Razlika između verzija stranice "Josip Broz Tito"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 130:
==== Privremeno rukovodstvo ====
Krajem marta 1938. Tito iz Pariza stiže u Zagreb. Piše dva pisma Dimitrovu, gdje opisuje stanje u zemlji, kritikuje Marića i Kusovca zbog "frakcijskih i grupaških sklonosti", zbog zasluga u Španskom građanskom ratu predlaže Vladimira Ćopića i [[Božidar Maslarić|Božidara Maslarića]] za članove CK, a Žujovića i Čolakovića predlaže da i dalje ostanu na funkcijama, pomalo brani Karla Hudomala, koji je kažnjen strogim ukorom, a najbolje mišljenje ima o [[Prežihov Voranc|Prežihovu Vorancu]]. Ova pisma potiču Dimitrova, te će nakon dva mjeseca Titu doći poziv za Moskvu. Početkom maja u planinarskom domu na brdu [[Lisca|Lisci]] kod [[Sevnica|Sevnice]], Tito formira novo tijelo, koje naziva ''Privremeno rukovodstvo KPJ'', a u njemu su bili izabrani: [[Edvard Kardelj]], [[Frans Leskošek]] i [[Miha Marinko]] iz Komunističke partije Slovenije; [[Josip Kraš]], [[Andrija Žaja]] i [[Dragutin Petrović]] iz Komunističke stranke Hrvatske, iz Pokrajinskog komitete Srbije [[Milovan Đilas]] i [[Aleksandar Ranković]]. Kao sekretar CK SKOJ-a, [[Ivo Lola Ribar]] je stalni član, a [[Ivan Milutinović]] iz Crne Gore će im se kasnije pridružiti. Tu su donesene odluke o štampanju "Proletera" u zemlji, povezivanju mreže s Crnom Gorom, Dalmacijom, Bosnom i Hercegovinom, Makedonijom, Kosovom i Vojvodinom. Titov proglas o kritici [[Treći rajh|njemačkog]] [[Anschluss|pripajanja Austrije]] 13. marta, i opasnosti pojave [[Adolf Hitler|Hitlera]] na granicama Jugoslavije podržali su novi članovi. Proglas počinje riječima ''"Narodi Jugoslavije, na okup protiv fašistickih osvajača!...Hitler i [[Mussolini]] ostvaruju svoju zavjeru protiv mira i slobode naroda,... fašistički razbojnici izazivaju rat radi podjele Evrope,..."'', te upućuje zahtjev narodima Jugoslavije da zajednički ''"...brane mir i svoju nezavisnosti slobodu"''.{{sfn|Goldstein|2018|p=82-97}}{{sfn|Goldstein|2018|p=153-159}} U potpisu stoji "Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije". Zajedno sa Titom na Liscu je stigla i [[Herta Haas]], koja je pomagala u organizaciji skupa i bila Titova kurirka. S Titom se zbližila zadnjih dana u Parizu, te je zajedno s njim došla iz Pariza.
Dok čeka na zvanični poziv, objavljuje članke u "Proleteru" pod nazivom "Trockisti, agenti međunarodnog fašizma, povodom plenuma CK SKP(b) u januaru 1938. "Još o izdajniku Muku", za [[Rundschau]], Kominternin časopis na njemačkom jeziku polemički članak povodom knjige [[Ante Ciliga]] "U zemlji velike laži", optužujući autora da je "fašistički agent". Priprema nastup na IV kongresu [[Ujedinjeni radnički sindikalni savez Jugoslavije|Ujedinjenog radničkog sindikata Jugoslavij]]e održanom u Zagrebu 17-18. aprila, gdje je osam komunista izabrano u Centralnu upravu, a nekoliko u redakciju [[Radničke novine|"Radničkih novina"]]. Pored podrške KP Sloveniji na prvoj konferenciji u [[Savinjskoj dolini]], potpomaže gradsku partijsku organizaciju u Beogradu, a sa studentima iz Bosne [[Uglješa Danilović|Uglješom Danilović]] i [[Cvijetin Mijatović|Cvijetinom Mijatović]], dogovara formiranje Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu. Krajem maja dobija poziv, odlazi u Pariz gdje ga je trebala čekati viza za odlazak u Moskvu. Zbog posjete britanskog kralja [[Đorđe VI, kralj Ujedinjenog Kraljevstva|Georga VI]], Francuskoj, pariška policija preventivno je hapsila i protjerivala sumnjive strance, a pogotovo Jugoslavene imajući u vidu atentat na kralja Aleksandra 1934. godine. Tito se morao negdje skloniti, pa je zamolio slovenskog komunistu [[Josip