Razlika između verzija stranice "Pantomima"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Datoteka Vahram_Zaryan_–_performance_Confession.jpg je uklonjena i obrisana je na Commonsu od strane ~riley razlog: per c:Commons:Deletion requests/Files uploaded by Yohanne100. |
m razne ispravke, replaced: ċ → ć |
||
Red 2:
[[Datoteka:PANTOMIME-PABLO.jpg|thumb|Pantomime [[Pablo Zibes]]]]
'''Pantomima''' je naziv za predstave u kojima [[glumac]] misli i osjećaje lika koji tumači prenosi samo pokretima [[tijelo|tijela]] i [[mimika|mimikom]], a bez upotrebe [[riječ]]i. U [[19. vijek]]u je u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] za pantomimu zabilježen naziv '''nijemoigra'''.
Riječ potiče od grčkog, gdje mimos ili mim znači podražavatelj, podražavanje. Riječ je prvobitno označavala poseban način predstavljanja u [[antika|antičkom]] [[pozorište|pozorištu]]. Pantomima je umjetnost tišine, poezija visokog kultiviranog pokreta.
Pantomima (panto - sve, mimos - podražavanje) se spominje još u [[Stara Grčka|Staroj Grčkoj]] i [[Rimsko Carstvo|Rimu]], a i u zapisima putopisaca po [[Daleki Istok|Dalekom Istoku]].
Red 19:
Početak [[17. vijek]]a je druga stanica u razvoju umjetnosti pantomime. Nastala je pod sasvim drugačijim okolnostima. Nekim teatrima zakonom nije bilo dozvoljeno da govore, dok su neki teatri imali privilegije govora. Glumci koji su igrali u tišini, kroz pokrete su tražili nove teatralne puteve i na taj način uspijevali da izbjegnu zakon privilegiranih. Italijanska ''Commedia dell arte'' sa svojim karakterima Arlekina, Kolumbine, Kapitana, Pantalonea i sa svojim karakter maskama imala je najveći uticaj na teatre širom Evrope.
Početkom [[18. vijek]]a u Parizu je nastupao legendarni [[Jean Gaspard Deburau]] (Žan Gaspard Debiro) u ulozi Pierrot (Pjeroa) u Thèàtre des Funambules. Njegova figura, melanholični i vječno zaljubljeni Pierrot sa dugim bijelim kostimom, koji u tišini podnosi bol
[[Umjetnost]] pantomime je uvijek bila povezana sa govorom ili plesom. Prvi put u historiji se pantomima odvaja od govora i plesa, i postaje samostalna umjetnost početkom [[20. vijek]]a, ali ne u teatru, nego u [[eksperiment]]alnom studiju od velikog reformiste moderne pantomime [[Etienne Decroux]] (Etien Dekrua). U [[Pariz]]u godine [[1923]], Etienne Decroux (rođen [[1898]]) je počeo sebe, a kasnije i druge, da obučava pokretima tijela na sceni. Njegov cilj nije bio [[reformacija]] pantomime, nego napraviti jednu čistu umjetnost pokreta - [[Mime Corporel]]. Decroux analizira pokrete čovječijeg tijela pod geometrijskim okolnostima. Tako nastaje [[inklinacija]] (naklon), translacija (pomjeranje) i rotacija čovječijeg tijela kao osnova za sve predstojeće iluzorne tehnike pantomime. Pantomima dobija i svoju pedagogiku i gramatiku geometrijskih pokreta.
Njegovi učenici su slavni [[Jean Louis Barrault]] (Žan Lui Baro) i [[Marcel Marceau]] (Marsel Marso). Marcel Marceau je kasnije Decrouxov sistem razradio i napravio pristupačnim čitavoj publici teatra. Zahvaljujući djelovanju Marceaua na području pantomime, uspio je da ovu umjetnost napravi svjetski poznatom.
Francuska škola razdvaja pojam "pantomime" i "mime".
* Pantomima živi u tradiciji stare pantomime, tj. ona priča o svakodnevnom životu, njegove komične i tragične situacije i obraća se direktno publici. Bijela maska od Pierrot-a je često preuzeta. Izražava se putem [[ekstremitet]]a i mimike.
| |||