Razlika između verzija stranice "Prve elektrane u Bosni i Hercegovini"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →Hidroeletrana na Hridu: nedostajalo je slovo k u riječi Hidroelektrana |
m razne ispravke |
||
Red 1:
'''Prve elektrane u Bosni i Hercegovini''' izgrađene su krajem XIX vijeka.
== Elektrana u Zenici ==
Dvije godine nakon okupacije, 1880. godine otvoren je privatni rudnik mrkog uglja u Zenici, koji je 1886. godine prešao u državno vlasništvo. Izgrađeno je prvo energetsko postrojenje na parni pogon i montirana [[parna mašina]] za pogon jednosmjerne diname koja je služila za osvjetljavanje direkcije rudnika. Prva električna rasvjeta u BiH 1888. godine u Zenici i izgradnja prve javne termoelektrane 1895. godine u Sarajevu (
== Elektrana u Jajcu ==
Godine 1894. godine u Jajcu je u rad puštena prva i najveća [[hidroelektrana]] u jugoistočnoj Evropi, za pogon Elektrolize u Elektrobosni. Ona je koristila prirodni akumulacijski bazen [[Veliko Plivsko jezero|Velikog plivskog jezera]]. Za te potrebe izgrađen je dovodni kanal dugačak 3.600 metara. Oko 3.000 metara kanala bilo je betonske konstrukcije, profila 4x2 metra, dok je ostali dio bio od drvene građe. Kanalom je svake sekunde prolazilo po 15 kubika vode, što je omogućavalo da hidroelektrana proizvede oko 53 milijuna kWh godišnje.
U hidroelektranu je bilo ugrađeno osam [[generator]]a [[Naizmjeniöna struja|naizmjenične struje]], firme Schukert od po 800 kVA, 180 V i 3000 A. Generatori su pokretani [[turbina]]ma od po 1000 KS, isporučenim od firme Francis. Svaki od tih generatora bio je opskrbljen generatorom [[Jednosmjerna struja|jednosmjerne struje]], kao vlastitom budilicom. Jednosmjerna struja za pogon Elektrolize u Elektrobosni dobivala se iz jednosmjernoga generatora snage 400 kVA, koji je pokretala jedna, već spomenuta, turbina od 1.000 KS.
Red 14:
Zemaljska vlada BiH je 1894. godine osnovala preduzeće „Elektrana“ koje će potrošačima davati električnu struju. Iste godine Zemaljska vlada BiH izdala je privremene propise za davanje električne struje od Elektrane Sarajevo. To su bili prvi opći uslovi za isporuku i prvi tarifni sistem za prodaju električne energije u Sarajevu. TE „Sarajevo“ svečano je puštena u pogon 1. maja 1895. Godine, za potrebe rasvjete u domaćinstvima, ulicama, uredima, za elektromotorne pogone u industriji i zanatstvu, te za pogon novih motornih vozila gradskog tramvaja.
Tada je imala tri parna kotla, 3 stabilne parne klipne mašine po 150 KS. Svaka ova mašina pogonila je preko užnog prenosa po 2 istosmjerna generatora snage po 60
Godine 1909. godine počelo je uvođenje trofaznog proizvodno – prenosnog i napojnog napona, sa 3 kV naponom na izlaznoj strani, što je omogućilo da se 1910. godine priključe na Električnu centralu naselja na Alipašinom mostu i [[Ilidža|Ilidži]], a 1928. godine je dovedena električna energija Butmiru, Kotorcu i Rajlovcu i 1938. godine [[Hadžići]]ma, [[Pazarić]]u i [[Tarčin]]u.
Red 25:
Hidrocentrala na Hridu puštena je u rad 1918. godine i, sa određenim prekidima u ratnom i poslijeratnom peridu (period 1992-1995), nalazila se u pogonu sve do 16.12.1999. godine.
Kao pogonski medij koristila je vodu dovedenu sa jahorinskog vrela [[Jahorina]]-Bistrica cjevovodom dužine cca 22
==== Karakteristike opreme ====
* Turbine: horizontalne, Pelton, 2 kom
* Proizvođač: Maschinenfabrik, Austrija;
* Nominalna snaga: 675
* Nazivni broj obrtaja: 600 obr/min.
* Generatori: sa pomoćnim uređajima, uzbudom, razbudom i regulacijom napona.
* Tip: Wid 675/600;
* Proizvodač:SiemensSchuckert - Werke, Austrija;
* Nazivna snaga: 675
* Nazivna struja: 118 A;
* Nazivni faktor snage: 1;
* Nazivni napon: 3.3 kV;
* Nazivni broj obrtaja: 600 obr/min;
* Frekvencija: 50
Shodno intencijama i odlukama Javnog preduzeća Elektroprivreda Bosne i Hercegovine d.d. Sarajevo, moguća je eventualna transformacija centrale u depadans muzeja Elektroprivrede.
=== Elektrana u Bihaću ===
Elektrana je iz perioda austrougarske uprave u BiH. Ovo je protočna hidroelektrana, kojoj se dovodnim kanalom derivaciono-gravitacionog tipa ukupne dužine oko 1000 metara, dovodi voda u centralu. Kao dovodni kanal služi srednjovjekovni odbrambeni jarak. Svi tehničko- tehnološki dijelovi industrijske graditeljske cjeline ne ugrožavaju ambijentalne vrijednosti stare gradske jezgre, niti prirodnog okoliša. Elektrana dovršena je 1912, zajedno sa gradskom distributivnom mrežom. Proizvedena električna energija se uglavnom koristila za gradsku rasvjetu Bihaća koji je u to vrijeme imao 8374 stanovnika.
Elektrane je imala dvije turbine tipa Francis instalirane snage 2x87 kW. Građevinske radove su izvele firme «Jonas» i «Snel» iz Beča, turbinsku opremu, regulatore i hidroopremu proizvela je i montirala firma «Andritz» iz Graca, a elektroopremu sa generatorima proizvela i postavila je firma A.E.G. Union iz Beča. Elektrana je neprekidno radila do 1943. god. kada je teško oštećena, da bi u oktobru 1945. godine bila ponovno puštena u pogon. Proglašena je za [[nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine]] pod imenom - Hidroelektrana na Jarku u Bihaću ili Mala HE Bihać ili HE Jarak ili HE Kanal Una. Nacionalni spomenik sačinjava:
Red 54:
Spada u grupu protočnih elektrana, derivacionog tipa, koje iskorištavaju kinetičku i potencionalnu energiju vode, kao i energiju pritiska. Ona prema kvalitetu proizvodnje pripada grupi proizvođača «zelene energije», jer nema značajnih negativnih uticaja na ekosistem rijeke Une i okoliš.
Ima instaliranu agregatsku jedinicu snage 160
== Reference ==
{{Refspisak}}
[[Kategorija:Elektrane u Bosni i Hercegovini]]
[[Kategorija:Zenica]]
|