Razlika između verzija stranice "Bizantijska umjetnost"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 179:
postojanja Bizantijskog Carstva, u pojedinim zemljama istočnog obreda stvoren je djelimično poseban umjetnički stil pojedinih naroda koji se nastavio i nakon završetka Bizantijskog Carstva. Bizantijska umjetnost u pojedinim zemljama manifestuje se uglavnom u sakralnoj arhitekturi, ali je povezana s regionalnim aspektima. Stvoren je na ovaj način npr. [[Srpsko-bizantijski stil]]. U 14. i 15. vijeku razvila se [[Moravska škola]] koja je doživjela potpuno nezavisan razvoj i kasnije je postala arhitektonski model za moldavske hramove i u susjednim zemljama (Vlaška, Bugarska). Pojavljuju se nova umjetnička žarišta, od kojih su najvažniji bili u Rusiji. Ruski ikonografski stil počinje se razvijati u svom smjeru, ali snažno oponaša bizantijske uzore. Ikona [[Presveto Trojstvo (ikona Andreja Rubljova)|Presvetog Trojstva]] [[Andrej Rubljov|Andreja Rubljova]] jedno je od najznačajnijih prelomnih djela.
 
Arhitektura u Rusiji i Srbiji, pored bizantijskih stilova, upija i uticaje sa Zapada ([[Romanika|romanički]] i [[Gotika|gotski]] stil). Slavenske crkve i manastiri (npr. [[Manastir Gračanica|Gračanica]], [[Manastir Visoki Dečani|Visoki Dečani]], [[Kalenić (manastir)|Kalenić]]) odlikovali su se naglašavanjem vertikalnosti, što je u ranijoj bizantijskoj umjetnosti bilo u potpunosti izostavljano. Međutim, središnji tlocrt crkava se nastavio. Na građevine iz [[Raška škola|Raške škole]] najviše utječe romanički tlocrt (npr. [[Manastir Studenica]]), naglasak je također na boji i raznolikosti fasade. Dobar primjer su freske grčkih umjetnika koji su radili na dvoru srpskog vladara [[Stefan Uroš II, kralj Srbije|Stefana Uroša II]] ili u Manastiru Gračanica. Bizantijski utjecaj pojavio se i u svim aspektima života (odjeća, naslovi). Najnaprednija faza srpsko-bizantijske umjetnosti ostvarena je tokom vladavine despota [[Stefan Lazarević|Stefana Lazarevića]].
 
Freska je igrala važnu ulogu u srednjovjekovnoj Srbiji. Starije freske obuhvatale su radove u Manastiru Studenica (1170) i [[​​Manastir Sopoćani|​​Sopoćanima]] (oko 1265). Grčki slikari su ovdje oponašali klasične drevne freske. Slike iz kasnijeg perioda (za vrijeme dinastije Paleolog) ponovo su imale konzervativniji hrišćanski karakter ([[Ohrid]], Gračanica). Relativno visokokvalitetna djela srpskih majstora iz 14. vijeka i prve polovine 15. vijeka u Moravskoj školi mogu se naći u manastirima Kalenić ili Manasiji.