Razlika između verzija stranice "Auguste Comte"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
No edit summary
Red 42:
 
== Koncepcija društva ==
KontKomte je smatrao, podijeljen između tekovina [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] i kontrarevolucije, tj. reformacije, da je pretpostavka stvaranja novog društva koje će biti utemeljeno na kategoriji osjećajnosti, [[Altruizam|altruizma]], bratstva i ljubavi, da je pretpostavka novog društva transformacija, rekonstrukcijaobnova postojećih duhovnih nauka. Da bi se društvo transformiralopromijenilo, on polazi od idejne, duhovne, filozofsko-moralne rekonstrukcijeobnove koja će predstavljati nukleus i same [[Sociologija|sociološke]] konstitucije društva na novim osnovama. Ovdje je riječ o specijalnoj vrsti KontovogKomteovog idealizma, gdje se putem preinake,izmjene ideja, morala[[moral]]a i njihovog značenja nastoji stvoriti jedan novi eliksir, koji on definira kao pozitivni stadij završetka razvoja i konstitucije čovječanstva.
{{Wiki sekcija}}
Kont je smatrao, podijeljen između tekovina Francuske revolucije i kontrarevolucije, tj. reformacije, da je pretpostavka stvaranja novog društva koje će biti utemeljeno na kategoriji osjećajnosti, altruizma, bratstva i ljubavi, da je pretpostavka novog društva transformacija, rekonstrukcija postojećih duhovnih nauka. Da bi se društvo transformiralo, on polazi od idejne, duhovne, filozofsko-moralne rekonstrukcije koja će predstavljati nukleus i same sociološke konstitucije društva na novim osnovama. Ovdje je riječ o specijalnoj vrsti Kontovog idealizma, gdje se putem preinake, ideja, morala i njihovog značenja nastoji stvoriti jedan novi eliksir, koji on definira kao pozitivni stadij završetka razvoja i konstitucije čovječanstva.
U ovoj njegovoj [[Filozofija|filozofiji]] historije imamo jedno relativno novo teoretsko-filozofsko stajalište, da društvo ne ide samo od prostog ka složenim oblicima u svom historijskom razvoju, već da ti složeni oblici vode jednom složenijem društvu kao takvom. Kada je riječ o njegovom pozitivnom stadiju poimanja kraja [[Historija|historije]], ondaKomte Kont staje nazastupa stajalište kozmo-politizmakosmopolitizma, jedinstva, te pune afirmacije ljudske prirode kao istinske sociološke prirode, gdje će se ostvarivati čovječanstvo, kao vrsta federacije utemeljene na univerzalnom moralu i slobodi kolektiviteta.
 
Da bi se sve ovo ostvarilo KontKomte se zalaže prevashodno za reformu filozofije, koja više neće biti utemeljena na sistemu apstraktnih, [[Metafizika|metafizičkih]] ideja, već će biti utemeljena na postojećoj socijalojdruštvenoj zbiljistvarnosti. On se u potpunosti se zalaže za promjenu mjesta, uloge, funkcije i ciljeva same filozofije, jer filozofija više neće biti spoznaja zbog apstraktne spoznaje, neće biti metafizika koja će se pitati o općim načelima nastanka svijeta, nego će ona postati sredstvo u reformama postojeće socijalnedruštveno zbiljestanje. Stoga on ovakvu filozofiju, koja postaje sredstvom transformacije, evolucije, socijalne zbilje definira kao pozitivnu filozofiju koja odbacuje svaku metafiziku, špekulativni idealizam, te koja seje okrenulaizravno izravnookrenuta svijetu socijalnih činjenica. Ova pozitivna filozofija ima za zadaćuzadatak da stvori pozitivnu: politiku, pozitivni moral, pozitivnu religiju, dakle, pozitivističko društvo u njegovoj cjelini.
Odbacujući iz filozofije metafiziku, KontKomte je smatrao da su ideje o narodnom suverenitetu, o političkoj [[Liberalizam|liberalnoj]] demokracijidemokratiji, o [[Klasna borba|klasnoj borbi]], o državni[[Država|državi]] kao moći vladajuće klase, da su ove ideje čiste špekulacije, te da ih treba odbaciti, pa konsekventnoshodno tome, odbacuje ideju liberalizma, tj. slobode individua. Kod njega individua ne postoji, to je čista apstrakcija, rezultat špekulativnog uma. Kod KontaKomtea je inicijalno prisutno jedno sociologističkosociološko stajalište,mišljenje tj.da globalne društvene grupe, kolektiviteti imaju dominantnoglavno značenje, te da su to realni socijalni subjekti u odnosu na lažne apstrakte individua. On daje primatprednost kolektivitetu, etnici[[Etnička grupa|etničkoj]] pripadnosti, [[Nacija|naciji]], državi, obitelji, nad životom individue.
 
