Razlika između verzija stranice "Pravoslavna crkva"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m razne ispravke, replaced: slijedeć → sljedeć (2)
Red 13:
# [[Jerusalem]]a, koji je obuhvatao Palestinu.
 
<big>Danas su poznate slijedećesljedeće:</big>
 
=== Carigradska Patrijaršija ===
[[Datoteka:Chora Church Constantinople 2007 Panorama.jpg|mini|desno|Istanbulska Crkva sv. Spasa]]
[[Bizantion]] je u početku bio episkopija potčinjena prijestolu [[Herakleja|Herakleje]], u [[Trakija|Trakiji]], ali čim je, zahvaljujući [[Konstantin Veliki|caru Konstantinu]] ([[306]]-[[331]]), postao prijestonica carstva, drugi [[Rim]], on je stekao veliku crkvenu i političku važnost.
Jurisdikciju carigradskog patrijarha odredili su vaseljenski sabori: [[Drugi Vaseljenski Sabor|Carigradski]] ([[381]]), Trećim kanonom, daje mu prvenstvo časti, poslije [[Rim]]a; [[Četvrti Vaseljenski Sabor|Halkidonski]] ([[451]]), Dvadeset osmim kanonom, dodaje mu eparhije [[Trakija|Trakije]], [[Mala Azija|Male Azije]] i Ponta. U [[11. vijek]]u pod njegovom jurisdikcijom nalaze se ne samo [[Grci]] [[Bizantijsko carstvo|bizantijskog carstva]] nego i kršćani Sjeverne [[Afrika|Afrike]], [[Južna Italija|Južne Italije]] i [[Sicilija|Sicilije]], [[Mala Azija|Male Azije]] , [[Balkan|Balkanskog poluostrva]], [[Rusija|Rusije]] i [[Rumunija|Rumunskih Zemalja]]. U to vrijeme Vaseljenska Patrijaršija imala je 600 [[Episkop|episkopskihepiskop]]skih tronova. Latinski [[Križari]] osvajaju [[Carigrad]] [[1204]]. godine; poslije toga [[Patrijarh]] premješta svoje sjedište u [[Niceja|Niceju]], gdje je ostao u izgnanstvu sve do [[1272]]. godine. Zatim [[Carigrad]] pada pod [[Osmanlije]] [[1453]]. godine. Taj događaj je utjecao da se znatno svede crkvena važnost Vaseljenske Patrijaršije. Isto tako i formiranjem pomjesnih autokefalnih Crkava, na kraju [[19. vijek]]a, njena se jurisdikcija sužava. Godine [[1928]]. četrdeset i devet episkopija bilo je predano [[Grčka Pravoslavna Crkva|Grčkoj Crkvi]]. Pod sadašnju njenu jurisdikciju ulaze [[Grci]] vjernici u [[Carigrad|Istanbulu]], eparhije u [[Turska|Turskoj]], nekoliko dodekaniskih eparhija, kao i [[Sveta Gora]].
 
=== Aleksandrijska Patrijaršija ===
To je najstariji patrijaršijski prijestol; spominje ga već Prvi Vaseljenski Sabor. Patrijarh, koji sebe smatra nasljednikom evanđelista Marka i nosi titulu "papa i patrijarh Aleksandrije i Afrike", u početku po časti zauzimaše drugo mjesto, poslije episkopa Rima. Uslijed monofizitskog spora, 457. god. Aleksandrijska Crkva podijelila se na dvije grupe: jednu koja je prihvatila kristološko halkidonsko učenje (451) i vlast bizantskog cara ("melkiti"), i drugu koja je odbacila Halkidon i oformila se kao Koptska Egipatska Crkva ("monofiziti"). Aleksandrijski patrijarh potječe od "melkita" iz Egipta. Isprva je Aleksandrijska Crkva upotrebljavala koptski ili aleksandrijski obred, a između 11. i 13. vijeka prešla je na bizantski obred pošto su i vjernici i svećenici grčkog porijekla. Sadašnja jurisdikcija Aleksandrijske Patrijaršije pruža se na [[Egipat]], [[Sudan]], [[Tunis]], [[Kongo]], [[Kenija|Keniju]], [[Kamerun]] i [[Južna Afrika|Južnu Afriku]], zemlje za koje su hirotonisali afričke episkope i svećenike. Patrijaršija ima sjedište u Aleksandriji ([[Egipat]]).
 
