Razlika između verzija stranice "Bogorodica od Bruggea"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 17:
 
== Opis i stil ==
[[Datoteka:Michelangelo's Madonna and Child in Brugge.jpg|thumb|450px550px|desno|Skulptura Bogorodice sa djetetom u baroknom[[barok]]nom arhitektonskom kompleksu u kojem jese danas čuva.]]
Bogorodica od Bruggea nastala je nekoliko godina nakon poznate vatikanske [[Pietà (Michelangelo)|Piete]] (završena 1499. godine), s kojom, pokazalo se, ima više zajedničkih tačaka, počevši od fizionomije i položaja glave Bogorodice koja gleda prema dolje, kao i u pogledu oblika i tretmana odjeće. Odnos majke i djeteta ovdje je zamišljen krajnje originalno, s dinamičnom idejom predstavljanja djeteta u činu iskliznuća iz majčinog krila, potpomognutom lijevom rukom Bogorodice i potporom koju pruža nabor ogrtača ispružen između njenih koljena. Sastav na taj način animira nestabilna poza, uz izrazito uvijanje djetetovog tijela, koje Michelangelo često koristi.
 
Red 25:
Status Bogorodice od Bruggea kao samostojeće skulpture služi ubrizgavanju fizičke stvarnosti u ovaj proces tokom odvijanja mise. Po svojoj prirodi, skulptura u svom okruženju nastanjuje isti prostor i dimenziju kao gledalac, za razliku od crtanih slika na panelu ili platnu koje zauzimaju percipirani pojam prostora kakav stvara slikarska četkica. Sa svojom nerazdvojivom masom, težinom, i osjećajem čvrstoće, Bogorodica od Bruggea se prije svega pojavljuje kao tjelesna stvarnost nego kao oslikana iluzija, omogućavajući značajniji angažman sa svojim gledaocima.
Za razliku od rimske skulpture Pijetã, koja je označila jedinstveni prekid skulpturalne tradicije Pijetã vrste, Bogorodica od Bruggea je samo jedan od primjera u kontinuiranom narativu promjene stavova prema religioznoj skulpturi tokom renesanse. Usamljeno prisustvo Bogorodice od Bruggea unutar niše iznad oltara stvara jasnu vizualnu vezu između Bogorodice od Bruggea i drevnih idola [[Paganizam|paganskih]] oltara. Umjesto da podriva hrišćansku tradiciju, Michelangelo koristi snagu i ljepotu mramorne skulpture (glavni materijal Rimljana za izradu skulptura) za hrišćanski subjekt prikazan u predmetu koji se koristi u hrišćanske svrhe.
Za razliku od svog [[Ateizam|ateistički]] nastrojenog suparnika [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincia]], Michelangelo je bio duboko zainteresiran i za umjetničko istraživanje i za vjerski izraz. U Bogorodici od Bruggea ta dva interesa idu ruku pod ruku. Poigravajući se Leonardovim primjerom, Michelangelo svojoj Madoni i djetetu ubrizgava osjećaj dinamičnosti, što dovodi do [[Estetika|estetski]] zanimljive kompozicije koja ostaje natopljena vjerskim značajem. Zanimljivost je i to da razlika u mediju stvara potpuno drugačije iskustvo za gledatelja.<ref>Joanna Ziegler, ''The Sculpture of Compassion: The Pietà and the Beguines in the Southern Low Countries c. 1300 - c. 1600'' (Brussels: Institut Historique Belge de Rome Etudes d’Histoire de l’Art, 1992), str. 158</ref><ref>Joannides, Paul. ''Review of Michelangelo, the Bruges Madonna, and the Piccolomini Altar'', by Harold Mancusi-Ungaro. The Burlington Magazine 115, no. 842 (May, 1973): str. 332</ref>
 
Iako je Michelangelo po narudžbi izradio Bogorodicu od Bruggea, skulptura ne predstavlja samo razmjenu dobara između umjetnika i mecene. Umjesto toga, pokazuje duboku brigu umjetnika za božansku tematiku i njegovo temeljito razmatranje liturgijskog konteksta skulpture. Osim što je duboko ukorijenjena u teologiji, Bogorodica iz Bruggea obilježava i odvažni pokušaj inovacije tradicionalnih oblika oltarne slike bez žrtvovanja narativnih mogućnosti uokvirenog prostora koji se nalazi iza i iznad oltara (eng. retable), slika i multimedijskih ansambala. Da bi to postigao, Michelangelo je prisvojio i transformirao rad drugih umjetnika, upotrijebio popularne umjetničke metaforičke izraze i razmišljao o vlastitom prošlom radu kako bi stvorio skulpturu koja prenosi tradicionalne teološke teme bez ikakve pomoći, osim samog oltara. Pritom je pokazao svoju umjetničku snagu u stručnoj manipulaciji odabranim materijalima kao i njegovu sposobnost da u jednom bloku mramora prenese složene teološke koncepte.<ref>Joanna Ziegler, ''The Sculpture of Compassion: The Pietà and the Beguines in the Southern Low Countries c. 1300 - c. 1600'' (Brussels: Institut Historique Belge de Rome Etudes d’Histoire de l’Art, 1992), str. 158</ref><ref>Joannides, Paul. ''Review of Michelangelo, the Bruges Madonna, and the Piccolomini Altar'', by Harold Mancusi-Ungaro. The Burlington Magazine 115, no. 842 (May, 1973): str. 332</ref>
 
== Literatura ==