Razlika između verzija stranice "Alžir"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0.7
Red 127:
{{Glavni|Francuski Alžir|Alžirski rat za nezavisnost}}
 
Kao tzv. ''[[Casus belli]]'' odnosno povod da se napadne Alžir Francuzima je poslužio događaj u kojem je uvrijeđen njihov konzul. Pod tim izgovorom, Francuzi su 1830. napali Alžir.<ref>{{cite web|title=Background Note: Algeria|url=https://www.state.gov/r/pa/ei/bgn/8005.htm|work=U.S. Department of State}}</ref><ref>{{cite book |author =Horne, Alistair |title=A Savage War of Peace: Algeria 1954–1962 |publisher=NYRB Classics |location=1755 Broadway, New York, NY 10019 |year=2006 |pages=29–30 |isbn=978-1-59017-218-6}}</ref> Alžirska trgovina robljem i piraterija su prestali francuskim osvajanjem Alžira.<ref>Chisholm, Hugh, ed. (1911). "[https://en.wikisource.org/wiki/1911_Encyclop%C3%A6dia_Britannica/Barbary_Pirates Barbary Pirates]". [[Encyclopædia Britannica]] (11th ed.). Cambridge University Press.</ref> Zauzimanje Alžira od strane francuske vojske potrajalo je duži vremenski period i dovelo do značajnog krvoprolića. Kombinacija francuskog nasilja i epidemija bolesti dovela je do toga da se populacija autohtonog alžirskog stanovništvo tokom perioda između 1830. i 1872. godine smanjila skoro za trećinu.<ref name="Ricoux1880">{{cite book|last=Ricoux|first=René|title=La démographie figurée de l'Algérie: étude statistique des... |url=http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k103772b/f299.image|accessdate=14. 2. 2013|year=1880|publisher=G. Masson|pages=260–261|trans-title=The figurative demographics of Algeria}}</ref> Historičar [[Ben Kiernan]] je o francuskom osvajanju Alžira napisao sljedeće: "Do 1875. završeno je francusko osvajanje Alžira. Od početka okupacije 1830, tokom rata stradalo je oko 825.000 autohtonih Alžiraca."<ref>{{cite book|last1=Kiernan|first1=Ben|title=Blood and Soil: A World History of Genocide and Extermination from Sparta to Darfur|page=374|url=https://books.google.com/books?id=XR91bs70jukC&q=374#v=snippet&q=374&f=false|isbn=0300100981|year=2007}}</ref> Populacija Alžira, koja je 1830. godine iznosila oko 1,5 miliona, dostigla je brojku od skoro 11 miliona 1960. godine.<ref>{{cite web|title=Algeria (Djazaïria) historical demographic data of the whole country|url=http://www.populstat.info/Africa/algeriac.htm|work=Population Statistics|publisher=populstat.info|accessdate=9. 6. 2012|author =Lahmeyer, Jan |date=11. 10. 2003|archive-date=18. 7. 2012|archive-url=https://web.archive.org/web/20120718104037/http://www.populstat.info/Africa/algeriac.htm|url-status=dead}}</ref> Francuska politika okupacije Alžira se zasnivala na tzv. "civilizaciji" zemlje.<ref>{{cite book|author =Ruedy, John Douglas |title=Modern Algeria: The Origins And Development of a Nation |url=https://books.google.com/books?id=WIRWgrbE_fEC&pg=PA103 |year=2005 |publisher=Indiana University Press |isbn=978-0-253-21782-0 |page=103}}</ref> Tokom ovog perioda formirana je mala, ali uticajna francuska autohtona elita, sastavljena od Berbera, uglavnom [[Kabili|Kabila]]. Kao posljedica toga, francuska vlada je favorizovala Kabile.<ref>{{cite book|author1=Hargreaves, Alec G. |author2=McKinney, Mark |title=Post-Colonial Cultures in France |url=https://books.google.com/books?id=0xk6235fcNcC&pg=PA104 |year=1997 |publisher=Psychology Press |isbn=978-0-415-14487-2 |page=104}}</ref> Oko 80% svih izgrađenih škola u tom periodu izgrađeno je upravo za Kabile.
 
Od 1848. do nezavisnosti Alžira, Francuska je upravljala čitavim mediteranskim dijelom Alžira kao svojim integralnim dijelom i jednim od departmana nacije. Kao jedna od najstarijih prekomorskih teritorija u Francuskoj, Alžir je postao odredište za stotine hiljada evropskih emigranata, koji su postali poznati kao colonsi, a kasnije i kao ''Pied-Noirs'' ili frankoalžirci. U periodu između 1825. i 1847. godine, u Alžir je iz Francuske emigriralo oko 50.000 ljudi.<ref>{{cite book|last=Randell|first=Keith|title=France: Monarchy, Republic and Empire, 1814–70|url=https://books.google.com/books?id=AvyGHAAACAAJ|year=1986|publisher=Hodder & Stoughton|isbn=978-0-340-51805-2}}</ref><ref>{{cite book|last1=Fisher|first1=Michael H.|title=Migration: A World History|date=2014|publisher=Oxford University Press|location=New York|isbn=0199764344|page=80}}</ref> Ovi naseljenici su imali koristi od konfiskacije zemlje od plemenskih naroda a što je podsticano od strane francuske vlade, uz primjenu savremenih poljoprivrednih tehnika koje su povećale količinu obradivog zemljište.<ref>{{cite book |author =Horne, Alistair |title=A Savage War of Peace: Algeria 1954–1962 (New York Review Books Classics) |publisher=NYRB Classics |location=1755 Broadway, New York, NY 10019 |year=2006 |isbn=978-1-59017-218-6 |page=32}}</ref> Mnogi Evropljani su se naselili u gradovima Oranu i Alžiru, a do početka 20. vijeka činili su većinski dio stanovništva u oba grada.<ref>Albert Habib Hourani, Malise Ruthven (2002). "''[https://books.google.com/books?id=egbOb0mewz4C&pg=PA323&dq&hl=en#v=onepage&q=&f=false A history of the Arab peoples]''". Harvard University Press. p.323. {{ISBN|0-674-01017-5}}</ref>