Razlika između izmjena na stranici "Japodi"

Uklonjeno 6.845 bajtova ,  prije 11 mjeseci
ima jos tog
(ima jos tog)
 
 
[[Arheologija|Arheološka]] istraživanja su potvrdila kontinuirano naseljavanje Japoda na području Like oko 9. stoljeća p. n. e. a nakon pada pod rimsku vlast, Japodi su dijelom romanizirani i većinom nastavili živjeli na tim prostorima bar do propasti [[Rimsko carstvo|Rimskog carstva]], ukupno skoro petnaest stoljeća. Iako su [[Rimljani]], a pogotovo Grci, za kontinentalne Japode ostavili znatno oskudnije zapise nego za susjedne primorske Liburne i [[Dalmati|Dalmate]], arheološka ostavština Japoda je vrlo obilna pa je iz toga dosad razrađeno više opsežnih monografija o njihovoj [[kultura|kulturi]] i [[historija|historiji]] (Hiller 1991, Raunig 2004, Olujić 2007).
 
== Porijeklo Japoda ==
 
Japodi su, uz Liburne, jedna od najranije poznatih ilirskih etničkih grupa; po vijestima grčkih pomoraca na Jadranu iz 6. stoljeća p. n. e. prvi ih spominje [[Hekatej]] (''Hekataios''). Rezultati arheoloških istraživanja smještaju kulturu Japoda kao prijelaz između kultura sjevernijih plemena Panonaca prema "pravim" Ilirima na jugoistoku, pa se Japodi (slično kao i mlađi Dalmati) uslovno mogu smatrati "Poluilirima".
 
Rimski historičar [[Strabon]] je na osnovu nejasnih izvora smatrao Japode za miješanu grupu [[Kelti|Kelta]] i Ilira, mada nema jasnih dokaza o učešću keltske komponente osim nešto keltskog oružja pronađenog najviše uz rijeku Kupu, koje je tu vjerovatno dospjelo trgovinom sa susjednim sjevernim [[Taurisci]]ma. Ovi [[Kelti]] su se doselili u blizinu Japoda tek oko 500 godina kasnije, u 4. stoljeću p. n. e. kada su Japodi već imali razvijenu sopstvenu kulturu, uključujući i metalurgiju i rudarstvo, štaviše, Japodi od 4. stoljeća p. n. e. ulaze u fazu opadanja.<ref name="Bojanovski">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/doc/12834705/Ivo-Bojanovski-BIH-u-Anticko-Doba |title= Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA |work=Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
 
== Kultura i privreda ==
{{Glavni|Japodska kulturna grupa}}
Područje na kojem su živjeli Japodi bilo je bogato šumama, tako da je drvo bilo pretežni materijal koji su koristili za izgradnju svojih nastambi. Kamene građevine su podizali većinom na vrhovima uzvišenja gdje su imali i gradove od 400-3000 stanovnika. Glavni i najveći gradovi Japoda su bili u Lici: prijestolnica ''Metulum'' kod [[Josipdol]]a, ''Monetium'' (gradina Humac kod [[Brinje|Brinja]]), ''Avendo'' (Latica kod Kompolja), ''Arupium'' (Vital kod ličkog Prozora) i drugi manji, a dosad je između Kupe i Une pronađeno oko osamdeset lokacija sa ostacima njihovih naselja.
 
Gradinska naselja u dolini Une: Kekića glavica (Gornji Petrovići, [[Bosanska Krupa]]), Gradina u Ripču, Gradina [[Raetinium]], Izačić-glavica, Brekovica, Spahići, Sokolac, [[Ripač]], Lohovo, Doljani itd.<ref>[http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2034.pdf B. Raunig: Japodske gradine]</ref>
[[File:P.465-fig.172-Palæolithic Man and Terramara Settlements in Europe.jpg|mini|desno|Skica japodskog sojeničkog naselja, napravljena u vrijeme istraživanja]]
U dolini Une pronađena su i [[Kultura Japoda u dolini Une|sojenička naselja]]: Ripač, Otoke u Golubiću, Kralje, Ribić i Brekovica.<ref>{{Cite web |url= http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=61 |title= Arheološko područje Ripač |work=kons.gov.ba |accessdate= 13. 3. 2016}}</ref>
 
Japodi su bili kovači, seljaci, pastiri i ratnici. Po [[politika|političkoj]] organizaciji su Japodi vjerovatno imali labavi plemenski savez bez vrhovnog vođe i bez jasnih naznaka o postojanju vladajućeg staleža. Rimljani navode da su u prijestonici Japoda razorili i spalili gradsku vijećnicu u kojoj su poginule japodske žene i djeca. To pokazuje da su japodski gradovi vjerovatno imali organiziranu upravu.
 
Japodski seljaci su uzgajali razne [[žitarice]], vinovu lozu i bavili se lovom. Ipak, na osnovu načina građenja njihovih naselja oko rubova kraških polja i kamenih torova za stoku moguće je da su prevashodno bili nomadski stočari a ni područje Like nije pogodovalo za neke druge aktivnosti. Njihova [[umjetnost]] nije bila naročito drugučija od susjeda i uglavnom je mješavina ilirskih, panonskih i rimskih uticaja. Japodi su imali dodira i sa grčkim i etruščanskim trgovcima iz tog su doba što se vidi iz ukrasa i antropomorfnih figurina koje su izrađivali.<ref>[http://www.anubih.ba/images/publikacije/djela/CBI/djela_LXXXII_8.pdf B. Raunig: Umjetnost i kultura Japoda]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}</ref> Koristili su metale i [[jantar]] za ogrlice i narukvice sa spiralnim i trouglim privjescima. Navodno je jantar do Japoda dolazio sa dalekog [[Baltik]]a. Stari narodi su posebno cijenili ovaj materijal i oko njega su se plele [[mitologija|mitološke priče]], a pripisivala mu se i ljekovita svojstva.
 
