Razlika između verzija stranice "Josip Broz Tito"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 129:
Od početka [[Španski građanski rat|Španskog građanskog rata]] jeseni 1936. do jeseni 1938. u Španiju je stiglo oko 30.000 dobrovoljaca iz 54 zemlje, od kojih su 1800-2000 bili iz Jugoslavije. Iz Jugoslavije su dobrovoljci kretali raznim putevima, a kako se u Parizu 1937. održavala [[Svjetska izložba]], mnogi su došli u Pariz i pod izgovorom, mogli dobiti vize kao posjetioci. U Parizu su se javljali u knjižaru "Horizont", odakle ih je KPJ uz pomoć [[KP Francuske]] slala u Španiju. Za manje grupe i pojednice, koji nisu mogli doći ovom vezom, Tito je preko [[Pavle Gregorić|Pavla Gregorića]], organizirao ilegalni put preko [[Ljubljana|Ljubljane]], [[Klagenfurt]]a i [[Basel]]a do Pariza. Ovaj put se pokazao uspješnijim jer nijedan dobrovoljac nije pao u ruke policiji. Na sastanku u [[Prag]]u 1936. godine Gorkić je Tita upoznao sa planom slanja 500 dobrovoljaca brodom preko jadranske obale, koji su trebali biti prevezeni u [[Barcelona|Barcelonu]] ili [[Valencia|Valenciju]]. Gorkić je za rukovođenje odredio Adolfa Muka i [[Antun Franović|Antuna Franovića]], člana Pokrajinskog komiteta za Dalmaciju. Titu se planirana operacija činila previše nekonspirativnom i riskantnom. Određena su tri mjesta na kojima je u noćima od 27. februara do 3. marta trebalo izvršiti ukrcavanja: u jednom zalivu kraj [[Šibenik]]a, na pučini izmedu [[Brač]]a i [[Hvar]]a i na pučini ispred [[Budva|Budve]]. Za 700.000-750.000 [[Francuski franak|franaka]] Gorkić je unajmio brod "La Corse", koji je na vrijeme stigao u Jadran. Zbog olujnog vremena u prvoj noći kod Šibenika nije se moglo vršiti ukrcavanje, a druge noći su Muk i Franović saznali da je većinu dobrovoljaca uhapsila policija. Isprva je uhapšeno oko stotinu dobrovoljaca, a kasnije još 300 oko [[Čanj]]a na prilazima Crnogorskom primorju. Muk i Franović su uhapšeni, te dobili pet i deset godina zatvora. Na sjednici CK 3. aprila osnovana je komisija, koja je trebala ispitati razloge propasti ekspedicije. U izvjestaju krivica Gorkića nije spomenuta, a Tito ga je nerado potpisao, tako da je Titu u dosijeu u Kominterni zabilježeno kao njegova greška zbog supotpisa na neuvjerljivom izvještaju.{{sfn|Goldstein|2018|p=142-146}} Prema vlastitom svjedočenju Tito je 1936, ili 1937. otišao u [[Madrid]], a prema pisanju švedske (austrijske) komunistkinje [[Gusti Stridsberg]] (Gusti Jirku), boravio je 1938. godine u [[Barcelona|Barceloni]]. Po [[Dobrica Ćosić|Dobrici Ćosiću]], radilo se o inspekcijskim kratkim putovanjima, koja su bila povezana s organiziranjem jugoslavenskih učesnika u građanskom ratu. Navodno je namjeravao da se priključi u međunarodne brigade, ali su ga drugovi iz Partije odgovorili od toga, jer su smatrali da je potrebniji u zemlji.{{sfn|Pirjevec - I dio|2013|p=65-78}} Po [[Vladimir Dedijer|Vladimiru Dedijeru]] u ''"Autobiografskim kazivanjima"'', iznosi se Titova izjava, da je bio samo jedan dan u Madridu.{{sfn|Goldstein|2018|p=147-152}} Engleski komunista [[Fred Copeman]], tvrdi da je Broz pod pseudonimom ''Šapajev'' neko vrijeme komandovao [[Internacionalni bataljon Georgi Dimitrov|Internacionalnim bataljonom Georgi Dimitrov]] u kojoj su bili dobrovoljci iz Srednje Evrope i Balkana. Jedan od komandanata ovog bataljona je bio [[Franc Rozman Stane]].<ref>{{cite web | url = http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-UJ1AMY7U/e7bac695-7981-4c67-a4ef-367c96e3b813/PDF| naslov = Junaki našeg mesta - Franc Rozman Stane| last = | first = | datum = 3. 7. 1975| website = dlib.si| izdavač = Digitalna knjižnica Slovenije| pristupdatum = 28. 2. 2021| jezik = sl}}</ref>Provjerljivih izvora o djelatnosti Broza u Španiji nema.{{sfn|Pirjevec - I dio|2013|p=65-78}}
 