Iako se zalagao za izvršenje rekonstrukcije filozofije, da se iz nje izbaci, sistem špekulativnih ideja koje su povezane sa teologijom, ili imaju teološko značenje, dakle da filozofija postane pozitivna [[nauka]] koja neće postavljati samo temeljna pitanja o postanku svijeta i čovjekovom mjestu na svijetu, već će davati egzaktne odgovore o konstituciji budućeg društva, putevima i sredstvima, kako promjenitipromijeniti društvo, filozofija će postati pozitivna nauka, pozitivna politika, pozitivna etika.
 
On je ipak u svojoj koncepciji historije upao u zamku tradicionalne filozofije, te je stvorio svojevrsnu filozofsku historiju, historija koja se razvija kroz tri razdoblja, tri faze. Ušao je u zamku metafizike, jer njegov koncept historije, nije zbiljski koncept historijskog razvoja, nego je produkt,u rezultat,krajnjem uslučaju krajnjoj konsekvencirezultat spekulativne filozofije uma. On je osobito uproučavao historije socijalnih [[doktrina]] i postao poznat preko svoje filozofije historije, koja se grana kroz tri faze, a te faze vode napretku.
 
1. '''Teološka faza''' - koja je utemeljena na napadačko-osvajačkoj djelatnosti,
Line 61 ⟶ 60:
3. '''Pozitivna faza''' - koja je utemeljena na kategoriji rada, pozitivne, evolutivne, praktične naučne djelatnosti.
 
Ovaj njegov koncept historije kroz tri faze, teološke, metafizičke i pozitivne ujedno predstavlja i [[Metodologija|metodološko]] sredstvo, ne samo objašnjenja historije, nego i same [[Antropologija|antropologije]], [[Gnoseologija|gnoseologije]] i [[Epistemologija|epistemologije]]. On kažesmatra da sa gnoseološko-epistemološkog stajališta i sama naša spoznaja, a ne samo historije polazi kroz ove tri faze, gdje prva teološka faza jesu i prve spoznaje čovjeka, govori o mističnom, teološkom nastanku svijeta i čovjeka. Druga metafizička faza emancipira se od same religije kao teologije te kroz sistem svjetovnih, špekulativnih ideja daje nam određena racionalno-umna, mada metefizička objašnjenja svijeta života. Treća faza predstavlja vrhunac razvoja ljudske misli koja je motivirana u samoj nauci, a ta nauka nam pokazuje putokaze i sredstva ozbiljenja našeg socijalnogdruštvenog života na samim principima i načelima [[Racionalizam|racionalnosti]].
On prvu fazu sagledava kao razvojni proces, kao drugu stranu ili oblik profiliranja same religijske svijesti. OvojU ovoj fazi imamo tri faze:
 
1. '''[[Animizam|Animističku]]''' -gdje su ljudi vjerovali da u prirodi kao i u socijalnoj zbilji, vladaju duše umrlih, duše predaka. Ovo je inicijalna religijska kapsula spoznaje svijeta i života, jer za svaku stvar, biljku, životinju postoji [[duša]] putem koje se objašnjava materijalna tvar.
 
