Razlika između verzija stranice "Max Theiler"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
mNo edit summary
Red 1:
 
{{Izmjene u toku}}{{Infokutija naučnik
| ime = Max Theiler
Line 24 ⟶ 23:
'''Max Theiler''' (30. januar 1899. [[Pretoria]], [[Južnoafrička Republika]] − 11. august 1972, [[New Haven]], [[Connecticut]], [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]) bio je [[Južnoafrička Republika|južnoafričko]]-[[Sjedinjene Američke Države|američki]] [[Virologija|virusolog]] i [[ljekar]]. Dobio je [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu ]] 1951. godine za razvoj vakcine protiv [[Žuta groznica|žute groznice]] 1937. godine, postajući prvi nobelovac rođen u [[Afrika|Africi]].
 
Rođen je u Pretoriji, školovao se u [[Južnoafrička Republika|Južnoafričkoj Republici]] do završetka studija medicine. Po završetku diplomskog studija odlazi u London na postdiplomski rad na Medicinskom fakultetu bolnice St Thomas, u Londonu i Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu, stekavši 1922. diplomu iz tropske medicine i higijene. Te godine preselio se u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjene Američke Države]] kako bi se bavio istraživačkim radom na Školi za tropsku medicinu [[Univerzitet Harvard|Univerziteta Harvard]]. 1930. prelazi u [[Fondacija Rockefeller|Fondaciju Rockefeller]] u [[New York]]u, postavši direktor Laboratorija za viruse.<ref name=":0">{{Cite web|url=https://www.nobelprize.org/prizes/medicine/1951/theiler/biographical/|title=Max Theiler – Biographical|website=NobelPrize.org|language=en-US|access-date=2019-08-12}}</ref> Ostatak života proveo je u SAD-u.
 
== Rani period i obrazovanje ==
Theiler je rođen u Pretoriji, glavnom gradu tadašnje Transvalske Južnoafričke Republike. Otac mu je bio Arnold Theiler, veterinarski bakteriolog. Pohađao je srednju školu za dječake u Pretoriji, Univerzitetski koledž Rhodes i Medicinsku školu Univerziteta u Cape Townu, gdje je i diplomirao 1918. godine. Otišao je iz Južne Afrike u London da bi studirao na Medicinskoj školi bolnice St Thomas i na Londonskoj školi za higijenu i tropsku medicint. Diplomirao je 1922. godine a postao je i licenciat Kraljevskog koledža ljekara u Londonu i član Kraljevskog koledža hirurga u Engleskoj.
 
== Razvoj karijere ==
 
Nakon diplomiranja želio je nastaviti istraživačku karijeru, pa je 1922. prešao na Fakultet za tropsku medicinu Univerziteta Harvard, u [[Massachusetts]]u. Proveo je nekoliko godina istražujući [[Amebijaza|amebnu dizenteriju]] i pokušavajući razviti vakcinu protiv groznice izazvane ugriza pacova.
 
Nakon što je postao pomoćnik Andrewa Sellardsa, počeo je raditi na žutoj groznici. 1926. opovrgli su hipotezu [[Hideyo Noguchi|Hideya Noguchija]] da je žutu groznicu uzrokovala bakterija Leptospira icteroides. 1928. godine, godinu dana nakon što je bolest definitivno identificirana kao uzrok zaraze virusom, dokazali su da su afrički i južnoamerički virusi imunološki identični. Tokom ovog istraživanja Theiler je obolio od žute groznice, ali je preživio i razvio imunitet.
 
1930. prešao je raditi u Rockefeller fondaciji u New Yorku, gdje je kasnije postao direktor Laboratorija za viruse. Bio je profesor epidemiologije i javnog zdravlja na Medicinskom fakultetu [[Univerzitet Yale|Univerziteta Yale]] i Škole za javno zdravlje tokom perioda od 1964. do 1967.<ref>{{Cite journal|last=Tan|first=Sy|last2=Pettigrew|first2=K|date=2017|title=Max Theiler (1899–1972): Creator of the yellow fever vaccine|journal=Singapore Medical Journal|volume=58|issue=4|pages=223–224|doi=10.11622/smedj.2017029|pmid=28429035|pmc=5392609}}</ref>
 
== Također pogledajte ==