Prije dolaska Rimljana Japodi nisu imali pismenost a tek nakon rimskih osvajanja i usvajanja latinskog jezika i pisma počinju sa postavljanjem nadgrobnih [[latinica|latiničnih]] natpisa.<ref name="Basler">{{Cite web |url=https://de.scribd.com/doc/177015405/Kulturna-Istorija-BiH |title=Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE |work=Veselin Masleša, Sarajevo, 1966 |accessdate=9. 2. 2016 }}{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}</ref> Originalni jezik Japoda je ostao uglavnom nepoznat i jedini zapisi o njemu su imena na nadgrobnim spomenicima (''tafonimi'') i rimski popis japodskih naselja i rijeka (''toponimi''). I ovi oskudni jezički pokazatelji ukazuju da su Japodi bili između Panonaca i južnijih, "pravih" Ilira.
 
== Vjera i grobovi ==
 
Slično ostalim Ilirima, izvorni Japodi su po [[vjera|vjeri]] bili [[politeizam|mnogobošci]], ali su imali i svoja božanstva. Njihov glavni bog bio je Vodenbog ''Bindus'', ruševine čijeg hrama sa više žrtvenika su nađene kod [[Bihać]]a i on približno odgovara rimskom [[Neptun (mitologija)|Neptunu]]. Drugo njihovo božanstvo bio je ''Vidassus'' tj. bog liječništva, te božica izvora ''Thana'' koja je slična rimskoj [[Dijana (mitologija)|Dijani]] i njen reljef u kamenu je nađen nad izvorom kod [[Jastrebarsko]]g. Japodski etnički totem je bio [[konj]], a također su obožavali i svete [[zmija|zmije]] kao duhove svojih predaka.
 
U rano doba Japodi su često sahranjivali svoje mrtve u pećinama, a kasnije u drvenim kovčezima u zidanim porodičnim grobnicama na padinama ispod naselja. Na istoku, uz Unu i pod utjecajem ostalih Ilira, prakticirali su i spaljivanje posmrtnih ostataka a pepeo su čuvali u pogrebnim urnama. U grobovima Japoda, kao ni južnije, u grobovima Liburna, gotovo nikada nije priloženo [[oružje]], za razliku od grobalja Dalmata i drugih jugoistočnih Ilira gdje je oružje često i obilno prisutno u muškim grobovima. Ovo navodi na zaljučak da su Japodi bili miroljubivi i da im ratovanje nije bio bitan dio života.
 
== Ratovi protiv Rima ==
{{citat|"...onda je on /Oktavijan/ napredovao do mjesta zvanog Metulus /Metulum/, glavnog naselja Japoda, smještenog na planini sa veoma gustom šumom, na dva grebena sa uskom dolinom između njih. Tu je bilo oko 3.000 ratnika i dobro naouružanih mladića koji su lahko odbili Rimljane što bjehu okružili njihov grad"; Apijan, Historija Rima, 9.4.19.}}
Ostali japodski gradovi (''oppida''), svi u današnjoj Lici, nisu pružili jači otpor. Vjerojatno je (bar) jedna kolona rimske vojske zahvatila i bosansko [[Una|Pounje]], ali se to u izvorima ne spominje. Tako je Oktavijan Japodima naplatio sve nevolje što su ih zadavali Rimljanima: samo u posljednjih dvadesetak godina (52, 48/47. g.) dva su puta iz svoje zemlje protjerali rimske posade. Često su uznemirivali, ponekad i s Panonima i [[Histri]]ma, oblasti sjeverne Italije oko Trsta i Akvileje, pa je od njihovih pljačkaških napada strepila cijela sjeverna Italija.
 
Oktavijan je porazio Japode, Segestane i Dalmate, a susjedna plemena, vidjevši moć rimske vojske, potpisali su ugovore, koji su značili gubitak samostalnosti.<ref name="Mesihović">{{Cite web |url= http://www.ff-eizdavastvo.ba/books/sm-rimski_vuk_i_ilirska_zmija.posljednja_borba.pdf |title= Salmedin Mesihović -RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA, Posljednja borba |work=Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
* Wilkes, J. J. (1992), ''The Illyrians'', Blackwell, pp.&nbsp;80 i 207, {{ISBN|0-631-19807-5}}.
* Axhanela (Adžanela) Ardian (2004),"''Illyrian Bosnia and Herzegovina-an overview of a cultural legacy''", Center for Balkan Studies, http://www.balkancenter.org/Anglisht/ardian.ilyrianbosna.html.
 
* Ž. Rapanić: ''Arheološka problematika Like (zbornik)''. Otočac 1975.
* G. Hiller: ''Zur japodischen und liburnischen Früheisenzeit''. Universität Heidelberg, 1991.
* T. Kolak: ''Arheološka topografija Like od prapovijesti do srednjeg vijeka''. Muzej Like, Gospić 2001.
* B. Raunig: ''Umjetnost i religija Japoda''. Djela Akademije BiH, Sarajevo 2004.
* B. Olujić: ''Povijest Japoda''. Srednja Europa, Zagreb 2007.
* Salmedin Mesihović, Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 -ANTIQVI HOMINES BOSNAE
== Reference ==
{{Refspisak|2}}