Razlika između verzija stranice "Bogorodica od Bruggea"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 17:
== Opis i stil ==
[[Datoteka:Michelangelo's Madonna and Child in Brugge.jpg|thumb|
Bogorodica od Bruggea nastala je nekoliko godina nakon poznate vatikanske [[Pietà (Michelangelo)|Piete]] (završena 1499. godine), s kojom, pokazalo se, ima više zajedničkih tačaka, počevši od fizionomije i položaja glave Bogorodice koja gleda prema dolje, kao i u pogledu oblika i tretmana odjeće. Odnos majke i djeteta ovdje je zamišljen krajnje originalno, s dinamičnom idejom predstavljanja djeteta u činu iskliznuća iz majčinog krila, potpomognutom lijevom rukom Bogorodice i potporom koju pruža nabor ogrtača ispružen između njenih koljena. Sastav na taj način animira nestabilna poza, uz izrazito uvijanje djetetovog tijela, koje Michelangelo često koristi.
Red 23:
Kao dio [[Liturgija|liturgijskog]] pribora, Bogorodica iz Bruggea ispunjava svoju namjenu u dramatizaciji i vizualnom podržavanju izvođenja [[Misa|mise]]. Michelangelo je to postigao kroz pametan [[Kompozicija (likovna)|kompozicijski]] aranžman, koji prikazuje dvije figure koje komuniciraju kako međusobno tako i sa prostorom oko njih. Na taj način se stvara naracija koja ilustrira Hristovu priču od djeteta do mučenika i koja naglašava zajedničku ulogu njegove majke na ovom žrtvenom putu. Kip kao dodatni liturgijski pribor dostiže svoj puni potencijal tokom misnog slavlja, djelujući i kao upadljiva pozadina i vizuelno potkrepljivanje riječi i djela sveštenstva.
Status Bogorodice od Bruggea kao samostojeće skulpture služi ubrizgavanju fizičke stvarnosti u ovaj proces tokom odvijanja mise. Po svojoj prirodi, skulptura u svom okruženju nastanjuje isti prostor i dimenziju kao gledalac, za razliku od crtanih slika na panelu ili platnu koje zauzimaju percipirani pojam prostora kakav stvara slikarska četkica. Sa svojom nerazdvojivom masom, težinom, i osjećajem čvrstoće, Bogorodica od Bruggea se prije svega pojavljuje kao tjelesna stvarnost nego kao oslikana iluzija, omogućavajući značajniji angažman sa svojim gledaocima.
Za razliku od rimske skulpture Pijetã, koja je označila jedinstveni prekid skulpturalne tradicije Pijetã vrste, Bogorodica od Bruggea je samo jedan od primjera u kontinuiranom narativu promjene stavova prema religioznoj skulpturi tokom renesanse. Usamljeno prisustvo Bogorodice od Bruggea unutar niše iznad oltara stvara jasnu vizualnu vezu između Bogorodice od Bruggea i drevnih idola [[Paganizam|paganskih]] oltara. Umjesto da podriva hrišćansku tradiciju, Michelangelo koristi snagu i ljepotu mramorne skulpture (glavni materijal Rimljana za izradu skulptura) za hrišćanski subjekt prikazan u predmetu koji se koristi u hrišćanske svrhe.
Za razliku od svog [[Ateizam|ateistički]] nastrojenog suparnika [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincia]], Michelangelo je bio duboko zainteresiran i za umjetničko istraživanje i za vjerski izraz. U Bogorodici od Bruggea ta dva interesa idu ruku pod ruku. Poigravajući se Leonardovim primjerom, Michelangelo svojoj Madoni i djetetu ubrizgava osjećaj dinamičnosti, što dovodi do [[Estetika|estetski]] zanimljive kompozicije koja ostaje natopljena vjerskim značajem. Zanimljivost je i to da razlika u mediju stvara potpuno drugačije iskustvo za gledatelja.<ref>Joanna Ziegler, ''The Sculpture of Compassion: The Pietà and the Beguines in the Southern Low Countries c. 1300 - c. 1600'' (Brussels: Institut Historique Belge de Rome Etudes d’Histoire de l’Art, 1992), str. 158</ref><ref>Joannides, Paul. ''Review of Michelangelo, the Bruges Madonna, and the Piccolomini Altar'', by Harold Mancusi-Ungaro. The Burlington Magazine 115, no. 842 (May, 1973): str. 332</ref>
== Literatura ==
| |||