Razlika između verzija stranice "Musa Ćazim Ćatić"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke
Red 25:
}}
[[Datoteka:50km fe lice velika.gif|mini|desno|300px|Slika Muse Ćazima Ćatića na novčanici od 50 [[konvertibilna marka|konvertibilnih maraka]]]]
'''Musa Ćazim Ćatić''' (12. mart 1878 – 6. april 1915) bio je bošnjački pjesnik, rođen u [[Odžak]]u gdje je pohađao mekteb i osnovnu školu, a nakon očeve smrti i majčine preudaje seli se u [[Tešanj]], uči brijački zanat, upisuje se u [[medresa|medresu]] i uči kod tešanjskog [[muftija|muftije]] Mesud efendije Smajlbegovića turski, arapski i perzijski jezik. Godine [[1898]]. odlazi u [[Carigrad]], gdje se upoznaje s Osmanom Đikićem, a već slijedeće godine vraća se kući i potom tri godine služi vojsku u [[Tuzla|Tuzli]] i [[Budimpešta|Budimpešti]]. Otuda ponovo odlazi u Carigrad, gdje pohađa medresu Mektebi numuci terekki, a zatim prelazi u gimnaziju. Usljed imovinskih neprilika vraća se u [[Sarajevo]] i tu upisuje Šerijatsku sudačku školu. Već tada sarađuje u brojnim listovima, ponajviše u ''Beharu''. Nakon što je zbog bohemskog života isključen iz internata, preuzima uredništvo ''[[Behar (časopis)|Behara]]'', diplomira, odlazi u [[Zagreb]], upisuje Pravni fakultet, druži se s Matošem i Tinom i [[1910]]. godine vraća se u Bosnu, gdje u više mjesta ([[Bijeljina]], Tešanj, Sarajevo) službuje da bi napokon preuzeo časopis ''Biser'' u [[Mostar|Mostaru]]u i sav se posvetio spisateljskom radu: piše pjesme, eseje, kritike, prevodi brojne studije i knjige, za Kalajdžićevu Muslimansku biblioteku, među kojima je i ''Borba polumjeseca i krsta'' turskog autora Halila Halida (1913.). Ali, već 1914. ponovo biva mobilisan, prebačen u Tuzlu, pa u Örkény u [[Mađarska|Mađarskoj]]. Tada se razbolio od [[tuberkuloza|tuberkuloze]], pa je poslije kratkog liječenja vraćen u Tešanj gdje umire. Na njegovom mezaru u Tešnju stoji isklesano: "Ovdje leži pjesnik odličnoga dara, koji nije tražio časti ni šićara, već boemski živio i čuvenstveno pjevo, dok ga smrt ne doprati do ovog mezara." Mnoge škole u Bosni i Hercegovini nose njegovo ime među kojima je i tešanjska [[Gimnazija "Musa Ćazim Ćatić"]].
 
Sva njegova djela su naknadno sabrana u dvije knjige: Izvorna poezija i Izvorna i prevedena proza, pod nazivom ''Sabrana djela''.
Red 42:
 
== Razvoj ==
U svom razvoju od prvih do zrelih stihova, Ćatić je pjevao o nedjeljivosti intimnog i univerzalnog, sebe i prirode, čovjeka i svijeta. U prvoj pjesničkoj fazi (do [[1907]].) taj se panteistički misticizam ostvaraju [[simbol|simbolikom]]ikom i [[metafora|metaforikom]], doživljenošću i atmosferom bosansko-muslimanske usmene i umjetničke pjesničke tradicije, s vidljivim zračenjem orijentalnih pjesničkih uzora. Ćatić je dobro poznavao poeziju i poetiku [[sufizam|sufizma]] (istočnjačkog misticizma) o čemu svjedoči njegova kraća studija Misticizam i uticaj Perzijanaca na tursko pjesništvo. Međutim, početkom 20. vijeka moderna evropska književnost je donijela sasvim novi pjesniči senzibilitet, čijem je zračenju u drugoj pjesničkoj fazi izložena poezija Muse Ćazima Ćatića. To je osobito vidljivo u načinu konstituisanju pjesničke slike, u posvuda prisutnom nastojanju da se prirodom izabranih detalja, potom spojenih čulnih dojmova ili pretežnoću jutarnjih i sutonskih osvjetljenja i preliva sugerira utisak iz naslikanih [[pejsaž|pejsaža]]a. U većem broju pjesama iz njegove druge pjesničke faze nesumnjivo su prisutne slike sličnosti sa lirikom hrvatskih modernista.
 
== Književni motivi ==