=== Antiohijska Patrijaršija ===
Red 27:
 
=== Jerusalemska Patrijaršija ===
Na Saboru u Halkidonu (451) episkop Juvenalije dobija saglasnost da Jerusalem bude autonomna patrijaršija. Zauzevši peto mjesto u poretku [[Pentrahija|pentarhije]], imala je jurisdikciju nad Palestinom i Sinajskim Poluostrvom. Uslijed invazije Perzijanaca i Arapa u 7. vijeku, a naročito zbog osnivanja latinskih država u 12. i 13. vijeku, [[Jerusalem]] je izgubio od svog crkvenog značaja. Kasnije je ušao pod uticaj Carigradske Patrijaršije, a tek u 19. vijeku ponovo je stekao drevnu autonomiju. Većina vjernika porijeklom su [[Arapi]], naseljeni u [[Izrael]]u i [[Jordan]]u.
 
=== Moskovska Patrijaršija i cijele Rusije ===
Red 43:
 
=== Rumunska Patrijaršija ===
Kršćanstvo se ukorijenilo u Dakiji još početkom 2. vijeka, u periodu okupiranja ove regije od Rimljana, što znači jednovremeno sa formiranjem rumunskog naroda. Već 325. godine jedan gotski episkop prisustvuje Nicejskom Saboru. Arijanski svećenik Ulfila (oko 310-381) prevodi Sveto Pismo na gotski jezik. U [[15. vijek]]u organiziraju se dvije velike mitropolije, u Vlaškoj i Moldaviji, pod jurisdikcijom carigradskog patrijarha. Također, postojala je i mitropolija za pravoslavne Rumune u Transilvaniji, zatvorena za vrijeme austrougarskog carstva. Poslije sjedinjenja rumunskih zemalja 1859. godine, Rumunija 1877. dobija državnu nezavisnost, a 1885. godine Rumunska Crkva stiče autonomiju. Godine [[1925]]. osniva se Rumunska Patrijaršija, uzdizanjem bukureštanskog arhiepiskopa na stepen patrijarha. Prvi patrijarh bio je Miron Kristea (1925-1939). Liturgija i propovjedi vrše se na rumunskom jeziku.
 
=== Bugarska Patrijaršija ===
Bugare, ogranak južnih Slovena, pokrstili su bizantski misionari koje je poslao patrijarh Focije 865. godine. Car Boris (853-889) primio je kršćanstvo u formi bizantskog obreda. Bugarska Patrijaršija osnovana je 1017. godine, za vrijeme cara Simeona, ali nju je ukinuo bizantski car Bazilije II (Bugaroubica) 1019. Godine 1186. zahvaljujući [[Sveti Sava|Svetom Savi]] obnavlja se Patrijaršija sa centrom u Trnovu, no nju su ukinuli otomanski Turci (1393). Za vrijeme otomanske okupacije Crkva se nalazila pod Carigradskom Patrijaršijom, koja je pokušala da ukine liturgiju na crkvenoslavenskom jeziku. Godine [[1879]]. Bugari dobijaju od sultana Abdul Aziza pravo da imaju nezavisnu Patrijaršiju. To Carigrad nije prihvatio, te [[1882]]. Bugarsku Crkvu proglašava "raskolničkom". Ta se nesloga prevazilazi [[1945]]. godine, kada Carigrad daje autokefaliju Bugarskoj Crkvi, priznavši za egzarha mitropolita Stefana. Tek [[1959]]. godine, poslije 560 godina, ponovo je uspostavljena Bugarska Patrijaršija izborom patrijarha Kirila (+1971). Bugarska Patrijaršija prešla je na novi kalendar, u bogosluženju čuva stari crkvenoslavenski jezik, a sjedište joj je u Sofiji.
 
== Autonomne pomjesne Crkve ==
To su crkve koje su jurisdikcijski zavisne od pojedine patrijaršije. To su slijedećesljedeće crkve: kiparska, grčka, albanska, poljska, finska, čehoslovačka i druge.
 
== Pogledajte ==