2. '''[[Politeizam]]''' - vjerovanje da društvom i prirodom upravlja više bogova[[bog]]ova, više uzroka.
 
3. Da bi politeizam postao '''monoteizam''', gdje će ljudi putem jednog Boga objašnjavati svoj vlastiti nastanak i nastanak svijeta kao takvog.
 
Sa [[Monoteizam|monoteizmom]] nastupa drugo razdoblje, metafizičko, a to je i razdoblje kako teoloških, tako i spekulativnih ideja, jedna priprema za samu nauku. Ovdje je bitno naglastiti da sva tri razdoblja, faze historije KontKomte među prvim sociološkim misliocima uočava fundamentalni značaj religije, ali ne religije kao transcendentalne kategorije, rego religije koja ima praktično sociološko značenje, koja vrši sintezu harmonizacije, koja ima i organizacijski princip u svijetu socijalnog života. To na x-mjestamnogim mjestima pokazuje, kako je religijski način promišljanja svijeta, kako su religijska prava i sankcije imale odlučujuće uloge u stvaranju socijalnog konsenzusa, za funkciju društva kao novog organizma druge vrste.
U pozitivnoj fazi, a to je prema njegovunjegovom mišljenju kraj historije, gdje ċe dominantno mjesto i ulogu imati će prirodne i socijalne nauke koje će racionalizirati cjelokupan svijet života, koji će biti utemeljen, na pozitivnom moralu i pozitivnoj religiji.
 
U pozitivnom stadiju on definiše tri oblika vladavine:
 
1. '''MaterijalaMaterijalna vladavina''' - koja pripada industrijalcima, financijerimafinansijerima, zemljoposjednicima, ali najviše financijerima jer Kont stvarafinansijerima u vremenu i prostoru kada se financijskifinansijski [[kapital]] odvaja od industrijskog kapitala i kada bankari imaju odlučujuće značenje za [[Kapitalizam|kapitalističku]] ekspanziju.
2. '''Intelektualna vladavina''' - nju čine naučnici najvećeg kalibra, poput [[Kopernik|Kopernika]], Galilea[[Galileo GalilejaGalilei|Galileo Galileija]], [[Đordano Bruno|Đordana Bruna]] itd. Ako je KontKomte postulirao da će nauka vladati društvom, pozitivnim stadijem on je onda pravovremeno uočio razvojne tendencije kapitalodnosaodnosa kapitala koji vodi racionalizaciji, ali i parcijalizaciji svijeta i života, te se on zalaže za treći oblik vladavine u pozitivnom stadiju a to je
 
3. '''Moralna preobrazba''' - vladavina univerzalnih [[Etika|etičkih]] principa kojima je dato [[Sekularizam|sekularno]] obilježje ili značenje, ali oni su u krajnoj konsekvenci preparirana [[Kršćanstvo|kršćansko]]-[[Katolicizam|katolička]] etika, jer on vladavinu nauke u pozitivnom stadiju sagledava kao vlast katoličke crkve, na čelu sa [[Papa|papom]], s time što papu zamjenjuje naučnik koji ima slična ovlaštenja i ustrojstvo.
 
