Razlika između verzija stranice "Patnje svetog Antonija (Michelangelo)"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 14:
Još dok je Michelangelo bio żiv historičar umjetnosti [[Giorgio Vasari]] u svojoj knjizi [[Životi najznačajnijih slikara, skulptora i arhitekta]] napomenuo je da je Michelangelo naslikao svetog Antonija po gravuri Martina Schongauera iz 1470-ih. Schongauer se udaljio od tradicije pokazujući sveca u zraku okružen gustim rojem krilatih čudovišta. Tema je odjeknula kod mladog Michelangela, koji se vjerovatn divio maestralnom rasporedu egzotičnih bića u složenim pozama, kao i fantastičnim bićima.<ref name="MM"/> Suptilno i sistematski je preradio originalno djelo, čineći ga kompaktnijim. Usavršavao je linije i oblike, te vršio brojne izmjene na konturama krila i udovima dajući čudovištima više životinjskih karakteristika, posebno dodajući riblje ljuske jednom od njih. Njegov biograf i slikar [[Ascanio Condivi]] zabilježio je da je Michelangelo posjeċivao tržnicu crtajuċi riblje ljuske, istovremeno proučavajuċi ih kao i druge dijelove životinjskih primjeraka iz lokalne riblje pijace. Pored ovog poboljšanja, Michelangelo je također dodao pejzaž ispod slike koji podsjeća na dolinu rijeke [[Arno]] u okolini [[Firenca|Firence]].<ref name="KAM">{{Cite web|url=https://www.kimbellart.org/collection/ap-200901|title=Patnje svetog Antonija, 1847. godina, Michelangelo Buonarroti|work=kimbellart.org|accessdate=1. 3. 2021}}</ref>
Nabori na odjeċi svetog Antonija također su pojednostavljeni, a lice je dobilo spokojan izraz. Kombinacije boja, posebno zelena za jabuku i [[Lavanda|lavandu]], svojstvene su Michelangelu i najavljuju kombinacije boja koje je kasnije koristio prilikom slikanja freski u [[Sikstinska kapela|Sikstinskoj kapeli]]. Sve ove izmjene i poboljšanja nisu bila obilježje originalne gravure Martina Schongauera.
Čini se da je ovo usavršavanje obrisa bilo izuzetno važno za umjetnika. Linije vidljive na slici su fine i sigurne. Širi, živopisniji potezi četkica u podcrtanju mogu se uočiti u ogrtaču Svetogsvetog AntunaAntonija.
Oblici se često preklapaju s prethodno obojenim detaljima, dok je na drugim područjima boja ostrugana. To sugerira prilično intuitivan, postepeni pristup sekvenci slikanja, kao što bi se moglo i očekivati od mladog, neiskusnog, ali odvažnog umjetnika. Michelangelo je bio neprestano zaokupljen usavršavanjem kontura. Nekoliko figura ima ureze na kojima su konture bile naglašene ili premještene u kasnoj fazi izvođenja slike. Umjetnik je također strugao stražnje slojeve boje kako bi razjasnio, izoštrio i usidrio oblike, dok je u drugim područjima izgradio značajnu teksturu i reljef.