Razlika između verzija stranice "Adil Zulfikarpašić"
| [pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Kategorija:Bošnjački nacionalizam dodata (uz pomoć HotCata) |
m Biografija |
||
Red 33:
| potpis =
}}
'''Adil-beg Zulfikarpašić''' ([[23. decembar]] [[1921]]. [[Foča]]- [[21. juli]] [[2008]] [[Sarajevo]]) vakif, intelektualac, političar, biznismen i mecena obilježio je
==
Njegovo javno djelovanje započinje veoma rano, još od gimnazijskih dana, kada pristupa komunističkoj omladini, a kasnije i [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističkoj partiji Jugoslavije]] i [[Partizani|partizanskom pokretu]] tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Godine 1937. isključen je iz srednje škole u Foči, a potom i u [[Rogatica|Rogatici]], zbog sudjelovanja u ilegalnom pokretu. Godine 1939. dolazi u sukob sa Partijom, pošto se opredjelio za gledišta književnika-komuniste [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]], kojeg je partijsko vodstvo isključilo zbog „idejnih skretanja ”, a zbog čega i Adila Zulfikarpašića isključuju iz Partije. Pred Drugi svjetski rat vraćen je u partiju i postaje njen istaknuti aktivista. Djeluje ilegalno u [[Foča|Foči]] i [[Sarajevo|Sarajevu]]. Godine 1941. upisuje se na Visoku ekonomsku školu u [[Beograd|Beogradu]]. Početak rata zatiče ga u [[Foča|Foči]]. Tu počinje raditi na formiranju partizanskog odreda.
Nakon izvjesnog vremena upućen je u [[Sarajevo]] na antifašistički rad. U jesen 1941. prelazi u Kalinovački partizanski odred radi političkog rada sa omladinom. Ubrzo nakon toga on prelazi u novostvoreni odred „Zvijezda” kod Vareša. Početkom 1942. godine Adila Zulfikarpašića su u Sarajevu hapse [[ustaše]] i nakon teškog mučenja osude na smrt. Zbog ugledne porodice i činjenice da su mu brata zaklali [[četnici]] pomilovan je na dvadeset godina robije. Kaznu je izdržavao u [[Zenica|Zenici]], pa u [[Sremska Mitrovica|Sremskoj Mitrovici]], a potom odlazi u [[Lepoglava|Lepoglavu]]. Putem uspijeva pobjeći u organiziranom bijegu Komunističke partije. Dolazi u [[Cazinska Krajina|Cazinsku krajinu]], zatim u [[Jajce]], gdje formira Višu partijsku školu. Kada je uspostavljena narodna vlast postavljen je za šefa personalnog odjeljenja. Jedno vrijeme djeluje u Oblasnom komitetu u [[Mostar|Mostaru]]. Pred kraj rata premješten je u oslobođeno [[Sarajevo]] da do dolaska vlade pradstavlja civilnu vlast.
== Emigracija ==
U prvoj vladi [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|Republike Bosne i Hercegovine]] postavljen je za pomoćnika ministra trgovine. Doskora uviđa kako kod vodećeg komunističkog sloja umjesto idealizma ranih godina borbe dolazi jagma za materijalnim dobrima i ugodnim životom. Gubi vjeru u mogućnost zavođenja socijalne pravde, pa dolazi u dilemu: pomiriti se sa stvarnošću i živjeti u „sigurnosti” državne elite, ili sve napustiti i početi život iznova, izvan zemlje za koju se borio. Odlučuje sve raskinuti i otići u [[Emigracija|emigraciju]]. Početkom februara 1946. bježi u [[Italija|Italiju]], u [[Trst]], gdje dobiva politički azil. Odatle odlazi u Rim, a kasnije u Austriju. U Insbruku i Gracu studira političke nauke. Za jednu američku novinsku agenciju piše članke o marksizmu.
Godine 1954. prelazi u Švicarsku. Tu počinje svoju političku borbu za bošnjaštvo, afirmiše se kao istaknuti predstavnik [[Bošnjačka dijaspora|bošnjačke dijaspore]]. Pristupa [[:hr:Savez_liberala_i_demokrata_za_Europu|Liberalnoj internacionali]]. Jedno je vrijeme bio kontinentalni sekretar i član Izvršnog komiteta Liberalne internacionale. U tom svojstvu ulazi u elitne političke i ekonomske krugove [[Evropa|Evrope]]. Okuplja najuglednije [[Bošnjaci|Bošnjake]] muslimane u emigraciji i radi ne projektu stvaranja Bošnjačke demokratske organizacije.