Kopinič|Josipa Kopiniča]], kog je upravo upoznao, da mu pomogne. Kopinič ga je smjestio u jedan dvorac kod Pariza, koji je bio vlasništvo jednog španskog markiza, a Kopinič se ponudio da Titovo novo pismo odnese Dimitrovu. Pismo je donio u Moskvu 21. jula 1938. godine, ali ga nije lično predao Dimitrovu, pa je petnaestak dana obilazio funkcionere Komiterne s molbom da pošalju dokumente, za Titov dolazak u Moskvu. Tako je saznao od šefa Kadrovskog odjela Kominterne Belova i zamjenika šefa [[Svesavezna komunistička partija (boljševika)|Svesavezne komunističke partije (boljševika)]] (SKP(b)) u Kominterni Andrejeva, da protiv Tita postoje optužbe i dok se one ne raščiste, ne može mu se izdati viza.{{sfn|Goldstein|2018|p=153-159}}▼
▲Dok čeka na zvanični poziv, objavljuje članke u "Proleteru" pod nazivom "Trockisti, agenti međunarodnog fašizma, povodom plenuma CK SKP(b) u januaru 1938. "Još o izdajniku Muku", za [[Rundschau]], Kominternin časopis na njemačkom jeziku polemički članak povodom knjige [[Ante Ciliga]] "U zemlji velike laži", optužujući autora da je "fašistički agent". Priprema nastup na IV kongresu [[Ujedinjeni radnički sindikalni savez Jugoslavije|Ujedinjenog radničkog sindikata Jugoslavij]]e održanom u Zagrebu 17-18. aprila, gdje je osam komunista izabrano u Centralnu upravu, a nekoliko u redakciju [[Radničke novine|"Radničkih novina"]]. Pored podrške KP Sloveniji na prvoj konferenciji u [[Savinjskoj dolini]], potpomaže gradsku partijsku organizaciju u Beogradu, a sa studentima iz Bosne [[Uglješa Danilović|Uglješom Danilović]] i [[Cvijetin Mijatović|Cvijetinom Mijatović]], dogovara formiranje Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu. Krajem maja dobija poziv, odlazi u Pariz gdje ga je trebala čekati viza za odlazak u Moskvu. Zbog posjete britanskog kralja [[Đorđe VI, kralj Ujedinjenog Kraljevstva|Georga VI]], Francuskoj, pariška policija preventivno je hapsila i protjerivala sumnjive strance, a pogotovo Jugoslavene imajući u vidu atentat na kralja Aleksandra 1934. godine. Tito se morao negdje skloniti, pa je zamolio slovenskog komunistu [[Josip Kopinič|Josipa Kopiniča]], kog je upravo upoznao, da mu pomogne. Kopinič ga je smjestio u jedan dvorac kod Pariza, koji je bio vlasništvo jednog španskog markiza, a Kopinič se ponudio da Titovo novo pismo odnese Dimitrovu. Pismo je donio u Moskvu 21. jula 1938. godine, ali ga nije lično predao Dimitrovu, pa je petnaestak dana obilazio funkcionere Komiterne s molbom da pošalju dokumente, za Titov dolazak u Moskvu. Tako je saznao od šefa Kadrovskog odjela Kominterne Belova i zamjenika šefa [[Svesavezna komunistička partija (boljševika)|Svesavezne komunističke partije (boljševika)]] (SKP(b)) u Kominterni Andrejeva, da protiv Tita postoje optužbe i dok se one ne raščiste, ne može mu se izdati viza. Optužbe protiv Tita su bile: da jugoslavenska policija možda financira partijsku štampu, jer Tito piše da se povećava naklada, a otkud mu novac? Optužuju ga i zbog dodjele funkcije Ivi Loli Ribaru, sinu buržujskog političara, a kapitalističkog sina [[Boris Kidrič|Borisa Kidriča]], postavio je kao vezu u Parizu, a najsumnjivija je bila Titova veza sa Hertom Haas, "folksdojčericom" u službi [[Gestapo]]a, koja kao kurirka nosi poštu iz Zagreba za Pariz, a putuje preko [[München]]a, gdje Gestapo preslikava sva pisma. No Kopinič je otklonio sumnje o Titu i obrativšsi se Dimitrovu, kao španski borac, podmorničar, Tito je 20. augusta dobio vizu, 23. je krenuo na put i 25. augusta stigao u Moskvu. Kasnije je hvalio Kopiniča da mu je onda spasio život.{{sfn|Goldstein|2018|p=153-159}}{{sfn|Goldstein|2018|p=82-97}}
==== Drugi boravak u Moskvi ====
| |||