880
izmjena
(ref) |
|||
| značajna_djela =
}}
'''Giuseppe Maria Garibaldi''' (
Garibaldi je kao sljedbenik pokreta [[Mlada Italija]] [[Italijanski nacionalizam|italijanskog nacionaliste]] Mazzinija prihvatio [[Nacionalizam|republikanski nacionalizam]] i postao pristalica ujedinjenja Italije pod demokratskom republičkom vladom. Poslije neuspješne oružane pobune u Savoji 1834. godine osuđen je na smrt, ali se spasio bijegom u Južnu Ameriku u kojoj je proveo 14 godina u izbjeglištvu gdje je učestvovao u nekoliko ratova u kojima je učio umjetnost gerilskog ratovanja. Nakon pomoći u proglašenju nezavisnosti brazilske [[Piratinska republika|Piratinske republike]] 1835. godine, Garibaldi se sa pobunjenicima poznatijim kao Faraposi uključio u [[Urugvajski građanski rat]] u kojem je stvorio italijanske snage, poznate kao [[Crvenokošuljaši]], koje su dale važan doprinos obnovi Urugvaja.
Nakon povratka u Italiju 1848. godine, Garibaldi je zapovijedao vojnim pohodima koji su doveli do italijanskog ujedinjenja. Prvo ga je privremena vlada [[Milano|Milana]] postavila za generala, pa ga je ministar rata promaknuo u generala Rimske republike. Nakon izbijanja [[Drugi rat za ujedinjenje Italije|rata za nezavisnost]] u aprilu 1859. godine, poveo je svoje [[Alpski lovci|alpske lovce]] u zauzimanje [[Vareze|Varezea]], [[Como|Comoa]] i južnog Tirola; rat je završen zauzimanjem Lombardije. Sledeće godine je prevodeći [[pohod hiljade]] uz saglasnost Viktora Emanuela II, [[Kraljevina Sardinija|kraljevini Sardiniji]] pripojio [[Sicilija|Siciliju]], južnu Italiju, [[Marche]] i [[Umbrija|Umbriju]]. Njegova posljednja vojna kampanja se odvijala tokom [[Francusko-pruski rat|Francusko-pruskog rata]] kao zapovjednik dobrovoljaca koji su podržavali novu Francusku republiku.
Garibaldi je postao međunarodna ličnost nacionalne nezavisnosti i republikanskih ideala. Mnogi intelektualci i političke ličnosti su ga obasipali divljenjem i pohvalama, uključujući [[Abraham Lincoln|Abrahama Lincolna]], [[William Brown|Williama Browna]], [[Francesco de Sanctis|Francesca de Sanctisa]], [[Victor Hugo|Victora Hugoa]], [[Alexandar Dumas|Alexandra Dumasa]], [[George Sand|Georgea Sanda]], [[Charles Dickens|Charlesa Dickensa]], [[Friedrich Engels|Friedricha Engelsa]] i [[Che Guevara|Che Guevare]]. Historičar [[A.J.P. Taylor]] ga je nazvao "jedinom potpuno divnom ličnošću u modernoj historiji". U popularnom kazivanju svoje priče, povezan je sa crvenokošuljašima koje su njegovi volonteri, Garibaldini, nosili umjesto uniforme.
== Život ==
U mladosti je bio mornar. Dok je služio vojni rok (1833. - 1834.) u mornarci [[Kraljevina Sardinija|Kraljevine Sardinije]] i [[Pijemont]]a potpao je pod uticaj [[Giuseppe Mazzini|Giuseppea Mazzinija]], predvodnika italijanskog nacionalizma, i postao pripadnik društva [[Mlada Italija]]. Poslije neuspjele oružane pobune u [[Savoja|Savoji]] [[1834]]. godine kada je osuđen na smrtnu kaznu bježi u [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]] gdje se bori za nezavisnost [[Brazil]]a. Učestvovao je i u [[urugvajsko-argentinski rat|urugvajsko-argentinskom ratu]] na strani [[Urugvaj]]a. U početku je zapovjedao urugvajskom mornaricom da bi kasnije postao zapovjednik Italijanske legije u [[Montevideo|Montevideu]]. U tim borbama stekao je svjetsku slavu.
|