Razlika između verzija stranice "Planinarska ekspedicija"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: Korijen riječi '''ekspedicija''' je u latinskom jeziku (ex pes, ped - na noge, expedire - slati, isporučiti, otići). Riječ se višeznačno upotrebljava za: * odeljenje za otpre...
(Nema razlike)

Verzija na dan 20 novembar 2020 u 14:28

Korijen riječi ekspedicija je u latinskom jeziku (ex pes, ped - na noge, expedire - slati, isporučiti, otići). Riječ se višeznačno upotrebljava za:

  • odeljenje za otpremanje raznih pošiljki
  • slanje, odašiljanje, otpremanje nečega
  • putovanje radi izvršenja nekog zadatka (naučnog, političkog, sportskog i sl.)
  • vojni pohod, vojna operacija
  • specifična grupa ljudi koja učestvuju u takvom putovanju[1]

Od 15. stoljeća u doba istraživanja dalekih krajeva postao je pojam za duga putovanja gdje su čovjek ili grupa odvojeni od ostalog svijeta, a sve potrebno za preživljavanje, djelovanje i ostvarenja cilja moraju imati sa sobom.

Ekspedicija se koristi da označi vojni pohod, kopneni ili pomorski, s određenim zadatkom. Kaznena ekspedicija koju provode ekspedicijske snage na tuđem teritoriju ima za cilj odmazdu nad širom zajednicom čiji su članovi počinili neki zločin, te označava ujedno i odvraćanje članova te zajednice od činjenja tih nedozvoljenih radnji u budućnosti. I kod kaznenih ekspedicija postoje razlike, pa se dijele na one blaže poput uništavanje imovine ili stoke i poljoprivrednog zemljišta, preko zarobljavanja ili ubijanja čanova neke teritorijalne ili plemenske zajednice što može prerasti u genocid, kao najteži oblik kaznene ekspedicije.

Ove kaznene ekspedicije unutar vlastitih granica jedne države se rijetko primenjuju i to nezvanično. Dobar primer su brazilske policijske ekspedicije koje se bore protiv narko bandi u čuvenim fevelama.[2]

Ekspedicija u planinarstvu

U planinarstvu pojam ekspedicija koristi se od kraja 19. stoljeća kada su u teško dostupna svjetska velegorja krenule grupe planinara. Prve ekspedicije su sasvim istraživačkog karaktera, s pokušajima uspona na vrhove. Učesnici su u dužem periodu od nekoliko sedmica do više mjeseci odvojeni od uobičajnih standarda prehrane i noćenja (sami pripremaju hranu iz svojih zaliha, ne postoje čvrsti objekti za odmor i spavanje). U većem dijelu uspona i silaza upotrebljavaju alpinističku opremu i tehniku te koriste vlastitu logistiku za ostvarenje cilja: određuju smjer uspona i silaska, mjesta noćenja - bivakiranja ili visinskih logora, snabdjevaju ih, po svom planu izmjenjuju ekipu u njima i sl.[3]

Mount Everest je iz više razloga posebno privlačio. Bio je nepoznat, neosvojen i najviši vrt na planeti. Nakon niza ekspedicija botaničkog, geološkog i topografskog karaktera, dolazi do prvih ekspedicija kojima je glavni cilj da se uspnu na vrhove Himalaja. U tome prednjače Britanci. Prvi pokušaj uspona na Mount Everest bio je 1921. godine (H. Bury). Nakon toga slijede drugi pokušaji, a neki završavaju tragično (G. L. Mallory, A. Irvine). Nemilosrdnu borbu vode i Nijemci oko Nanga Parbata (8.125 m) kada su poginula trojica penjača (W. Merkel, W. Welzenbach, V. Wieland), i 6 Šerpa, a godine 1937. nestala je skoro cijela ekspedicija. Nakon drugog svjetskog rata broj ekspedicija se povećava. Kod uspona se upotrebljavaju pomoćna tehnička sredstva: aparati za kisik, aluminijske ljestve za prijelaz pukotina, specijalna odijela, velika količina materijala. Koncepcije osvajanja vrhova zasniva se na studioznim predhodno razmotrenim planovima. Svaki član ekipe ima određenu dužnost. Organizacija i oprema postaju najvažniji faktori uspjeha.

Treking

 
Treking tura u Hrvatskoj Primorje-Gorski Kotar

U vezi sa pojmom ekspedicija u planinarstvu je u upotrebi i riječ treking. Izraz trekking potječe od riječi “trek”, južnoafričko-nizozemske imenice koja znači “vući, putovati”. Značenje se odnosi na duže putovanje od mjesta A do mjesta B. Specifičnost takvog dužeg putovanja je što se ono obično izvodi na nepreglednim dijelovima prirode kojima se ne može pristupiti nikakvim transportnim sredstvom. Disciplina je nastala 60 tih godina, a svijetu ju je prvi predstavio James Roberts (1916–1997).[4] Roberts je kao oficir pri britanskom veleposlanstvu u Kathmandu mnogo vremena provodio planinareći i istražujući himalajske vrhove. Najpoznatiji je istraživač i planinar 20. stoljeća, a postavio je temelje današnjih ekspedicija na Himalaju (otac trekinga u Nepalu).[5]

Reference