Razlika između verzija stranice "Giuseppe Garibaldi"

'''Giuseppe Maria Garibaldi''' (4. juli 1807. - 2. juni 1882.) bio je talijanski general, patriota i republikanac.<ref>{{Cite web|url=https://www.britannica.com/biography/Giuseppe-Garibaldi|title=Giuseppe Garibaldi {{!}} Biography, Significance, & Facts|website=Encyclopedia Britannica|language=en|accessdate=2020-09-13}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.oxfordreference.com/view/10.1093/oi/authority.20110803095843337|title=Giuseppe Garibaldi|website=Oxford Reference|language=en|doi=10.1093/oi/authority.20110803095843337|accessdate=2020-09-13}}</ref> Zbog velikog doprinosa u [[Ujedinjenje Italije|ujedinjenju Italije]] i [[Proglas Kraljevine Italije|stvaranju Kraljevine Italije]], smatra se jednim od najvećih generala modernog doba i jednim od italijanskih "očeva otadžbine" zajedno sa [[Camillo Benso di Cavour|Camillom Bensom di Cavourom]], [[Viktor Emanuel II|Viktorom Emanuelom II]] i [[Giuseppe Mazzini|Giuseppeom Mazzinijem]]. Garibaldi je poznat i kao "heroj dva svijeta" zbog njegovih vojnih pohoda u [[Južna Amerika|Južnoj Americi]] i [[Evropa|Europi]].

Garibaldi je kao sljedbenik pokreta [[Mlada Italija]] [[Italijanski nacionalizam|italijanskog nacionaliste]] Mazzinija prihvatio [[Nacionalizam|republikanski nacionalizam]] i postao pristalica ujedinjenja Italije pod demokratskom republičkom vladom. Poslije neuspješne oružane pobune u Savoji 1834. godine osuđen je na [[Smrtna kazna|smrt]], ali se spasio bijegom u [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]] u kojoj je proveo 14 godina u izbjeglištvu gdje je učestvovao u nekoliko ratova u kojima je učio umjetnost [[Gerilsko ratovanje|gerilskog ratovanja]]. Nakon pomoći u proglašenju nezavisnosti brazilske [[Piratinska republika|Piratinske republike]] 1835. godine, Garibaldi se sa pobunjenicima poznatijim kao Faraposi uključio u [[Urugvajski građanski rat]] u kojem je stvorio italijanske snage, poznate kao [[Crvenokošuljaši]], koje su dale važan doprinos obnovi [[Urugvaj|Urugvaja]].

Nakon povratka u Italiju 1848. godine, Garibaldi je zapovijedao vojnim pohodima koji su doveli do italijanskog ujedinjenja. Prvo ga je privremena vlada [[Milano|Milana]] postavila za generala, pa ga je ministar rata promaknuo u generala Rimske republike. Nakon izbijanja [[Drugi rat za ujedinjenje Italije|rata za nezavisnost]] u aprilu 1859. godine, poveo je svoje [[Alpski lovci|alpske lovce]] u zauzimanje [[Vareze|Varezea]], [[Como|Comoa]] i južnog Tirola; rat je završen zauzimanjem [[Lombardija|Lombardije]]. SledećeSljedeće godine je prevodeći [[pohod hiljade]] uz saglasnost Viktora Emanuela II, [[Kraljevina Sardinija|kraljevini Sardiniji]] pripojio [[Sicilija|Siciliju]], južnu Italiju, [[Marche]] i [[Umbrija|Umbriju]]. Njegova posljednja vojna kampanja se odvijala tokom [[Francusko-pruski rat|Francusko-pruskog rata]] kao zapovjednik dobrovoljaca koji su podržavali novu Francusku republiku.

