Razlika između verzija stranice "Josip Juraj Strossmayer"

[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 2 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
m Pravopis
Red 2:
{{Neutralnost}}
 
{{Infokutija osoba
| ime = Josip Juraj Strossmayer
| slika = =Josip Juraj Strossmayer2.jpg
| veličina_slike = =
| opis =
| datum_rođenja = {{Datum rođenja|1815|2|4}}
| mjesto_rođenja = Osijek, Austro-ugarskaUgarska
| datum_smrti = {{Datum smrti i godine|1905|4|8|1815|2|4}}
| mjesto_smrti = Đakovo, Austro-ugarskaUgarska
| nacionalnost =
| druga_imena =
| zanimanje =
| godine_aktivnosti =
| poznat_po =
| značajna_djela =
| supružnik =
| nagrade =
| veb-sajt =
| potpis =
}}
'''Josip Juraj Strossmayer''' (Štrosmajer) ([[Osijek]], [[4. februar]]a [[1815]]. - [[Đakovo]], [[8. april]] [[1905]].) hrvatski [[biskup]] i [[političar]], kulturni radnik i pisac; jedan od najznačajnijih i najuticajnijih [[Hrvati|Hrvata]] [[19. vijek]]a.
Line 27 ⟶ 31:
Porijeklom iz kroatizirane njemačke vojničke porodice iz Osijeka, Strossmayer je rođen [[4. februar]]a [[1815]]. godine u [[Osijek]]u. Strossmayerov pradjed se u Osijek doselio iz Gornje Austrije. U rodnom Osijeku je pohađao narodnu školu i gimnaziju, a dvogodišnji filozofski tečaj je završio u katoličkom sjemeništu u [[Đakovo|Đakovu]]. Potom je pohađao visoko sjemenište u [[Budimpešta|Budimpešti]] gdje [[1834]]. godine stiče doktorat [[filozofija|filozofije]]. Godine [[1838]]. je zaređen, i dve godine boravi u [[Petrovaradin]]u. Dvije godine kasnije ([[1840]].) odlazi u Augustineum u [[Beč]] i [[1842]]. godine postaje doktor teologije i profesor kanonskog prava na [[Bečki univerzitet|Bečkom univerzitetu]], polaganjem disertacije o problemu crkvenog jedinstva. Od [[1842]]. do [[1847]]. godine [[profesor]] je đakovačkog sjemeništa, a potom je dvije godine u Beču dvorski kapelan i jedan od trojice direktora u ''Augustineumu''. U to doba predavao je i kanonsko pravo na Bečkom univerzitetu.
 
Kao dvorski [[kapelan]], u periodu od [[1849]]. - [[1859]]. godine, u doba austrijske kontrarevolucije odlučno je bio na strani [[Ban Jelačić|bana Jelačića]]. Od [[1860]]. godine pa narednih 13 godina vođa je Narodne stranke (1860. - 1873.). U doba aktivnog bavljenja politikom smatrao je kako [[Austrija]] mora postati [[federativna država]] u kojoj će svi narodi doći do izražaja. Težio je ujedinjenju južnih Slavena u okviru Austrije pod vlašću Habsburgovaca. Nastojao je Austriji prokrčiti put na slavenskom jugu šireći njenu uticajnu sferu na južnoslavenske zemlje izvan granica austrijske države. Program Strossmayerove stranke bio je u ovom: "Svi Slaveni (južni) ujedinjeni pod [[Habsburgovci|Habsburzima]] i pod [[Papa|Papom]]".
 
Njegovim posredovanjem došlo je do [[konkordat]]a između [[Vatikan]]a i [[Crna Gora|Crne Gore]] [[1866]]. godine, a radio je na tome da i [[Rusija]] sklopi konkordat s [[Vatikan]]om. Imao je značajnu ulogu u osnivanju [[JAZU]] (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti) 1867. u Zagrebu. Danas ta ustanova nosi ime [[HAZU]] (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti). Također je igrao veliku ulogu u osnivanju '''[[Univerzitet u Zagrebu|Zagrebačkog univerziteta]]''' [[1874]]. godine.
 
Kao crkveni [[magnat]] raspolagao je ogromnim bogatstvom. Novčano je pomagao izdavačku djelatnost kao i osnivanje narodnih čitaonica, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u ostalim slavenskim zemljama: od [[Slovačka|Slovačke]], [[Češka|Češke]] i [[Poljska|Poljske]] do [[Makedonija|Makedonije]]. Zbog toga ima veliko poštovanje kod mnogih katoličkih [[Slaveni|Slavena]] (u Pragu postoji trg sa njegovim spomenikom).
Line 37 ⟶ 41:
[[Datoteka:Strossmayer, Josip Juraj.JPG|mini|desno|Statua Josipa Jurja Strossmayera u Zagrebu]]
 
U knjizi historičara [[fratar|fra]] Gavranovića, piše: [[Alojz Boroša]], superior [[časna sestra|časnih sestara]] u [[Zagreb]]u, predlaže [[austrija|austrijskoj]] vladi da u Bosni pokatoliči sve muslimane, i da ih zatim pohrvati, kako bi na taj način suzbili političke aspiracije [[Srbija|Srbije]], pošto su se "ideal srbski" i "srbska vjera" duboko usadile u srce po Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori, Dalmaciji, Sloveniji i Južnoj Macedoniji: i svaki austrijski patriot. bio on [[Nijemci|Nijemac]], [[Hrvati|Hrvat]] ili [[Mađari|Mađar]], treba sa ovim da dobro računa".{{Izvor}} Strossmayer je imao u Bosni velikog prijatelja, a također velikog neprijatelja franjevaca, [[Josip Štadler|Štadlera]], [[Sarajevo|sarajevskog]] biskupa, koji je odista počeo katoličenje muslimana sa jednom muslimankom, ali je stvar otkrivena, i prešla u javni skandal, a zamalo što nije došlo i do krvoprolića.{{Izvor}}
 
U [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]] su bili sa austrijskom okupacijom došli mnogi agilni prijatelji đakovačkog biskupa Strossmayera. Naročito Dlustuš za prosvjetu, Treščec za upravu, Herman za propagandu. Međutim, pored [[ilirski pokret|Ilirstva]] i kasnijeg jugoslavenstva, hrvatski pokret je u Bosni ostao ograničen na čisto katoličke mase.
Line 44 ⟶ 48:
Nakon stvaranja zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije [[Jugoslavija|Jugoslavije]]), stvoren je svojevrstan mit o jugoslavenstvu Strossmayera i njegovog pomoćnika Račkog. U školske udžbenike historije Strossmayer je predstavljan kao apostol jugoslavenstva, kao ideolog nove države. Neki srpski intelektualci su ga po značaju za Srbe čak izjednačavali sa [[Sveti Sava|Svetim Savom]].
 
Sam biskup Štrosmajer je godine [[1883]]., izjavio da su Srbi glavni neprijatelji Hrvata i time pokazao da se prvi odriče svog jugaslavizma. {{Izvor}} Strossmayer jeste propovjedao neku vrstu južnoslavenske države, ali pod apsolutnom vlašću [[Habsburgovci|habsburške]] dinastije i katoličke crkve, sa centrom u [[Zagreb]]u, [[Bosna i Hercegovina|BiH]] kao integralnim dijelom [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Srem|Sremom]] kao dijelom Hrvatske, tako da se ni na koji način nije moglo govoriti o slobodnoj državi i ravnopravnoj za sve građane, nego više o Velikoj Hrvatskoj upakovanoj u formu Jugoslavije.{{Izvor}}
 
== Vanjski linkovi ==