Razlika između verzija stranice "Jugoslavenska ekspedicija na Mount Everest 1979."

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 2:
'''Jugoslavenska ekspedicija na Mount Everest''' (JAHE VII) organizovana je u proljeće 1979. god. Imala je dva cilja: prvi [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|jugoslavenski]] uspon na najviši vrh svijeta [[Mount Everest]] i ispenjati novi smjer po nepenjanom, tzv. zapadnom grebenu, koji je nakon toga i dobio naziv - jugoslavenski smjer. Jugoslavenski državni vrh ovaj uspon proglasio je najvećim uspjehom jugoslavenskog sporta do tog vremena.<ref name="Karlovac">{{Cite web |url=https://kaportal.net.hr/aktualno/vijesti/karlovac/3677057/mount-everest-40-godina-kasnije-u-prepunom-zorin-domu-ponovo-se-okupili-sudionici-znamenite-ekspedicije-na-krov-svijeta/ |title=Mount Everest 40 godina kasnije |work= KAportal.hr - 15.03.2019 |accessdate= 15. 2. 2020}}</ref>
 
Do te godine na vrhu Everesta stajala su samo 84 čovjeka, i niko nije tamo stigao zapadnim grebenom. Zapadni greben se proteže u dužini od 6,5 km, od sedla [[Lho La]] iznad baznog kampa do vrha. Konstantno je izložen vjetrovima sa [[Tibet]]a. U gornjem dijelu, kroz strme stijene niko nije znao kuda se može proći.<ref name="ME">{{Cite web |url=http://www.visokogorcicg.com/35-godina-od-prvog-jugoslovenskog-uspona-na-everest/ |title=35 godina od prvog jugoslovenskog uspona na Everest |work= Visokogorci CRne Gore |accessdate= 15. 2. 2020}}</ref>
== Pripreme ==
Od 190 alpinista nakon tri temeljite višemjesečne provjere mogućnosti svakog ponaosob, uslove su ispunjavali četrdesetorica a odabrano je njih 24. Pripreme su trajale pune dvije godine u kojima je trebalo obezbijediti finasije, nabaviti opremu, vize i dozvole. U proljeće 1978 petočlana izviđačka ekipa (Škarja, Belak, Marence, Robas, Zaplotnik) otkrila je jedan težak, ali relativno siguran prolaz od [[Bazni kampovi (Mount Everest)|Baznog kampa]] na [[Khumbu lednik]]u do [[Lho La]] prevoja. Bilo je to i saznanje da je moguće iznijeti i teret preko padine u njenoj dužini od oko 200 metara.<ref name="LhoLa">{{Cite web |url=https://www.himalayanclub.org/hj/37/2/yugoslav-everest-expedition/ |title=Tone Škarja: Jugoslavenska Everest ekspedicija |work=The Himalayan Journal Vol.37, 1981 |accessdate= 13. 9. 2020}}{{en simbol}}</ref>
<ref name="LhoLa">{{Cite web |url=https://www.himalayanclub.org/hj/37/2/yugoslav-everest-expedition/ |title=Tone Škarja: Jugoslavenska Everest ekspedicija |work=The Himalayan Journal Vol.37, 1981 |accessdate= 13. 9. 2020}}{{en simbol}}</ref> dogovorili i postavili bazni logor na 5.300 metara visine.
 
Oprema je iz [[Ljubljana|Ljubljane]] kamionima dopremljena do [[Rijeka|Rijeke]]. U riječkoj luci na brod je utovareno 18 tona opreme: preko 10 km. alpinističkih konopaca, 350 m visećih i [[aluminij]]skih ljestava, 40 šatora, 80 vreća za spavanje, 30 pari posebno izrađenih penjačkih cipela „gojzerica“, 500 vijaka i klinova za stijene i led, više stotina litara kerozina i plina za kuhanje i skoro četiri tone hrane. Opremi je trebalo dva mjeseca kako bi preko indijske [[Kolkata|Kolkate]] i [[nepal]]skog [[Katmandu]]a stigla do polazišta u planine. Brod je krenuo 27. februara 1979. godine.