Kada je riječ o građanskom društvu, KontKomte je uočio da sve veća duštvenadruštvena i tehnička podjela rada vodi parcijalizaciji same ličnosti, a ondje gdje se dijeli rad, dijeli se i čovjek. Ovako podjeljenapodijeljena ličnost na svoje parcijalne funkcije, uloge, profesije vodi egoističnom parcijalnom interesu. gdje KontKomte buržoaska[[Buržoazija|buržoasko]] individualnaindividualno liberalnaliberalno građanstvagrađanstvo definira kao egoizam, gdje su ličnosti- suprostavljene, gdje je univerzalni moral ugrožen, te da bi se uspostavili univerzalni etički principi Konton se zalaže za reafirmaciju same obitelji, obiteljskog morala, gdje će žena (majka) čija još priroda još nije inficirana egoizmom biti u potpunosti nosilac ovog pozitivističkog morala utemeljenog na [[Altruizam|altruizmu]]. Ovu altruističku zadaću [[Emanuel Kant]] daje i proleterijatu, koji će u uzajamnoj povezanosti i saradnji sa industrijalcima biti skup organiziranja društva na naučnim tekovinama.
Kada je riječ o građanskom društvu Kont je uočio da sve veća duštvena i tehnička podjela rada vodi parcijalizaciji same ličnosti, ondje gdje se dijeli rad, dijeli se i čovjek. Ovako podjeljena ličnost na svoje parcijalne funkcije, uloge, profesije vodi egoističnom parcijalnom interesu gdje Kont buržoaska individualna liberalna građanstva definira kao egoizam, gdje su ličnosti- suprostavljene, gdje je univerzalni moral ugrožen, te da bi se uspostavili univerzalni etički principi Kont se zalaže za reafirmaciju same obitelji, obiteljskog morala, gdje će žena (majka) čija još priroda nije inficirana egoizmom biti u potpunosti nosilac ovog pozitivističkog morala utemeljenog na altruizmu. Ovu altruističku zadaću Kant daje i proleterijatu koji će u uzajamnoj povezanosti i saradnji sa industrijalcima biti skup organiziranja društva na naučnim tekovinama.
Njegov svijet pozitivnog pozitivizma do kojeg dolazi sociološkom evolucijom, progresom, uvažavanjeuvažavanjem reda i rada nije klasno-antagonistički utemeljen, već KontKomte predviđa međusobnu saradnju svih klasa i slojeva koja će biti uspostavljena u njihovom zajedničkom zahtjevu za progresom. U novom pozitivnom društvu postavljeno je i privatno vlasništvo i klasni odnosi. OveNeke nekeod socijalnesocijalnih antagonizme,antagonizama gdje jenastaju usljed društvene i tehničke podjele rada čovjekpri raspolučen,čemu gdjeje čovjek raspolučen i obavlja samo jednu funkciju nauštrb svojih stvaralačkih mogućnosti i koje nastoji prevladati kroz funkciju same države.
ZadaćaZadatak države je prema njegovu mišljenju da koordinira, objedini parcijalne funkcije, uloge, jer kroz ovu koordinaciju se suprostavlja i kontrola države nad socijalnom zbiljom. Njegovo stajalište u ordinirajućoj ulozi države nad parcijalnim funkcijama preuzeto je od Aristotela[[Aristotel]]a, a stajalište da država ima političku moć kontrole preuzeo je od [[Thomas Hobbes|Thomasa HobbsaHobbesa]]. On državu nije posebno razmatrao, mada se po svojim funkcijama, vidi da KontKomte razlikuje državu od društva.
 
Kod njega je država prevashodno teritorijalna, geografska[[Geografija|geografski]] organizirana, utemeljena na etnosu, vojsci i policiji, jedno uprošteno ali fundamentalno određenje države. Da bi kolektiviteti imali uvida u pozitivno društvo u cjelini, ono će biti načinjeno od država sa manjim etnosom, države koje će brojati od milion do tri miliona stanovnika, kao [[Belgija]], [[Holandija]] i sl.
Kada je riječ o pozitivnom društvu, riječfederalistički koncept je o jednom federalističkom konceptutaj gdje će nauka, a ne politika imati dominirajuću funkcijuulogu u integraciji čovječanstva. On nauci daje organizatorsku svrhu da izvrši integraciju društva, a onda pozitivizam zaboravlja primarni, epistemološki, naučni princip, tj. spoznajnu zadaću nauke.
 
== Djela ==