Razlika između verzija stranice "Anatomija ajkula"

'''Anatomija aklula''' (morskih pasa), koji spsdaju u [[hrskavičave ribe]], razlikuje se od anatomije [[Osteichthyes |košjoriba]] na razne načine. Varijacije uočene u anatomiji [[ajkula]] potencijalni su rezultat specijacije i varijacije staništa.

*'''Ajkule otvorenog mora''', koje brzo plivaju, kao što su [[Lamnidae |skušasti morski psi]], imaju repove u obliku polumjeseca, s gornjim i donjim režnjevima gotovo jednake veličine. Visok omjer repa služi za povećanje snage i efikasnosti plivanja. U ovih vrsta obično postoje i bočne kobilice na repnoj peteljvi. [[Kitovska ajkula|Kitovska]] i [[sunčajuća ajkula]] također imaju ovaj tip repa, iako su uglavnom smirenije životinje od ostalih primjera.

*'''Tipski morski psi''', kao što je [[rekvijemska ajkula]], imaju duži gornji režanj od donjeg. Gornji režanj okrenut je prema gore pod umjerenim uglom, u odnosu na tijelo, što uravnotežuje efikasnost krstarenja i sposobnost okretanja. [[Mlatna ajkula]] ima ekstremni primjer repa, u kojem je gornji režanj evoluirao u oružje za zapanjivanje plijena.

*'''[[Bentos]]ki morski psi''', kao što su [[morska mačka]] i [[tepihasta ajkula|tepihaste ajkule]] imaju repove s dugim gornjim i gotovo bez donjeg režnja. Gornji režanj drži se pod vrlo malim uglom, što žrtvuje brzinu za upravljivost. Ove ajkule uglavnom plivaju valovitim pokretima, sličnim jeguljama.

Morski psi mogu imati kombinaciju boja na površini tijela, što rezultira maskirnom tehnikom koja se naziva [[kontrasjenčenje]]. Tamnija boja na gornjoj i svjetlija na donjoj strani tijela pomažu u sprečavanju vizuelne detekcije predatora. (Naprimjer, bjelina na dnu ajkule stapa se sa sunčevom svjetlošću s površine kad se gleda odozdo.)<ref>{{Cite book |title=Whale sharks |last=Murphy |first=Julie |date=2013 |publisher=Cherry Lake Pub |isbn=9781624314490 |location=Ann Arbor, Mich. |pages=12 |oclc=829445997 }}</ref><ref>{{Cite journal |last=Heithaus |first=M. |last2=Dill |first2=L. |last3=Marshall |first3=G. |last4=Buhleier |first4=B. |date=October 5, 2001 |title=Habitat use and foraging behavior of tiger sharks (''Galeocerdo cuvier'') in a seagrass ecosystem |journal=Marine Biology |volume=140 |issue=2 |pages=237–248 |doi=10.1007/s00227-001-0711-7 |issn=0025-3162}}</ref>Kontrasjenčenje se može postići i putem [[bioluminiscencija|bioluminiscencije]] kod nekoliko vrsta morskih pasa koje proizvode i emitiraju svjetlost, kao što je [[zmajoperajasta ajkula]], vrsta psećih ajkula. Okomito migrirajuće vrste sa organima koji proizvode svjetlost zvanim [[fotofora|fotofore]] imajuaju ventralno kontrasjenčenje.<ref>{{Cite journal |last=Reif |first=Wolf-Ernst |date=June 1985 |title=Functions of Scales and Photophores in Mesopelagic Luminescent Sharks |journal=Acta Zoologica |volume=66 |issue=2 |pages=111–118 |doi=10.1111/j.1463-6395.1985.tb00829.x |issn=1463-6395 }}</ref>

Neke vrste imaju složeniju fizičku kamuflažu koja im pomaže da se uklope u svoju okolinu.Guskasta i [[anđeoska ajlula]] koriste kamuflažu da izvedu napad ns plijen iz zasjede].<ref>{{cite web|url=http://elasmo-research.org/education/shark_profiles/orectolobiformes.htm|title=Order Orectolobiformes: Carpet Sharks—39 species|last=Martin|first=R. Aidan|publisher=ReefQuest Centre for Shark Research|accessdate=2009-08-29}}</ref>

Ajkule posjeduju cirkulacijski sistem s jednim krugom, usredotočenim oko dvokomornog srca. Krv teče od srca do škrga gdje se oksigenizira. Ta krv, bogata kisikom prenosi se kroz tijelo i do tkiva prije nego što se vrati u [[srce]]. Otkucaji srcarce, dezoksigeniranu krv ubacuju u ''sinus venosus''. Krv zatim teče kroz pretkomoru do komore, prije nego što se isprazni u conus arteriosus i napusti srce.<ref>{{Cite book|title=Comparative Vertebrate Anatomy: A laboratory dissection guide|last=Kardong, K. Zalisko, E.|publisher=McGraw-Hill Companies|year=2006|isbn=|location=New York, NY|pages=|quote=|via=}}</ref>

Kao i druge ribe, i morski psi uzimaju kisik iz vode, dok prelazi preko njihovih [[škrge|škrga]]. Voda ulazi kroz usta, prelazi u ždrijelo i izlazi kroz [[škržni prorez]]. Većina morskih pasa ima ih pet parova, [[Chlamydoselachidae]], [[Hexanchiformes]] i [[šestoškrga testerica]] imaju šest ili sedam parova spiralnih škrga iza očiju. U ajkula koje obitavaju na dnu, poput [[anđeoska ajkula|anđeoskog morskog psa]], spirala im omogućava da, uzimajući vodu, udahnu bez otvaranja usta.

Postoje dva mehanizma koje ajkule mogu koristiti za premještanje vode preko škrga: pri usnom upumpavanju morski pas aktivno uvlači vodu, koristeći asne mišiće, dok u ovnarskoj ventilaciji morski pas pliva naprijed tjerajući vodu u usta i kroz škrge. Budući da je usno uvlačenje energetski intenzivnije od ovnarske ventilacije, prvu obično koriste sesilni bentoski morski psi, dok drugu koriste aktivniji. Većina morskih pasa može prelaziti između ovih mehanizama kako to situacija zahtijeva. Nekoliko vrsta, kao što je [[velika bijela ajkula]], izgubiliizgubile su sposobnost usnog uvlačenja vode i zato bi se ugušile ako se prestanu kretati naprijed.<ref>{{cite web |url=http://science.howstuffworks.com/zoology/marine-life/shark-drown.htm |title=Will a shark drown if it stops moving? |author=Edmonds, M. |publisher=HowStuffWorks |accessdate=April 28, 2013|date=2008-06-09 }}</ref>