==== DrugiPrivremeno boravak u Moskvirukovodstvo ====
Krajem marta 1938. Tito iz Pariza stiže u Zagreb. Piše dva pisma Dimitrovu, gdje opisuje stanje u zemlji, kritikuje Marića i Kusovca zbog "frakcijskih i grupaških sklonosti", zbog zasluga u Španskom građanskom ratu predlaže Vladimira Ćopića i [[Božidar Maslarić|Božidara Maslarića]] za članove CK, a Žujovića i Čolakovića predlaže da i dalje ostanu na funkcijama, pomalo brani Karla Hudomala, koji je kažnjen strogim ukorom, a najbolje mišljenje ima o [[Prežihov Voranc|Prežihovu Vorancu]]. Ova pisma potiču Dimitrova, te će nakon dva mjeseca Titu doći poziv za Moskvu. Početkom maja u planinarskom domu na brdu [[Lisca|Lisci]] kod [[Sevnica|Sevnice]], Tito formira novo tijelo, koje naziva ''Privremeno rukovodstvo KPJ'', a u njemu su bili izabrani: [[Edvard Kardelj]], [[Frans Leskošek]] i [[Miha Marinko]] iz Komunističke partije Slovenije; [[Josip Kraš]], [[Andrija Žaja]] i [[Dragutin Petrović]] iz Komunističke stranke Hrvatske, iz Pokrajinskog komitete Srbije [[Milovan Đilas]] i [[Aleksandar Ranković]]. Kao sekretar CK SKOJ-a, [[Ivo Lola Ribar]] je stalni član, a [[Ivan Milutinović]] iz Crne Gore će im se kasnije pridružiti. Tu su donesene odluke o štampanju "Proletera" u zemlji, povezivanju mreže s Crnom Gorom, Dalmacijom, Bosnom i Hercegovinom, Makedonijom, Kosovom i Vojvodinom. Titov proglas o kritici [[Treći rajh|njemačkog]] [[Anschluss|pripajanja Austrije]] 13. marta, i opasnosti pojave [[Adolf Hitler|Hitlera]] na granicama Jugoslavije podržali su novi članovi. Proglas počinje riječima ''"Narodi Jugoslavije, na okup protiv fašistickih osvajača!...Hitler i [[Mussolini]] ostvaruju svoju zavjeru protiv mira i slobode naroda,... fašistički razbojnici izazivaju rat radi podjele Evrope,..."'', te upućuje zahtjev narodima Jugoslavije da zajednički ''"...brane mir i svoju nezavisnosti slobodu"''. U potpisu stoji "Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije". Zajedno sa Titom na Liscu je stigla i [[Herta Haas]], koja je pomagala u organizaciji skupa i bila Titova kurirka. S Titom se zbližila zadnjih dana u Parizu, te je zajedno s njim došla iz Pariza.{{sfn|Pirjevec - I dio|2013|p=153-159}}
 
Dok čeka na zvanični poziv, objavljuje članke u "Proleteru" pod nazivom "Trockisti, agenti međunarodnog fašizma, povodom plenuma CK SKP(b) u januaru 1938. "Još o izdajniku Muku", za [[Rundschau]], Kominternin časopis na njemačkom jeziku polemički članak povodom knjige [[Ante Ciliga]] "U zemlji velike laži", optužujući autora da je "fašistički agent". Priprema nastup na IV kongresu [[Ujedinjeni radnički sindikalni savez Jugoslavije|Ujedinjenog radničkog sindikata Jugoslavij]]e održanom u Zagrebu 17-18. aprila, gdje je osam komunista izabrano u Centralnu upravu, a nekoliko u redakciju [[Radničke novine|"Radničkih novina"]]. Pored podrške KP Sloveniji na prvoj konferenciji u [[Savinjskoj dolini]], potpomaže gradsku partijsku organizaciju u Beogradu, a sa studentima iz Bosne [[Uglješa Danilović|Uglješom Danilović]] i [[Cvijetin Mijatović|Cvijetinom Mijatović]], dogovara formiranje Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu. Krajem maja dobija poziv, odlazi u Pariz gdje ga je trebala čekati viza za odlazak u Moskvu. Zbog posjete britanskog kralja [[Đorđe VI, kralj Ujedinjenog Kraljevstva|Georga VI]], Francuskoj, pariška policija preventivno je hapsila i protjerivala sumnjive strance, a pogotovo Jugoslavene imajući u vidu atentat na kralja Aleksandra 1934. godine. Tito se morao negdje skloniti, pa je zamolio slovenskog komunistu [[Josip Kopinič|Josipa Kopiniča]], kog je upravo upoznao, da mu pomogne. Kopinič ga je smjestio u jedan dvorac kod Pariza, koji je bio vlasništvo jednog španskog markiza, a Kopinič se ponudio da Titovo novo pismo odnese Dimitrovu. Pismo je donio u Moskvu 21. jula 1938. godine, ali ga nije lično predao Dimitrovu, pa je petnaestak dana obilazio funkcionere Komiterne s molbom da pošalju dokumente, za Titov dolazak u Moskvu. Tako je saznao od šefa Kadrovskog odjela Kominterne Belova i zamjenika šefa [[Svesavezna komunistička partija (boljševika)|Svesavezne komunističke partije (boljševika)]] (SKP(b)) u Kominterni Andrejeva, da protiv Tita postoje optužbe i dok se one ne raščiste, ne može mu se izdati viza.{{sfn|Goldstein|2018|p=153-159}}
 
 
==== Drugi boravak u Moskvi ====
Za vrijeme drugog boravka u Moskvi Komiternu je izvjestio o svom djelovanju na deset gusto tipkanih stranica, izvještaju koji je najpotpuniji dokument o Titovom djelovanju u zemlji 1937. godine.{{sfn|Goldstein|2018|p=131-138}}