Razlika između verzija stranice "Bizantijska umjetnost za vrijeme vladavine dinastije Komnen"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 125:
Većina danas poznatih bizantijskih emajliranih caklina potječe od 9. do 12. vijeka. Međutim, mnogi primjeri bizantijske emajlirane cakline poznati danas su kasnije ponovo korišteni u novom okruženju. Križari, koji su osvojili Konstantinopolj 1204. godine, sa sobom su u Evropu ponijeli mnoge predmete ukrašene emajlom (caklinom). U slučajevima kada nije bilo natpisa ili osoba koje mogu identifikovati, za klasifikaciju djela moraju se izvršiti procjene datuma datog predmeta zbog upoređivanjem stila i materijala sa sličnim predmetima s poznatim datumima. Radove s bizantijskim staklom je slično teško identificirati.<ref name="BRITT">{{cite web|url=https://www.britannica.com/topic/metalwork/Western-metalwork|title=Metalwork - Middle Ages: Byzantine Empire|work=britannica.com|accessdate=6. 10. 2020}}</ref>
Jedan od načina za procjenu porijekla djela je ispitivanje kvaliteta grčkog pisma. Što je grčko pismo tačnije, to je vjerovatnije da je djelo došlo direktno iz Bizantijskog Carstva.<ref name="WK"> WESSEL, Klaus. Byzantine Enamels. Greenwich : New York Graphic Society Ltd., 1967. str. 11.</ref> Venecija u riznici Crkve svetog Marka ima neviđenu seriju bizantijskih kaleža, ukrašenih korica knjiga i drugih bizantijskih metalnih predmeta. Međutim, bizantijski zanati se mogu naći i u Kijevu, Moskvi i Sankt Peterburgu.<ref name="BRITT">{{cite web|url=https://www.britannica.com/topic/metalwork/Western-metalwork|title=Metalwork - Middle Ages: Byzantine Empire|work=britannica.com|accessdate=6. 10. 2020}}</ref>
 
=== Pala d'Oro ===
[[Datoteka:Pala_D'Oro_Markusdom_Venedig.jpg|thumb|250px|desno|Oltar Pala d'Oro sadrži elemente bizantijske makedonske i komnenske umjetnosti]]
Glavni oltar u Bazilici sv. Marka sastoji se od nekoliko dijelova koji se razlikuju po datumu i stilu i od kojih je veliki broj bizantijskog porijekla. Postoje sporovi oko perioda stvaranja pojedinih dijelova. Najstariji dijelovi potječu iz makedonskog razdoblja, noviji uglavnom iz perioda vladavine dinastije Komnen. Oltar sadrži 250 komada bizantijskog emajla iz različitih razdoblja između 10. i 14. stoljeća.
 
Iz historije izrade oltara Pala d'Oro mogu se razlikovati tri faze. Prvi, donji dio, sastoji se od središnje slike Hrista Pantokratora i
emajliranog okvira. Na okviru je prikazana priča o svetom Marku i proslavi liturgijske godine. Potječe iz vremena vladavine dužda [[Ordelafo Faliero|Ordelafa Faliera]] (1102 - 1118). Drugi, gornji dio prikazuje niz od šest bizantijskih likova i arhanđela Mihajla u sredini. Bočne figure prikazuju Hristov život (ulazak u Jerusalem, Raspeće, Uzašašće, [[Duhovi (praznik)|Duhovi]]) i Uznesenje Djevice Marije. Vjerovatno su dodani 1209. godine i donijeti u Veneciju kao dio [[Mletačka Republika|mletačkog]] plijena tokom Četvrtog krstaškog rata 1204. godine.
Dijelovi treće faze oltara potječu iz 14. stoljeća.
 
=== Keramika ===
[[Datoteka:Tableware (9169902788).jpg|thumb|desno|Bizantijska keramika iz 12. stolječa]]
[[Keramika]] je bila nezahtjevan oblik umjetnosti i za razliku od religiozne bizantijske umjetnosti, za nju nisu postojali formalni zahtjevi. Bizantijska keramika bila je izrađivana uz upotrebu složenih tehnika kao što su [[polihromija]] (prizori u boji slikani su na bijeloj podlozi i prekriveni zaštitnim slojem prozirne glazure). Motivi su ponekad bili [[Gravura|ugravirani]] i prekriveni obojenom glazurom. Uobičajeni predmeti bili su tanjiri, zdjele, zdjele i šoljice. [[Glina|Glinene]] pločice sa figuralnim motivima svetaca, careva i drugih figura bili su posebno omiljena vrsta grnčarije još od makedonskog perioda. Ponekad je nekoliko keramičkih pločica sačinjavalo složeniju sliku.
 
== Literatura ==