Razlika između verzija stranice "Boris Jeljcin"

| slika = Борис Николаевич Ельцин-1 (cropped) (cropped).jpg

| redoslijed = [[Predsjednik Rusije]]

| prethodnik = -

| nasljednik = [[Vladimir Putin]]

| redoslijed2 = Predsjednik Prezidija Vrhovnog Sovjeta RSFSR

| datum_rođenja = 1. februar 1931.

| mjesto_rođenja = Jekaterinburg, [[Savez sovjetskih socijalističkih republika|SSSR]]

'''Boris Jeljcin''' ({{Jez-ru|Бори́с Никола́евич Е́льцин}}; 1. februar 1931 – 23. april 2007) bio je sovjetski i ruski političar. Jeljcin je bio prvi demokratski izabran [[predsjednik Rusije]] u njenoj historiji.<ref name="hdg"/>

 

Rodio se u siromašnim okolnostima u selu Butka, Jekaterinburg (nekadašnji Sverdlovsk). Zbog neimaštine cijela porodica napušta selo i ide u grad, otac nalazi posao kao građevinski radnik. Jeljcin upisuje građevinarstvo 1955. na politehničkom [[univerzitet|univerzitetu Ural Kirov]]. Nakon diplomiranja zapošljava se u preduzeću [[Jušgojstroj]] gdje vodi građevinsku administraciju. U 1956. ženi [[Anastazja Josifovna Girina|Anastazju Josifovnu Girinu]], s kojom ima dvije kćerke. 1961. ulazi kao član [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|komunističke partije Sovjetskog Saveza]]. Napušta Jušgojstroj i 1963. radi u stambeno građevinskom kombinatu u Jekaterinburgu.

<ref name="hdg">[http://www.hdg.de/lemo/html/biografien/JelzinBoris/index.html Biografija na stranici njemačke fondacije Haus der Geschichte] učitano 06.04.2014 {{Simboli jezika|de|njemački}}</ref>

 

Od 1968. bavi se politikom. 1976. postaje Prvi sekretar oblasnog komiteta a time i član Vojnog savjeta uralskog okruga. Između 1979. i 1984. radi kao član stalne komisije za poštu, prevoz i komunikacije. U 1981. postaje član Centralnog komiteta (CKSU). U aprilu 1984. radi kao sekretar [[Mihail Gorbačov|Mihaela Gorbačova]] u Moskvi. Tu obavlja do jula 1984. funkciju vođe građevinskog odjeljenja CKSU. U decembru 1984. postaje šef partije s zadatkom da suzbije korupciju i smanji birokratiju. Jeljcinova popularnost raste nakon što je objelodanio propuste vladajućih sovjetskih elita.<ref name="hdg"/>

 

Na 27. sjednici Komunističke partije Jeljcin drži govor gdje kritikuje Gorbačovov način upravljanja tražeći radikalniju i bezkompromisnu obnovu centralnog aparata. [[11. novembar|11. novembra]] 1987. Jelcin daje ostavku zbog "grubih nedostaka vođenja". Dana 18. februara 1988. izabran je kao kandidat politbiroa.

Dobija mjesto Prvog zamjenika predsjedavajućeg građevinskog komiteta. U maju iste godine daje intervju [[BBC|BBC-u]] gdje traži ostavku Jegora K. Ligašova, člana politbiroa, nazivajući ga ''kočnicom'' za reforme. 25. marta 1989. Jeljcin dobija 89 posto glasova u prvom biračkom okrugu ([[Moskva]]). Postaje u maju iste godine član Sovjetskog nadvrha i vodi u parlamentu komitet za građevinstvo i arhitekturu. Napada opet Gorbačova kritikujući da ima previše ovlaštenja. 12 jula na 28. sjednici komunističke partije najavljuje izlazak iz nje. Donosi odluku ukidanja svih privilegija za vodeće kadrove. U Njemačkoj se objavljuju njegove bilješke.<ref name="hdg"/>

 

[[12. juni|12. juna]] 1991. Jeljcin postaje prvi direktno izabrani [[Predsjednik Rusije|predsjednik republike Rusije]]. Protivnici reformi pokušavaju 19. augusta 1991. vojni udar u svrhu uklanjanja Mihaela Gorbačova, no otpor sovjetskog naroda i Jeljcinova podrška to onemogućavaju. Nakon ovog događaja Jeljcin postaje još popularniji.<ref name="hdg"/>

 

8. decembra 1991. Rusija, [[Ukrajina]] i [[Bjelorusija]] potpisuju sporazum o osnivanju Saveza nezavisnih država, par dana kasnije pristupa još osam bivših sovjetskih republika. [[17. decembar|17 decembra]] 1991. Boris Jeljcin i Mihail Gorbačov zvanično ukidaju [[Savez sovjetskih socijalističkih republika|SSSR]]. 25. decembra 1991. Gorbačov daje ostavku i predaje Jeljcinu, kao predsjedniku Rusije, komandu nad strateškim nuklearnom arsenalom. [[Evropska zajednica za atomsku energiju|Evropska Zajednica]] i [[USA|SAD]] priznaju Rusiju kao pravnog nasljednika SSSR-a.<ref name="hdg"/>

 

1. maja 1992. u Moskvi demonstrira oko 50.000 [[Nacionalizam|nacionalista]] i [[Komunizam|komunista]] protiv Jeljcinovih reformi. 24 juna 1992. Jeljcin i predsjednik [[Georgija|Georgije]] [[Eduard Ševarnadze]] potpisuju prekid vatre. Sukobi u Georgiji su nastali zbog pokušaja [[Južna Osetija|Južne Osetije]] da se otcijepi i pridruži Rusiji. Jeljcin i američki predsjednik [[George Bush]] 3. januara 1993. potpisuju [[START (vojska)|START]] II (eng. ''Strategic Arms Reduction Talks'') sporazum za smanjivanje broja [[Nuklearno oružje|nuklearnih bojnih glava]]. 23. oktobra 1995. [[Bill Clinton]] i Boris Jeljcin potpisuju sporazum o učešću ruske vojske u [[Rat u Bosni i Hercegovini|sastavu UN-snaga u BiH]]. 7. decembra 1998. Jeljcin posreduje u pregovorima s [[Slobodan Milošević|Slobodanom Miloševićem]] odbijajući prisustvo [[NATO|NATO-a]] na [[Kosovo|Kosovu]] i sankcija protiv [[Srbija|Srbije]].<ref name="hdg"/>

 

9. augusta 1999. Jeljcin predlaže [[Vladimir Putin|Vladimira Putina]], dotadašnjeg šefa [[FSB (obavještajna služba)|FSB]]-a, za šefa vlade. 16. augusta 1999. Putin postaje predsjednik ruskog parlamenta ([[Ruski parlament DUMA|DUMA]]). Nakon oboljenja od [[bronhitis]]a i sve rjeđih javnih nastupa Jeljcin predlaže Putina za nasljednika.<ref name="hdg"/>

 

Boris Jeljcin umire 23. aprila 2007. u Moskvi od insuficijencije srca.<ref name="hdg"/>

 

 

 

{{Osobe Hladnog rata}}

 

 

{{DEFAULTSORT:Jeljcin, Boris}}