Razlika između verzija stranice "Bosansko-ugarski ratovi"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →‎top: datumi: ispravljam "D. Mjesec GGGG" u "D. M. GGGG"
No edit summary
Red 11:
 
=== Ratovi Tvrtka I Kotromanića ===
Mladi ban Tvrtko I Kotromanić bio je prisiljen od ugarskog kralja [[Ludovik I, kralj Ugarske|Ludovika I]], da vrati [[Hum]] do [[Neretva|Neretve]] i [[Završje|Završje (oblast)]] ([[Livno]], [[Duvno]] i [[Glamoč]]), krajeve koje je njegov predhodnik i stric [[Stjepan II Kotromanić]] pripojio Bosni od Ugarskog[[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatsko]]-[[Ugarska|ugarskog]] kraljevstva. Ludovik I je primorao [[Dubrovnik|Dubrovčane]] da mu plaćaju godišnje 500 [[dukat]]a, ali njemu će otad davati i sve ono što su davali [[Raška|raškom kralju]] i bosanskom banu. Bio je to povod da Tvrtko I mijenja odnos prema Mađarima, a nakon toga Ludovik 1363. poduzima vojne pohode na Bosnu. Motivi su vjerski i politički. Ugarski ljetopisci kažu, da je kralj pokrenuo na Bosnu križarski rat, prvenstveno da iztrijebi nebrojeno mnoštvo [[Hereza|heretika]] i [[Patareni|patarena]] koji su posve preoteli i gotovo iztisnuli [[Katolicizam|katoličku vjeru]]. Politički se svode na to da je Ludovik smatrao da je Bosna njegovo kraljevstvo i da je morala postati Ugarskoj pokorna zemlja.
 
Glavnina, kojom je komandovao kralj, nastupala je iz [[Slavonija|Slavonije]], preko vrbaške župe i prodrla u plivsku župu, gdje je preduzela opsadu grada [[Sokograd (Šipovo)|Sokola na Plivi]]. Posada grada pod komandom vojvode [[Vukac Hrvatinić|Vukca Hrvatinića]] je uspjela u trodnevnim borbama da odbije sve juriše i nanese protivniku znatne gubitke, pa je Ludovik I prekinuo opsadu i sredinom jula se, dolinom Vrbasa, povukao preko Slavonije u Ugarsku. U septembru, pomoćna kolona pod komandom palatina [[Mikloš Kont|Mikloša Konta]] i ostrogonskog nadbiskupa, prodrla je, vjerovatno kod današnjeg [[Bosanski Brod|Broda]] na rijeci [[Sava|Savi]] u [[Usora|Usoru]] i opsjela grad [[Tvrđava Srebrenik|Srebrenik]]. Pretrpjevši neuspjeh i ona je ubrzo napustila Bosnu. U ovom sukobu izgubljen je pečat ugarskog kralja. Bila je to jedna od najznačajnijih pobjeda u historiji Bosne. U vezi s ovim uspjehom pretpostavlja se da je Bosna u tom momentu bila jedinstvena i odlučna da se usprotivi sve većem ograničavanju njene samostalnosti. Bosanci su napravili jedinstvo u kojem se [[Crkva bosanska]] pokazala kao prihvatljivo uporište za vlasteoski sloj i vladare. <ref name="Nada Klaić"/>
 
Tvrtko I je protiv Mađara ratovao još samo za vrijeme njihovih unutrašnjih sukoba u Hrvatskoj (Zagreb, Slavonija) i za vrijeme osvajanja [[Dalmacija|Dalmacije]]. Bili su to manju sukobi u kojima je Tvrtko demonstrirao moć najveće države Balkana tog doba.
 
=== Doba bosanskih kraljeva i mađarskog kralja Žigmunda===
Poslije Tvrtka I položaj bosanskog kralja pogoršao se od 1393, UgarskiHrvatsko-ugarski kralj Žigmund zatražio je od bosanskog kralja [[Stjepan Dabiša|Dabiše]] da obnovi obaveze prema mađarskoj kruni, koje Tvrtko bio je prekinuo. Pregovori su obavljeni u [[Đakovački ugovor|Đakovu]] gde se nalazilo sjedište bosanskog biskupa. Po ugovoru Dabiša priznao je kao vrhovnog kralja Bosne Žigmunda, a ovaj je pristao da Dabiša ostane na bosanskom prijestolju dok je živ, ali da potom bosanska kruna pripada Žigmundu.
 
Nakon toga Žigmund u ljeto 1394. dolazi sa vojskom u Bosnu, zauzima [[Dobor]] i ruši ga. Tu je uhvatio vođu pobune u Hrvatskoj, [[Ivaniš Horvat|Ivaniša Horvata]] i svirepo kaznio.
 