U domovinu se vraća u aprilu [[1848]]. kako bi učestvovao u borbi za nezavisnost [[Italija|Italije]] i ratu protiv [[Austrija|Austrije]]. Borbe protiv [[Austrijanci|Austrijanaca]] u [[Milano|Milanu]] i protiv francuskih snaga kod [[Rim]]a 1849. za Rimsku republiku donijele su mu nacionalnu slavu. Ipak [[1849]]. godine kod Rima je natjeran na povlačenje kroz središnju Italiju. U tom povlačenju poginula je Anita -, njegova supruga i suboracsaborac. Poslije pada Rimske republike došao je u pomoć [[Venecija|Veneciji]] s 4.000 dobrovoljaca. No, monarhisti su ga uhapsili i prognali. Garibaldi je raspustio svoju vojsku i potražio utočište prvo u [[sjeverna Afrika|sjevernoj Africi]], potom u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]], a nakon toga u [[Peru]]u. Junak dva svijeta -, kako su ga zvali, nije se mogao vratiti u [[Italija|Italiju]] sve do 1854. godine.

Godine [[1854]]. pomogao je [[Pijemont|Pijemontu]] u ratu protiv [[Austrija|Austrije]], predvodeći dobrovljačke jedinice. U tim ratnim sukobima njegove snage zauzele su mjesta [[Varese]] i [[Como]]. U maju [[1860]]. Garibaldi izvodi svoj najveći poduhvat i legendarni pohod: osvajanje [[Sicilija|Sicilije]] i [[Napulj]]a. Ovoga puta nije imao vladinu podršku, ali premijer [[Camillo Benso di Cavour|Cavour]] i kralj [[Victor Emmanuel II.]] nisu se usudili zaustaviti popularnog junaka. Kralj i premijer bili su mu spremni pomoći, ali samo pod uvjetom da se poduhvat pokaže uspješnim. Dana [[6. maj]]a s 1.000 crvenih košulja (pripadnika Gaibaldijevih dobrovoljačkih snaga) ulazi u mjesto Marsala na [[Sicilija|Siciliji]], a [[11. maj]]a Garibaldi se proglasio diktatorom Sicilije u ime kralja Victora Emmanuela II. U [[bitka kod Clatafimija|bici kod Clatafimija]] 30. maja njegove gerilske snage porazile su regularnu vojsku napuljskog kralja. Nakon osvajanja [[Palermo|Palerma]] premijer Cavour odlučio je Garibaldiju pružiti pomoć, ali tek tajnu pomoć.

Nakon osvajanja Sicilije prelazi na kontinentalni dio Italije i 7. septembra 1860. trijumfalno ulazi u Napulj. Tad uvodi političke reforme, dijeli zemlju seljacima, ali umjesto proglašavanja republike dobrovoljno ustupa vlast monarhistima u uvjerenju kako će [[Savojska dinastija]] ujediniti Italiju. Međutim, njegova vojska je raspuštena, a on udaljen na otočić [[Caprera]]. No, Garibaldi nije prestao s borbom. Godine 1862. i [[1867]]. u nekoliko navrata pokušava zauzeti [[Rim]] i osloboditi ga [[papa|papinske]] vlasti. U prvom pokušaju je ranjen, a u oba uhapšen. U prvom pokušaju [[1862]]. italijanska vlada morala je zaustaviti Garibaldija u strahu od međunarodnih posljedica koje bi uslijedile nakon svrgavanja [[Papa|papinske]] vlasti. Sudjeluje i u [[francusko-pruski rat|francusko-pruskom ratu]] (1870. - 1871.) kada predvodi grupu dobrovoljaca (u kojoj su bili i njegova dva sina) kojikoja podržavajupodržava novu francusku republiku.

Garibaldi pozdravlja [[Pariska komuna|Parisku komunu]], a u odsutnosti izbaranizabran je za člana CK pariske Narodne garde. U Rim se vraća 1871. godine. Razočaran u politiku, proglasio se [[socijalizam|socijalistom]]. Preminuo je [[1882]]. godine u mjestu Caprera, na istotimenom otočiću u 75-oj godini života. Danas se svi historičari slažu da bez Garibaldijeve podrške ne bi bilo moguće ujedinjenje Italije. Daroviti lider i čovjek iz naroda puno je bolje od Cavoura i Mazzinija znao kako okupiti mase. U spomen na njega mnoge revolucionarne jedinice u [[španski građanski rat|španskom građanskom ratu]], italijanskom pokretu otpora i jugoslavenskom [[NOP]]-u ([[Divizija Garibaldi]]) nosile su Garibaldijevo ime.