Ostalo
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Ostalo |
|||
Red 1:
{{Infokutija etnička grupa|grupa=Lužički Srbi|ukupno=60.000<ref>Catherine Hickley. [https://www.bloomberg.com/apps/news?pid=newsarchive&sid=aCW1fh0XInBE&refer=muse Germany's Sorb Minority Fights to Save Villages From Vattenfall]. [[Bloomberg News|Bloomberg]]. December 18, 2007.</ref> - 80.000<ref>{{cite web|url=http://www.faqs.org/minorities/Eastern-Europe/Sorbs-of-East-Germany.html|title=Sorbs of East Germany|work=faqs.org|access-date=18 March 2015}}</ref>(proc.)<br />• 45–60,000
Govore dva slična jezika: gornjolužičkosrpski (utjecaj [[Češki jezik|češkog jezika]]) i donjolužičkosrpski (utjecaj [[Poljski jezik|poljskoga jezika]]). Oba jezika spadaju u [[Slavenski jezici|slavensku]] grupu [[Indoevropski jezici|indoevropskih jezika]]. Lužičkih Srba ukupno ima oko 60.000 do 80.000, a po vjeri su većinom [[Rimokatoličanstvo|rimokatolici]].<ref name=":0">{{Cite web|url=https://www.sorben.sachsen.de/index.html|title=Startseite - Sorben - sachsen.de|last=Kommunikation|first=Stabsstelle|website=www.sorben.sachsen.de|language=de|accessdate=2021-04-11}}</ref>
== Ime ==
Red 9:
{{Glavni|Lužičkosrpski jezici}}
Lužički Srbi govore dva slična jezika: [[donjolužičkosrpski]] i [[gornjolužičkosrpski]]. Oba jezika spadaju u lužičkosrpsku podgrupu [[Zapadnoslavenski jezici|zapadnoslavenskih jezika]]. Do [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] Lužički Srbi su pisali [[Gotika|goticom]] i [[Latinica|latinicom]], a danas pišu samo latinicom.<ref>Elżbieta Wrocławska, ''Promjene u ortografiji i leksici donjolužičkoga jezika – na margini jezikoslovnih globalističkih sporova'' (str. 139. – 146.), '''<code>U kolekciji:</code>''' Barbara Kryżan-Stanojević, ur., ''Inovacije u slavenskim jezicima'', Zagreb : Srednja Evropa, 2011., {{ISBN|978-953-6979-80-6}}, str. 139.{{Citat|Donji Lužički Srbi često sami sebe zovu imenom koje se do kraja II. svjetskoga rata upotrebljavalo i za Gornje Lužičke Srbe: Wendojo, njem. Wenden, vraćajući se starom imenu koje se više u Gornjoj Lužičkoj ne upotrebljava. U zadnjih dvadeset godina Donji Lužičani na taj način naglašavaju potrebu da se njihov jezik, kultura i historija razlikuju od jezika, kulture i historije Gornjih Lužičana.|Wrocławska, 2011., 139.}}</ref>
== Historija ==
{{Proširiti sekciju}}
== Geografija ==
Line 16 ⟶ 19:
S njihovih prvobitnih naseljavanja Lužički Srbi su nasilno protjerani u prostor između [[Laba|Labe]] i Berlinad, između Budišina i /Cottbus]]a, nekad močvarno i pusto zemljište, koje su oni svojim radom većim dijelom pretvorili u urban kraj.
== Demografija ==
Ukupan broj Lužički Srba po godinama:<ref>{{Cite web|url=http://www.listy.cz/archiv.php?cislo=131&clanek=011317|title=Zdeněk Víšek: Lužičtí Srbové a česko-lužickosrbské vztahy {{!}} Listy|website=www.listy.cz|accessdate=2021-04-11}}</ref>
{| class="wikitable"
!Godina
!'''1700'''
!'''1750'''
!'''1880'''
!'''1900'''
!'''1945'''
!'''2019'''
|-
!Stanovništvo
|250,000
|200,000
|166,000
|146,000
|100,000
|60,000
|}
Lužički Srbi su podijeljeni u dvije etnografske grupe:
* Gornjolužički Srbi, koji pričaju [[gornjolužičkosrpski jezik]] (45.000 - 60.000).<ref>Jana Šołćina, Edward Wornar: ''Obersorbisch im Selbststudium, Hornjoserbšćina za samostudij''. Bautzen: Domowina-Verlag, 2000. Page 10.</ref>
* Donjolužički Srbi, koji pričaju [[donjolužičkosrpski jezik]] (15.000 - 20.000).<ref name=":0" />
[[Datoteka:Germany sorbian region.png|lijevo|mini|178x178piksel|Karta Lužičkih Srba u [[Njemačka|Njemačkoj]].]]