 
Do ponovnog rata s Ugarskom došlo je [[1398]]. poslije odbijanja najmoćnijih bosanskih velikaša ([[Hrvoje Vukčić Hrvatinić]], [[Sandalj Hranić Kosača]], [[Pavle Radinović]]) da se prizna pravo naslijeđa bosanskog prijestolja kralju [[Žigmund Luksemburški|Žigmundu]], koje je on tražio po [[Đakovački ugovor|Đakovačkom ugovoru]] iz [[1393]]. U julu [[1398]]. Žigmund je jakim snagama prodro područjem [[Vrbas|Vrbasa]] u područje vojvode Hrvoja Vukčića (Donje kraje, području srednjeg Vrbasa i Save, između [[Jajce|Jajca]] i [[Banja Luka|Banjaluke]]). Poslije bezuspješnog napada na [[Vrbaški Grad]] (''castrum Orbaz'' - Banja Luka), koji je branila bosanska vojska, napustio je Bosnu i preko dubičke župe i [[Moslavina|Moslavine]] povukao se u Ugarsku. U oktobru iste godine ugarske snage ponovo su upale u Bosnu, ali su u [[Usora|Usori]] bile poražene od bosanske vojske. Bosanci su stali u jedinstven front naspram Žigmunda zahvaljujući političkoj orijentaciji prema [[Anžuvinci|Ladislavu Napuljskom]], koji je isticao svoja prava na ugarsko prijestolje i bio glavni protivnik kralja Žigmunda.
Line 27 ⟶ 26:
Zbacivanjem sa bosanskog prijestolja mađarskog štićenika [[Stjepan Ostoja|Ostoje]] i izborom za kralja [[Tvrtko II Kotromanić|Tvrtka II]] [[1404]]. počeo je niz ugarskih pohoda protiv Bosne.
 
Ugarska vojska pod komandom mačvanskog bana [[Ivan Morović|Ivana Morovića]] izbila je u junu [[1404]]. do grada [[Bobovac|Bobovca]] u kojem se održala posada vjerna kralju Ostoji, dok je jedan ugarski odred zauzeo Srebrenik u Usori i držao ga nekoliko godina. Čim je učvrstio svoj položaj u Ugarskoj i obnovio uticaj u Hrvatskoj, Žigmund započeo je, u prvoj polovini [[1405]]. pripreme za novi rat protiv Bosne. Operacije su započele u drugoj polovini augusta [[1405]]. sa ciljem ''da se obnove i isprave granice prema kraljevstvu Rame ili Bosne''. Ugarska vojska bila je podijeljena u tri odreda. Prvi odred sa kraljem prodro je dolinom [[Rijeka Una|Une]] u Hrvojeve oblasti i osvojio slobodni kraljevski grad [[Bihać]]. Drugi odred pod komandom mačvanskog bana Ivana Morovića nastupao je kroz istočnu [[Slavonija|Slavoniju]], a zatim prodro u [[Usora (oblast)|Usoru]], gdje je osvojio [[Srebrenička tvrđava|Srebrenik]], a treći odred zadržan je u rezervi na slavonsko-bosanskoj granici. Pored Bihaća i Srebrenika zauzet je grad [[Dobor]] i napadan Soko. Zbog snažnog otpora Bosanaca, Žigmund je u novembru obustavio borbe i povukao se u Ugarsku, a Hrvoje Vukčić je povratio [[Bihać]] i [[Bosanska Dubica|dubičku]] župu.
 
U nemogućnosti da [[1406]]. lično povede vojsku protiv Bosne, Žigsmund upućuje svoga vojskovođu [[Pipo Spano|Pipa Spana]] (''Pippo Spano'', u narodu poznat kao Filip Madžarin), koji je opustošio bosansku teritoriju. U junu [[1407]]. kralj je grupisao u Slavoniji jake snage za novi rat protiv Bosne. Pošto ih je ojačao odredima lokalnih feudalaca, duž bosanske obale [[Sava|Save]] podigao je više utvrđenja i u augustu bio spreman za početak operacija. Glavnina vojske sa kojom se nalazio i Žigmund, nastupajući dolinom [[Rijeka Bosna|Bosne]], osvojila je u septembru grad [[Bobovac]], dok su pomoćne trupe, pod komandom erdeljskih vojvoda, prodrle dolinom Vrbasa u Hrvojeve oblasti. Pretpostavlja se da su ih porazile Hrvojeve snage. Hrvojeva vlast ostala je i dalje neuzdrmana. Zato je Žigmund ponovo započeo pripremu za rat. Vraćajući se na ideju o krstaškom pohodu protiv [[Turci|Turaka]], bio je podržan od pape [[Grgur XII|Grgura XII]] (''Gregorio''), koji je pozivao cijeli kršćanski svijet da pod Žigmundom krene u rat protiv Turaka. Međutim, težište dejstva bilo je usmjereno protiv Bosne koja je, da bi se pohod opravdao, okarakterisana kao zemlja heretika. Poslije nekoliko manjih upada u Bosnu iz [[Srijem]]a i Slavonije, u ljeto [[1408]]. glavnina mađarskih snaga (oko 60000) provalila je pod u Bosnu. U odlučujućoj bitki sjeverno od [[Doboj]]a u blizini utvrđenog grada [[Dobor]]a, Žigmund porazio je dio bosanskih snaga, zarobio kralja [[Tvrtko II Kotromanić|Tvrtka II Kotromanića]] i izvršio pokolj bosanske vlastele. Poslije te pobjede ugarske snage su u oktobru napustile Bosnu i preko [[Dubočac|Dubočca]] (tvrđava na [[Sava|Savi]] kod [[Bosanski Brod|Broda]]) prešle u Slavoniju. No ni time Bosna nije bila potčinjena Ugarskoj. Značajan dio vlastele prešao je na stranu Žigmunda, ali jedan dio još uvijek bio je izvan njegovog dometa.
Line 44 ⟶ 43:
* Noel Malcolm -Povijest Bosne, Zagreb, 1995.
* Ivan Jablanović, Međunarodno-pravni položaj bosanskih vladara Kotromanića, Sarajevo 1906, Predšanpano iz Hrvatskog dnevnika
 
 
== Reference ==
Line 51 ⟶ 49:
[[Kategorija:Politički razvoj srednjovjekovne Bosne]]
[[Kategorija:Srednjovjekovna Bosna]]
[[Kategorija:Vojna historija Mađarske]]
 
[[Kategorija:Ratovi]]