Razlika između verzija stranice "Hrvati u Bosni i Hercegovini"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary oznake: vraćeno vizualno uređivanje |
|||
Red 1:
{{Infokutija etnička grupa
|grupa = Hrvati u Bosni i Hercegovini
|slika = [[Datoteka:
|ukupno =
{{ZD|SR Bosna i Hercegovina}} 1991: 760.852 - 17,38%<br />
Red 13:
== Historija ==
[[Hrvati]] u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] potiču od [[Slaveni|Slavena]] koji su doselili u [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] u slavenskim seobama u [[7. vijek]]u. Po većini historičara{{Izvor}}, slavenska plemena i etnički element su bili zastupljeni ili dominantni u većem dijelu stare Bosne i [[Hum]]a, prvenstveno u području između poriječja [[Una|Une]], [[Sava|Save]], donjeg toka rijeke [[Drina|Drine]], te [[Neretva|Neretve]]. To su historijske zemlje stare [[Vrhbosna|Vrhbosne]], Donjih Krajeva, Tropolja, te dijelova [[Hum|Huma]] i Soli. Neki historičari{{Izvor}} smatraju da je hrvatski element prevladavao do linije koja spaja rijeke [[Bosna (rijeka)|Bosnu]] i [[Neretva|Neretvu]], dok je na istoku bio rjeđi, uz značajne naseobine u Zahumlju, ali dosta slabije u Travunji, a zanemarivo u [[Podrinje|Podrinju]] i veoma malo u sadašnjoj [[Semberija|Semberiji]].{{izvor}}
Prevladavajuće stanovište o Hrvatima Bosne i Hercegovine se sastoji u tome da se radi o etnosu složenog postanka u čijem je nastanku ključnu ulogu igrao hrvatski ratnički element koji je apsorbirao već postojeću slavensku amorfnu masu i niz slavenskih plemena koja su sada poznata samo po imenu (Marijani, Zahumljani...), kao i ilirske neslavenske domoroce i zapadne pridošlice (saske rudare, italijanske, mađarske i njemačke zanatlije i plemstvo...).
Ključnu ulogu u etničkoj kristalizaciji bosanskih Hrvata imala je vezanost za [[Katolička crkva|Katoličku crkvu]] i jezik koji je upotrebljavan u liturgiji i vjerskoj službi. Ne postoji opće slaganje o tome jesu li pripadnici [[Bosanska crkva|Bosanske crkve]] bili etnički Hrvati (u bilo kojoj mjeri), jer problem etniciteta u predturskoj Bosni i Humu nije riješen. Dominantno je mišljenje hrvatskih historičara da je hrvatski etnicitet bio u korijenu srednjovjekovnog bosanstva, ali, da je po svojim karakteristikama ostao na ivici hrvatskog etničkog prostora, te da se nije, zbog ranog sloma bosanske srednjovjekovne države, uspio integrisati s ostatkom hrvatskog naroda. Uz to, taj je element imao dosta karakteristika koje ga odvajaju od ostalog dijela Hrvatstva (slaba ili nikakva prisutnost latinice, sporo oslobađanje od crkvenoslavenskog, za razliku od situacije u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], od [[Istra|Istre]] do [[Dubrovnik]]a, nepostojanje snažnog zvaničnog katoličanstva...).
Hrvatskoi identiteta u Bosni i Hercegovini se snažnije počeo oblikovati u modernijem smislu tek poslije osmanlijskog osvajanja 1463]. Osmanska vlast dovela je do sloma kulturno-civilizacijskih formi karakterističnih za srednjovjekovno bosansko-humsko društvo i stvorila je nove okolnosti koje su bitno odredile budućnost bosanskih Hrvata. Katolički starosjedilački element je opstao u potezu od [[Hercegovina|Hercegovine]] do [[Posavina|Posavine]], dok je znatno prorijeđeno ionako malobrojno katoličko stanovništvo istočne Bosne (koje je dominiralo{{Izvor}} u starijim središtima kao [[Srebrenica]] ili [[Olovo (grad)|Olovo]]), a u zapadnoj BiH, koja većinom nije pripadala srednjovjekovnoj bosanskoj državi, skoro u cijelosti istrijebljen ili prognan u ratovanju za kraj u to vrijeme poznat kao Turska Hrvatska, sadašnju [[Bosanska krajina|Bosansku krajinu]]. Centralnu ulogu u oblikovanju hrvatskog identiteta je imao franjevački red koji je u 13. vijeku došao u Bosnu i predstavlja jedinu službenu vezu s civilizacijom predturske Bosne i Huma. U početku su franjevački misionari bili stranci ([[Italijani]], [[Nijemci]], [[Mađari]]..), ali ubrzo dolazi do njihove asimilacije, te franjevačka provincija [[Bosna Srebrena]], koja je u 15. i 17. vijeku obuhvatala osim BiH i većinu [[Dalmacija|Dalmacije]], [[Slavonija|Slavonije]], dio Podravine i Madžarsku do uključivo Budima postaje snažnim integrativnim faktorom među bosanskim Hrvatima. Iako nerijetko izloženi nasiljima i progonima, franjevci uspijevaju, zahvaljujući uglavnom Ahdnami, ili povelji o vjerskoj toleranciji dobijenoj 1463. od sultana [[Mehmed II|Mehmeda II]], očuvati katolički identitet velikog dijela stanovništva.