[[Datoteka:Sorben.jpeg|n|mini|168x168piksel|Karta lužičkosrpskih gradovi.]]
== Kultura ==
Lužičkosrpsko stanovništvo je izmiješano sa [[Nijemci|Nijemcima]]. Bez obzira na viševjekovnu germanizaciju Lužički Srbi su u duhovnoj i materijalnoj kulturi sačuvali brojne [[Slaveni|slavenske]] elemente. Zanimljive su trodjelne kuće, ušorena i raštrkana sela, ženska narodna nošnja, što se sve bitno razlikuje od susjednog i s njima pomiješanog njemačkog stanovništva. Razlikuje se od njemačkog stanovništva i po svadbama. Narodno usmeno stvaralaštvo bogato je izrekama, poslovicama, pjesmama i pričama. Očuvani su i stari muzički instrumenti.
=== Muzika ===
Socijalno i nacionalno ugnjetavanje kojem je Łužica bila izložena tijekom svoje stoljetne historije, u velikoj mjeri utjecalo je na njezinu duhovnu sferu. Ono je posebno ostavilo traga u narodnoj pjesmi i instrumentalnoj narodnoj muzici sve do formiranja samobitne Lužičke muzičke kulture. Razvoj muzičkog folklora bio je u Lužičkim selima strogo hijerarhijski ograničen. Interpretatori i nositelji muzičke tradicije svirali su po imanjima u najraznovrsnijim prilikama. U [[17. vijek|17. vijeku]] pojavile su se samostalne muzičke skupine Lužičana-violinista, koji su bili prinuđeni da preživljavati u uvjetima konkurencije s "njemačkim gradskim zviždačima". Pritom su muzičari sastavljali repertoar od svjetovnih pjesama i duhovnih dijela, i priređivali njihovo originalno muzičko izvođenje. Takva praksa bila je svojstvena i drugim muzičkim grupacijama. Bez obzira na šarenilo [[Srednja Evropa|srednjeevropskog]] muzičkog folklora, koji je bez sumnje utjecao na tradiciju Lužičke pjesme, moguće je odrediti neke njene posebitosti. Ona se prije svega bazira na specifičnim crtama koje su svojstvene usmenom narodnom stvaralaštvu, sadrži originalna sredstva izražavanja iz davnih vremena, koja se uspješno spajaju
=== Pozorište ===
Kazalište u Lužici pojavilo se u završnoj etapi nacionalnog preporoda kod Lužičana. Dana 2. oktobra 1862. godine, u Budišinu, bila je prikazana prva amaterska predstava na [[Lužičkosrpski jezici|lužičkosrpskom jeziku]] koju su pripremili studenti Praške Lužičke seminarije. U njoj je aktivno sudjelovao i osnivač ''Matice serbske'' (''Maśica Serbska'') Jan Arnošt Smoler.
Odmah poslije [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], u maju 1945. godine, [[Sovjetski Savez|Sovjetska]] okupacijska vlast dozvolila je djelatnost "Domovine". Središnja pozorišna trupa, koju je ona osnovala 1946. god., postavila je temelje za pojavu lužičkog narodnog kazališta 13. oktobra 1948. god. to je bilo prvo i do današnjeg dana jedinog profesionalno kazališta u historiji suvremene Lužičke kulture. Do tada je u saksonskoj i pruskoj Gornjoj Lužici postojalo oko 30 lužičkih kazališnih amaterskih skupina koje su se pojavile još u vrijeme [[Nacisti|nacista]]. Istina, njihov broj se znatno smanjio nakon otvaranja budišinske profesionalne scene.
=== Mediji ===
[[Datoteka:SerbskeNowiny-title.jpg|mini|220x220piksel|Serbske Nowiny]]
Od tiskovina koje izlaze na lužičkosrpskim jezicima izdvajaju se dnevni list "''Serbske Nowiny''", potom sedmične "''Nowy casnik''", kulturni mjesečnik "''Rozhlad''", dječji časopis "''Płomjo''" (Plamen), katoličke novine "''Katolski Posoł''" i protestantske novine "''Pomhaj Bóh''".
== Reference ==
| |||