Razlika između verzija stranice "Receptor (biohemija)"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke |
No edit summary |
||
Red 1:
[[File:Membrane Receptors.svg|mini|1. Ligandi<br/> 2. '''Receptori'''<br/>3.Sekundarni stimulans ("glasnik")<br/>'''Primjeri membranskih receptora''']]
'''Receptor''', u [[biohemija|biohemiji]] i [[farmakologija|farmakologiji]], [[protein]]ska je [[molekula]], koja je obično ugrađena u površinu plazma membrane na površini [[ćelije (biologija)|ćelije]] koja prima vanjske hemijske signale. Kada su takvi signali vežu na receptor, izazivaju neki od oblika ćelijskog/tkivnog odgovora, npr. promjene u električnoj aktivnosti ćelije. U tom smislu, receptor je protein koji prepoznaje i odgovara na endogene hemijske signale, kao što acetilholinski receptor prepoznaje i reagira na svoj endogeni ligand, acetilholin. Međutim, ponekad, u farmakologiji, termin se također koristi i za druge proteine, kao što su [[lijek]]ovi, [[enzim]]i, transporteri i [[
Receptorski [[protein]]i su ugrađeni u plazmamembrana ćelija, ispoljeni kao i u ekstracelularne površine ćelije, citoplazmatski ili [[jedro|jedarni]] (nukleusni) receptori. Molekula koja se veže na receptor se naziva [[
Svaki receptor je povezan sa specifičnim ćelijskim biohemijskim putem. Iako se u večini ćelija nalaze brojni receptori, svaki od njih će se vezati samo uz ligandi određene strukture, na način na koji će brave prihvatitaju samo konkretne oblike ključeva. Kada se ligand veže za svoj odgovarajući receptor, on aktivira ili inhibira receptorski biohemijski put.
== Struktura ==
Oblici i aktivnosti receptora se proučavaju Rendgenskom strukturnom analizom X [[kristalografija|kristalografije]], dvojnom polarizacijskom interferometrijom, računarskim modeliranjem i strukturno-funkcijskim relacijama, čime se omogućava razumijevanje djelovanje lijekova, uključujući i njihove interakcije, na pozicijama njihovog vezanja za receptore. Odnosi strukture i aktivnosti objašnjavaju korelaciju induciranih konformacijskih promjena i aktivnosti [[molekula|biomolekula]]. Proučavaju se primjenom dinamičkih tehnika, kao što su cirkularni dihroizam i dualna polarizacijska interferometrija.
Line 14 ⟶ 15:
* '''Tip 3''': Receptori vezani ili srodni kinazi, enzimski receptori, su građeni od vanćelijske domene koja sadrži vezujućie ligande i unutarćelijske domene, često sa [[enzim]]skom funkcijom, vezanom preko jednnostrukog transmembranakog alfa heliksa, tj. [[insulin]]skog receptora. tor.
* '''Tip 4''': [[Jedro|Jedarni]] receptori, unatoč tom nazivu nalaze se u citosolu i, nakon vezanja sa odgovarajućim ligandom, migriraju ka nukleusu. Sastoje se od regije vezivanje C-terminalnog liganda, srži DNK-vezujuće domene (''DBD'') i N-terminalne domene koja sadrži ''AF1'' (funkciju aktivacije 1) regiju. U ključnoj regiji ima dva [[cink]]ova „prsta“, koji su odgovorni za prepoznavanje specifične [[DNK]] sekvence za ovaj receptor. N-terminal nezavisno komunicira s drugim faktorima ćelijske transkripcije liganda i, ovisno o tim interakcijama, može alternirati vezivanje ili aktivnost receptora. Primjeri takvih receptora su [[steroid]]i i [[hormon]]i [[štitnjača|štitnjače]].<ref>Rang H. P., Dale M, M., Ritter J. M, Flower R. J., Henderson G. (2012): Pharmacology, 7th edition. Elsevier Churchill. Livingstone, {{ISBN|978-0-7020-3471-8}}.</ref>
== Vezivanje i aktivacija ==
Line 40 ⟶ 42:
* {{MeshName|Cell+surface+receptors}}
[[Kategorija:Citologija]]
[[Kategorija:Biohemija]]
|