Red 22:
=== Osmanlijsko doba ===
[[Datoteka:Zbjeg.jpg|mini|Stradanje i raseljavanje Hrvata katolika od strane Osmanlija]]
Od 15. do 19. vijeka nemuslimani i [[Hrvati]] Bosne i Hercegovine su bili podvrgnuti progonima i prelasku na islam od strane [[Osmanlijsko Carstvo|Osmanlija]], što im je prouzročilo mnoge žrtve i / ili masovni izlazak državljani tog područja. U sredini 16. vijeka, Osmanlije su započeli svoju invaziju na [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]]. Godine 1451. zauzeli su provinciju Vrhbosnu i osvojili cijelu srednju Bosnu 1463. godine. Hercegovina će kasnije biti osvojena 1481. godine, dok je sjeveroistočna Bosna i dalje bila pod vlašću [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Mađarska|Mađarske]] do 1527. godine, kada je konačno pala u ruke Osmanlijama.
Nakon turskih osvajanja, mnogi katolički Bošnjaci će biti prisiljeni na islam, i njihov broj će se smanjiti u nekim područjima nakon što su mnogi pobjegli u strahu od pretvorbe i progona. Sadašnje granice Bosne i Hercegovine bile bi nacrtane 1699. godine Karlovitskim ugovorom koji bi bio potpisan radi uspostavljanja mira između [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] i Turskog carstva. Još jedan značajan događaj za Hrvate Bosne i Hercegovine bio bi sporazum o granici uspostavljen između Republike Ragusa i Osmanskog carstva, budući da su se Ragužani željeli spasiti od njih; Obećavaju predati dio svog teritorija u Neumu, uz sprečavanje invazije na vojske Republike Veneto .
Djelatnost katoličke crkve bila je snažno ograničena, jer su Osmanlije više voljele pravoslavno kršćanstvo, jer je katolicizam bio vjera Austrije, neprijatelji Osmanlija, dok je pravoslavna vjera bila uobičajena u Bosni i Hercegovini, pa je stoga i više prihvatljivo za otomane. U prvih 50 godina osmanskog mandata mnogi su katolici izbjegli iz Bosne i Hercegovine. Veliki broj katolika zauzvrat je prešao u pravoslavno kršćanstvo. Franjevci su bili jedini katolički svećenici aktivni u Bosni i Hercegovini. Nakon dolaska Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu, bilo je oko 35 franjevačkih samostana u Bosni i četiri u Hercegovini. Neki od ovih manastira bili bi uništeni, a neki bi se pretvorili u džamije. U deset godina od 1680. i jedini je preživio 10 franjevačkih samostana u Bosni. Katolička crkva Bosne podijelila je svoju upravu između dvije biskupije, jedna bi bila hrvatska biskupija Bosna, čiji dio Osmanlije ne bi osvojili, a drugi biskupija Bosna Srebrena .
Red 30:
Između 1516. i 1524. progoni sistemski izvođeni, zajedno s Turcima, prisilili su lokalno stanovništvo da se više nego išta drugo pretvori u svoju vjeru, u lokalne katolike; To se odvijalo u Bosni i Hercegovini. Za ovu su godinu njihov cilj bili franjevački samostani u Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Fojnici, Kreševu i Konjicu, a potom i u Mostaru .
Jedan od načina da ih se razdvoji s tog područja bio je kroz harač, porez koji se naplaćivao nemuslimanima, sličan azakijskom (ili katoličkom desetini) naplaćenom među muslimanima i doprinosu koji su katolički poklonici dali svojim župama, zakonom Do njihove zemlje. Vjeruje se da bi za to vrijeme u islam prešlo više od 100.000 Hrvata. Godine 1528. Osmanlije će osvojiti [[Jajce]] i Banja Luku, nakon čega su uništili hrvatske odbrambene linije na rijeci [[Vrbas]].
Nakon ovog osvajanja teritorij Hrvatske je smanjen za oko 37 000 km². Tokom 18. vijeka, mandat Osmanlija u Bosni i Hercegovini počeo je propadati, a nakon tadašnjih ratova njihov se mandat drastično smanjio; a Osmansko carstvo počinje demografski propadati, a njegova civilizacija, teritorijalna veličina i ostale rezerve vojnih i ekspanzijskih snaga propadale su, dok je teritorij Austro-Ugarske, kao i drugih europskih naroda, narastao na njegov trošak.
Red 85:
Općine u BIH s većom hrvatskom populacijom: [[Mostar]], [[Široki Brijeg]], [[Ljubuški]], [[Livno]], [[Čitluk]], [[Tomislavgrad]], [[Čapljina]], [[Orašje]], [[Posušje]], [[Žepče]], [[Grude]], [[Vitez (čvor)|Vitez]], [[Kiseljak]], [[Novi Travnik]], [[Prozor-Rama]], [[Jajce]], [[Odžak]], [[Stolac]], [[Busovača]], [[Neum]], [[Domaljevac-Šamac]], [[Usora (općina)|Usora]], [[Kreševo]], [[Kupres]], [[Dobretići]] i [[Ravno]].
Općine u kojima Hrvati čine trećinu stanovništva su: [[Travnik]], [[
Po popisu 2013.u [[Bosna i Hercegovina|BiH]] ima 544.780 [[Hrvati|Hrvata]], koji čine 15,4% stanovništva
Red 161:
Izraz su likovnog shvaćanja i odražavaju razne povijesne utjecaje. Hrvatske narodne nošnje vrlo su raznolike i bogato izrađene. Do polovice XIX. stoljeća nosilo ih je uglavnom stanovništvo u seoskim sredinama. Po načinu odijevanja prepoznavalo se odakle osoba dolazi. Hrvatske narodne nošnje u Bosni i Hercegovini mogu se podijeliti na dinarske (koje uključuju i hercegovačke), srednjobosanske i posavske.
== Reference ==
|