Razlika između verzija stranice "Pad Osmanskog Carstva"

Cijelo carstvo je bilo građeno oko sultana, ali ovaj sultan nikada nije napustio svoju palaču i imao je povjerenja samo u nekoliko savjetnika. Za razliku od drugih evropskih zemalja, npr. u Njemačkoj gdje bi se oslabljeni premijer mogao zamjenitizamijeniti jačim, u Osmanlijskom Carstvu niko nije mogao zamjenitizamijeniti slabog sultana. Dok se nalazio u svom egzilu, carstvo je nastavilo propadati. [[Egipat]] je već dugo vremena bilo samo nominalno vezano za Istanbul, a u [[1882]]. Velika Britanija je priključila Egipat u svoju imperiju, kako bi kontrolisala [[Suecki kanal]]. [[1896]]. godine je se [[Kreta]] pobunila i dobila [[Grčka|grčku]] pomoć. Pobuna se vrlo brzo pretvorila u rat između Osmanlijskog Carstva i bivše provincije. Po prvi put nakon nekoliko vijekova, Osmanlijsko Carstvo je izvojevalo pobjedu bez strane pomoći. Grčka je napadnuta sa sjevera, a osmanlijske trupe su marširale prema jugu i stigle sve do [[Thermopylae]], nakon čega je grčki kralj Đorđe I pristao na primirje. Grčka je izgubila djelove [[Makedonija|Makedonije]], a morala je platiti i ratnu odštetu Istanbulu. Ipak, Kreta je dobila gotovo potpunu autonomiju, kako bi se zadovoljile Britanija i Rusija, koje nisu htjele vidjeti kršćanske stanovnike pod turskom vlašću.