Razlika između verzija stranice "Manastir Hilandar"

Manastirski kompleks je ograđen odbrambenim zidovima koji su pojačani Pirgovo - kulama, Svetog Save i Svetog Georgija uz koje su podignuti višespratni konaci, kapele, paraklis, bolnica i drugi objekti.<ref Name=autogenerated1/> [[Bedem]]i su visoki preko 30 m i u donjem dijelu, sem kapije, nemaju nikakvih otvora. Stanovi su svi na trećem ili četvrtom katu. U kelijamaċelijama na četvrtom katu vanjski zidovi imaju preko 1,5 mširinem širine. [[Kule]] su još tvrđe i imaju vojnički izgled. Otvori su im dosta mali i uski, vrata niska i teška.<ref Name=autogenerated2/> Građevine su zidane u [[BizantskaBizantijska arhitektura|bizantskom stilu]] od tesanog kamena s naizmjeničnim redovima opeke, dok su podovi i balkoni izgrađeni od drveta. Konaci su oduvijek zidani iznutra uz odbrambene zidove i do XIX stoljeća imali su otvore uglavnom prema porti.<ref name=autogenerated4/> Osim glavne, u manastiru se nalazi još dvanaest manjih živopisnih crkava i kapela sa živopis iz raznih vremena, sa ikonostasima[[ikonostas]]ima iz doba različitih umjetničkih škola, sa ikonama[[ikona]]ma, utvareutvarama i drugim predmetima.<ref name=autogenerated1/> Izvan manastira u zidinama, au njegovoj neposrednoj blizini, nalaze se grobljanska crkva Blagoveštenja sa kosturnicom i paraklis Svetog Trifuna iz [[1719]]. godine.<ref name=autogenerated4/>

Glavnu manstirskom crkvu Vavedenja Bogorodice sagradio je kralj Milutin početkom XIV stoljeća na temeljima prvobitne crkve.<ref name=autogenerated1/> Ona predstavlja potpuno novnovu tipvrstu [[vizantijskaBizantijska arhitektura|bizantskebizantijske arhitekture]] i to konstantinopoljske[[konstantinopolj]]ske škole, s nešto elemenata solunske i atonske neimarske vještine.<ref name = autogenerated2/> Za Svetu Goru nova građevina je donijela izvjesna nova, iako ne originalna rješenja u narteks. Napušteni su dodaci uz crkvu kao eksonarteks, pobočne kapele i prednji portik. Dobio se velik i dobro osvijetljen prostor u crkvi, koji ranije svetogorske građevine nisu imale.<ref Name=autogenerated2/> Ovaj novi tip arhitekture održao se na Svetoj Gori do današnjih dana. Ornamenti uMramorni maramoruukrasi oko vrata i prozora nisu iznenađujući, već skladni i solidni. Pod crkve koji je ukrašen [[mozaik]]om izuzetne ljepote je pažljivo i dobro složen.<ref Name=autogenerated2/> Na crkvi su očuvani fragmenti prvobitne plastike. U vrijeme kneza Lazara oko [[1380]]. godine, uz crkvu je sagrađena priprata.<ref name=autogenerated1/>

*'''[[Vavedenje]] Bogorodice''', iz [[1320]]. godine, je tipična ikona iz razdoblja [[RenesansaBizantijska Paleologaumjetnost za vrijeme vladavine dinastije Paleolog|Renesanserenesanse Paleologa]] ([[1261]]-[[1453]]), velike umjetničke vrijednosti s vidljivim utjecajem [[Antička Grčka|antičkih grkih]] uzora.<ref name=autogenerated3/>

U XIII stoljeću u Svetoj Gori je jačalo duhovno i književno interesovanje. [[Domentijan]] je 1264. godine u Hilandaru, živeći u pirgu Sv. Save, napisao [[žitije Sv. Simeona]], a gramatik Teodor je prepisao Šestodnev iz vremena Sv. Simeona. U Hilandaru tog vremena su se nalazila najbolja spisa bizantske crkvene književnosti i ono najvrjednije što se do tada napisalo u slovenskojslavenskoj književnosti. U samom manastiru je sačuvano malo rukopisa iz XIII stoljeća.<ref name=autogenerated2/>

Danas je sačuvan značajan broj rukopisa iz XIV stoljeća, a posebno iz njegove prve polovice. KarejskeKarejski monah Teodul je [[1336]]. godine prepisao [[Monah Teodosije|Teodosijev]] [[Žitije Sv. Save]], a danas se u riznici manastira mogu naći šesnaest evanđelja iz XIV stoljeća, zatim velika zbirka [[jevanđelje|evanđelja]], apostola, sinaksara, Mineja, trioda, i pjesama blaženih. U drugoj polovici XIV stoljeća javlja se ljetopisačka književnost i kronikehronike. Opširna vizantijskabizantijska hronika Georgija monaha, zvanog Hamartol, prepisivana je u to vrijeme na više strana. Iz osamdesetih godina XIV stoljeća potječu tri prijepisa, od kojih je najstariji rađen [[1382]]. godine u Hilandaru.<ref name=autogenerated2/> Najznačajniji rukopisi u riznici manastira su Evanđelje patrijarha Save iz treće četvrtine XIV stoljeća, Romanovo jevađelje iz [[1337]]. godine, Izborno jevanđelje vojvode Nikole Stanjevića, Beseda[[Besjeda Jovana Zlatoustog]], ispisana u [[Smederevo|Smederevu]] sredinom XV stoljeća, Apostol igumana Viktora iz [[1660]]. godine itd. Među rijetkim tiskanim knjigama nalazi nekoliko primjeraka iz cetinjske štamparije iz doba [[Đurađ Crnojević|Đurađa Crnojevića]]: tri Oktoiha prvoglasnik iz [[1494]]. godine i tri Psaltira s posledovanjem iz [[1495]]. godine, dok iz venecijanske tiskare Božidara Vukovića i njegovog sina Vicenza, manastirska riznica posjeduje oko tridesetak različitih izdanja.<ref name=autogenerated1/>

U prepisivačkoj umjetnosti, najznačajnija ostvarenja su proksomidie, od kojih je najstarija datirana krajem [[16. stoljeće|XVI. stoljeća]].<ref name=autogenerated2/> Bugarski monah Pajsije je [[1762]]. godine u Hilandaru napisao čuvenupoznatu Istoriju slavjanoSlavensko-bolgarskibugarsku historiju.<ref name=autogenerated1/>

U manastirskoj knjižnici čuvaju se uzbrojni brojne rukopiserukopisi na starosrpskom i [[Grčki jezik|grčkom jeziku]], pisani na pergamentu i papiru, ukupno 367 povelja, od kojih 172 povelje bizantskih careva 0,154 povelje srpskisrpskih vladara, nekoliko povelja ruskih careva i moldavskih kneževa, oko 150 primjeraka prvoštampaneprvoštampanih srpski knjigesrpskih knjiga, turskaturskih dokumentadokumenata i ispraveisprava, te veliki broj dragocjenih arhivskih dokumenata, bakrorezne i drvorezne ploče s kojih su otiskivane grafike u bakrorezu[[bakrorez]]u i drvorezu[[drvorez]]u u [[18. stoljeće|XVIII]] i [[19. stoljeće|XIX stoljeću]].<ref name=autogenerated1/>