Iz [[Švicarska|Švicarske]] Adil Zulfikarpašić održava tijesnu vezu sa [[Beč|Bečom]], gdje je već djelovala novostvorena jezgra bošnjačke demokratske emigracije. U novinama [[:hr:Hrvatsko_iseljeništvo|hrvatskih iseljenika]] u [[Sjedinjene Američke Države|Americi]] objavljuje brojne članke o [[Bosna i Hercegovina|Bosni]]. U Beču počinje 1960.g. izdavati političko-kulturni mjesečni časopis ''[[Bosanski pogledi]]''.
Prve saradnike nalazi u nizu uglednih bošnjačkih intelektualaca i ličnosti iz javnog i političkog života predratne [[Prva Jugoslavija|Jugoslavije]]. [[Bosanski pogledi]] izlaze do 1967. godine, okupljajući muslimanske iseljenike širom svijeta, koji su pod utjecajem različitih nacionalnih i političkih struja u emigraciji bili sve više u opasnosti da izgube svoj [[Kultura|kulturni]] i [[nacionalni identitet]].
Godine 1963., s grupom srpskih, hrvatskih, slovenskih i bošnjačkih demokratskih intelektualaca i političara, osniva pokret nazvan Demokratska alternativa, koja izlazi sa programom reforme Jugoslavije kao decentralizovane i demokratski uređene zajednice, s potpunom ravnopravnošću svih nacija. Godine 1964., sa demokratski orjentiranim Bošnjacima oko ''Bosanskih pogleda'' pokreće osnivanje Liberalnog saveza Bošnjaka. Na kongresu u [[München|Minhenu]], kojemu Zulfikarpašić predsjedava, sudjeluje osamdesetak predstavnika iz dvadeset zemalja. Organizacija je najviše nastojala uspostaviti saradnju sa ljudima iz zemlje, ne ulazeći u strukture emigrantske politike.
U periodu od 1965. do 1976. razvija uspješnu aktivnost na poslovnom polju, ustanovivši vlastitu uvozno-izvoznu i finansijsku firmu. Mnogo putuje, kako u svojstvu poslovnog čovjeka tako i političara, te ima prilike susresti se sa brojnim znanstvenicima, umjetnicima i političarima iz inozemstva, zemlje i emigracije.
Početkom osmadesetih intenzivnije se posvećuje političkom i kulturnom radu za Bosnu. Postavivši sebi za cilj da ustanovi u slobodnom svijetu jednu kulturnu instituciju za proučavanje prošlosti Bosne i promoviranje njezine kulture, svoju ionako već bogatu [[Biblioteka|biblioteku]] počinje obogaćivati prikupljanjem knjiga i dokumentacije iz domovine i svijeta.
Svoj povratak u intenzivno aktivan politički život Zulfikarpašić obilježava intervjuom [https://books.google.ba/books/about/Bosanski_muslimani.html?id=6tvitQEACAAJ&redir_esc=y Bosanski ''Muslimani-čimbenik mira između Srba i Hrvata''], objavljen krajem 1983.g. u londonskom časopisu ''[[:hr:Poruka_slobodne_Hrvatske|Poruka slobodne Hrvatske]]''. To je jedna vrsta političkog manifesta Bošnjaka, koji će kasnije, po raspadu komunističkog režima u Jugoslaviji, predstavljati idejnu osnovu Muslimanske-bošnjačke organizacije. Intervju-manifest pobudio je veliko zanimanje među Bošnjacima i uopšte demokratskim svijetom u Jugoslaviji; prevođen je i izdavan na više stranih jezika.
== Povratak u zemlju ==
Povratak Adila Zulfikarpašića u domovinu Bosnu poklapa se sa padom komunističkog režima i početkom demokratskih procesa u bivšoj Jugoslaviji. Zajedno sa [[Alija Izetbegović|Alijom Izetbegovićem]] inicirao je stvaranje [[Stranka demokratske akcije|Stranke demokratske akcije]]. Međutim, ubrzo su se Zulfikarpašićevi [[Liberalizam|liberalni]] i [[Demokratija|demokratski]] pogledi na aktuelne procese i budućnost Bosne našli u opreci ekstremizmu stranačke desnice, zbog čega je on odlučio formirati [[Muslimanska bošnjačka organizacija|Muslimansku bošnjačku organizaciju]]. U martu [[1991.|1991]]. Adil Zulfikarpašić počinje izdavati u Sarajevu nedjeljne novine ''[[Bosanski pogledi]]'', koje uređuje grupa mladih novinara. Osnovna linija pisanja Bosanskih pogleda bila je određena nastojanjima za očuvanje jedinstvene Bosne.
