini'') i uglavnom slučajnih nalaza, ustanovljeno je da se ovdje nalazilo antičko ([[Bosna i Hercegovina u rimskomRimskom carstvu|Rimsko]]) naselje Castra, u kojem je bila putna stanica (''mansio''), vojni logor (''castrum'' ), civilno naselje uz logor (''canabae'') i beneficijarna stanica (''statio''). Pripadala je teritoriji provincije Gornje Panonije, a područje je bilo naseljeno plemenom [[Oserijati|Oserijata]]. Naselje Castra nalazilo se na komunikaciji koja je polazila iz [[Salona|Salone]] ([[Solin]]), tadašnjeg političkog centra rimske provincije [[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmacije]], do [[Servicij]]a ([[Bosanska Gradiška|Bosanske Gradiške]]), tadašnjoj luci na [[Sava|Savi]] u provinciji [[Panonija (rimska provincija)|Panoniji]].<ref name="Bojanovski">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/doc/12834705/Ivo-Bojanovski-BIH-u-Anticko-Doba |title= Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA |work=Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
 
Iskopavanjima od 1980. do 1988. godine otkriveni su zidovi, čija veličina i obrada [[kamen]]ih kvadera (kiklopski zid) upućuje na jače kasnoantičko utvrđenje. Otkopani su i dijelovi temeljnih zidova nekog većeg kasnoantičkog objekta sa polukružnom apsidom, čija namjena još nije definitivno odgonetnuta (bazilika, administrativna zgrada ili kompleks različitih sadržaja). Brojni zidovi tvrđave izgrađeni su od zidova rimskih spolija.
Red 33:
Polovinom XVII vijeka u Banjoj Luci, u putopisu [[Evlija Čelebija|Evlije Čelebije]], a i nekih drugih putopisaca, pominju se dva grada, jedan u Gornjem Šeheru, a drugi u Donjem Šeheru (područje sadašnjeg Kastela).
 
Ime Banja Luka prvi put se pominje 1494. godine u jednoj ispravi [[Mađarska|ugarskog]] kralja Ladislava II Jagelovića. Tada se Banja Luka nalazila u sastavu [[Jajačka banovina|Jajačke banovine]], ali ne zna se gdje se tvrđava Banja Luka nalazila. Prema ranim osmanskim dokumentima, radi se o tvrđavi u Gornjem Šeheru, koju mnogi autori nazivaju i Vrbaški grad. Između [[HabzurziHabsburg (dinastija)|Habsburškog]] i Osmanskog carstva, dolazi do rata (1683.-1699.). U tom su ratu [[Austro-Ugarska|austrijske]] trupe, pod komandom markgrofa Ludviga Badenskog, nakratko zauzele Banja Luku avgusta 1688. godine. Od tog vremena se više ne pominje tvrđava u Gornjem Šeheru.
 
=== Osmansko doba ===
Početkom 1528. godine, cijelo područje Jajačke banovine, od [[Jajce|Jajca]] do Save, palo je pod [[OsmanlijeBosna i Hercegovina u Osmanlijskom Carstvu|osmansku]] vlast. Banja Luka 1554. godine postaje sjedište bosanskog sandžak-bega. Kada je 1580. godine osnovan [[Bosanski pašaluk]] (beglerbegluk, ajalet), sjedište pašaluka bilo je u Banja Luci. Za prvog beglerbega postavljen je [[Gazi Ferhad-paša Sokolović]], koji je razvio veliku graditeljsku aktivnost u Donjem Šeheru, današnjem centru grada, gdje je dao da se izgradi i uvakufi 216 objekata. Među njima sagrađena je, prije 1587. godine i tophana (arsenal). Tophana je pretvorena u tvrđavu za vrijeme vlade sultana [[Mehmed III|Mehmeda III]] (1595.-1603.), i za razliku od Starog grada u Gornjem Šeheru, nazvana Novi grad. Po običaju, u tvrđavi je bila sagrađena i [[džamija]], koja je posvećena pomenutom sultanu.
 
Pri obnovi za vrijeme [[Numan-paša Ćuprilić|Numan-paše Ćuprilića]] 1712. –1714. godine, tvrđava dobija konačne gabarite. Proširena je po principu Vobanovog sistema. Iza te bitke tvrđava je opet popravljana tokom 1737.-1738. godine. Iz anonimnog opisa, pisanog oko 1785. godine, u tvrđavi je bilo 50 topova.<ref name="Kapetanije">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/doc/91434157/Hamdija-Kresevljakovic-Izabrana-Djela-1|title= Hamdija Kreševljaković, KAPETANIJE U BOSNI I HERCEGOVINI |work= Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela I, Veselin Masleša, 1991 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Posljedna opravka tvrđave bila je 1868. godine. Austrijskom okupacijom, u tvrđavi boravio je jedan bataljon. Iza [[Drugi svjetski rat|II svjetskog rata]] pa do 1959. godine, Tvrđava Kastel je i dalje služila u vojne svrhe. Od 60-ih godina nadalje, prostor Kastela je korišten u raznovrsne svrhe.