Predosjećajući ratni sukob u Bosni, Zulfikarpašić je u ljeto 1991. pokušao nagodbu sa Srbima, tzv. ''[[:hr:Sporazum_Karadžić_-_Filipović|Historijski sporazum]]''. Kada su se već u životu Bosne pokazali rezultati tih nastojanja u naglom popuštanju međunacionalnih napetosti, [[Alija Izetbegović]] i [[Stranka demokratske akcije]] odbacili su Zulfikarpašićevu inicijativu.
Krajem juna [[1990.|1990]]. Bošnjački institut i nedjeljnik ''Naši dani'' organiziraju u Sarajevu simpozij na temu ''Bosna i bošnjaštvo'', u kojem sudjeluje veliki broj znanstvenika, povjesničara i pisaca, a potom se objavljuje i knjiga sa tog skupa. Istovremeno je u Sarajevu objavljena knjiga ''[https://www.abebooks.com/Povratak-Bosnu-razgovori-Adilom-Zulfikarpasicem-razgovore/18233858296/bd Povratak u Bosnu]'', koja sadrži niz priloga za biografiju Adila Zulfikarpašića.
== Agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. ==
Od [[1992.|1992]]. do [[1994.|1994]]. godine Zulfikarpašić pretežno boravi u [[Zürich|Cirihu]], putujući povremeno u [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]] kao predsjednik [[Muslimanska bošnjačka organizacija|Muslimanske bošnjačke organizacije]]. Često takođe poduzima putovanja u različite zemlje radi susreta sa političarima i drugim utjecajnim ličnostima, u potrazi za rješenjem pitanja [[Bosna i Hercegovina|Bosne]]. Pomaže [[Bošnjaci|Bošnjake]] u izbjeglištvu, promovira njihovo okupljanje oko Matice Bošnjaka, kojoj je dao na upotrebu prostorije i svu infrastrukturu u [[Bošnjački institut|Bošnjačkom institutu]] u [[Zürich|Cirihu]]. [[Bošnjački institut|Institut]] postaje mjesto intelektualnih susreta između Bosne i inozemstva. Dominantna ideja-vodilja svih njegovih aktivnosti jeste očuvanje Bosne kao jedinstvene, cjelovite zemlje.
== Bošnjački institut ==
U junu [[1988.|1988]]. Adil Zulfikarpašić osniva Bosniaken Institut u Cirihu, sa statusom [[Fondacija Wikimedia|fondacije]] ([[Vakuf|vakufa]]). Kupuje veliku zgradu u okviru kompleksa Univerziteta, preuređuje je za moderni institut, useljava u nju svoju biblioteku i zbirku umjetnina. [[Bošnjački institut|Institut]] je nastao kao plod njegovog dugogodišnjeg sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske, književne, novinsko-publicističke, rukopisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne građe o [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], kao i o susjednim zemljama i njihovim narodima. Već na početku [[Bošnjački institut|institut]] izdaje nekoliko knjiga, političkih i literarnih, koje se nisu mogle tada javiti u Bosni.
[[1991.|1991]]. godine otvorena je podružnica [[Bošnjački institut|Bošnjačkog instituta]] u Sarajevu koja djeluje i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. [[1998.|1998]]. godine Zulfikarpašić je odlučio da preseli Bošnjački institut iz [[Zürich|Ciriha]] u [[Sarajevo]]. 24. maja 2001. godine svečano je otvoren moderno i savremeno opremljen Bošnjački institut - Fondacija Adil Zulfikarpašić u Sarajevu, čime je ispunjena želja Adila Zulfikarpašića da svojoj zemlji i narodu daruje vakuf u kojem će buduće generacije istraživati historiju i njegovati kulturu Bošnjaka i ostalih naroda Bosne i Hercegovine. Svi fondovi iz Ciriha prenešeni su u Sarajevo gdje je počeo sa radom Bošnjački institut, moderna institucija nauke i kulture Bosne i Hercegovine s bogatim bibliotečkim, arhivskim, muzejskim i umjetničkim kolekcijama.
Adil Zulfikarpašić živio je sa suprugom Tatjanom u [[Sarajevo|Sarajevu]], gdje je i umro u julu [[2008.|2008]]. godine.
Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada od kojih su najznačajnije ''[[Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva]]'', ''Povelja počasnog člana [[Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine|Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine]]'' i ''Diploma počasnog doktora pravnih nauka [[Univerzitet u Bihaću|Univerziteta u Bihaću]]''.
== Također pogledajte ==
| |||