Razlika između verzija stranice "Wikipedia:Pravilno-nepravilno u bosanskom jeziku"

== Struktura rečenice ==▼

U bosanskom jeziku, za razliku od novijih tendencija u hrvatskom jeziku, rečenica je najčešće strukturirana tako da nakon ''punog subjekta'' dolazi ''puni predikat'' bez "lomljenja" subjekta enklitikom i smještanja glagola na kraju rečenice (germanizacija rečenice).▼

'''Pravilno''' napisana rečenica izgleda ovako:▼

*''Alija Izetbegović '''uživao je''' veliki ugled i na Istoku i na Zapadu.''▼

Subjekat je: ''Alija Izetbegović''.▼

Predikat je: ''uživao je''.▼

'''Nepravilno''' napisana rečenica izgleda ovako:▼

*''Alija je Izetbegović '''uživao''' veliki ugled i na istoku i na zapadu.'',▼

gdje je subjekat prepolovljen pomoćnim glagolom ''jesam'' ('''je'''), dok je ''glavni glagol'' ('''uživao''') smješten iza prepolovljenog subjekta. Ovakva tendencija, odnosno germanizacija rečenice primjetna je u hrvatskom jeziku i nije svojstvena tradiciji bosanskog jezika.▼

=== Enklitike ===▼

Enklitike su skraćeni oblici pomoćnih glagola ''biti'' (odnosno ''jesam'') i ''htjeti'' (''sam, si, je, smo, ste, su; ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će'') i ličnih zamjenica (''me, te, ga, mi, ti, joj, nj, je / ju, nam, vam, im'') te povratne zamjenice (''se''). One nemaju naglasak nego se u izgovoru naslanjaju na naglašenu riječ koja stoji ispred njih. To se odražava i na njihov položaj u pisanoj rečenici, pa je tako neispravno napisati enklitiku neposredno iza interpunkcijskog znaka, tj. nakon umetnutog dijela rečenice (koji može biti odvojen zarezima, crtama ili zagradama), iza kojeg po prirodi jezika, odnosno govora slijedi kratka pauza.▼

'''Nepravilno:'''▼

# André Malraux (čit. ''Malrô'') '''je''' bio francuski književnik...▼

'''Pravilno:'''▼

# André Malraux (čit. ''Malrô'') bio '''je''' francuski književnik...▼

== O pisanjuPisanje stranih imena ==▼

* '''Imena iz jezika koji se služe latinicom''' (engleski, francuski, njemački, španski itd) – mogu se pisati i izvorno (po pisanju) i fonetski (po izgovoru), s tim da se prednost ipak treba dati izvornom (fonetski se više koristi u udžbenicima za osnovne škole). Kod manje poznatih imena koja se navode prvi put trebaju se navesti oba oblika. Što se tiče udomaćenih imena/naziva (a to su većinom geografski pojmovi), oni se ne trebaju mijenjati, tj. pišu se u tom udomaćenom obliku. Pridjevi na '''-ski''' nastali od ovih stranih imena pišu se samo fonetski; dakle: '''''Shakespeare''''' – '''''šekspirski''''', '''''Leipzig''''' – '''''lajpciški'''''. Nazivi stanovnika izvedeni od stranih imena naseljenih mjesta također se pišu fonetski: '''''Bohumljanin''''' (: '''''Bochum'''''), '''''Dablinac''''' (: '''''Dublin''''').▼

* '''Imena iz jezika koji se služe ćirilicom''' transkribiraju se, i to tako da se slova za glasove koji su u datom jeziku isti kao glasovi u našem prenose latiničkim slovima za te glasove (npr., '''Ч''' se prenosi kao '''Č''' itd), a za ostala ćirilička slova za glasove koje naš jezik nema postoje određena pravila. Primjeri za ruski: '''e''' (kad je na početku riječi/sloga i iza drugog vokala) = '''je'''; '''ё''' = '''jo'''; '''л/н + ь''' = '''lj/nj'''; '''л/н + e/и''' = '''lje/lji/nje/nji'''; '''щ''' = '''šč''' (ovo slovo ima i u bugarskom, ali se iz njega prenosi kao '''št'''); '''ь, ъ''' = izostavljaju se (kad stoje iza suglasnika na kraju riječi); '''ы''' = '''i'''; '''э''' = '''e'''; '''ю''' = '''ju'''; '''я''' = '''ja'''. Nastavak '''-ий''' (-ij) = '''-i''', a nastavak '''-aя''' (-aja) = '''-a'''. Dalje, ona 3 makedonska slova prenose se ovako: '''ѓ''' = '''đ''', '''ќ''' = '''ć''', '''ѕ''' (izgovara se ''dz'', kao jedan glas) = '''z'''.▼

* '''Imena iz jezika koji se služe ostalim pismima''' pišu se fonetski. '''a) Iz kineskog:''' Kinezi su 1979. pozvali svijet da se pridržava njihove ''pinyin''-transliteracije. Prema njoj se treba pisati '''Mao Zedong''', '''Lu Xun''', '''Deng Xiaoping''', '''Taiwan'''. Međutim, kod nas su uobičajeni i oblici '''Mao Ce Tung''' i slično i to se i dalje može koristiti, ali treba stvarati uvjete za pridržavanje službene pinyin-transliteracije. '''b) Iz arapskog:''' Dvočlana imena pišu se s crticom: '''Ebu-Leheb''', '''Abdul-Muttalib''', '''Zul-Karnejn'''. Ako se određeni član upotrijebi samo s prezimenom, onda se piše velikim početnim slovom, npr. '''El-Arebi''', '''Et-Tarebi'''. Što se tiče skraćenice '''b.''' (''ibn/bin, bint''), ako ona dođe između dvaju članova imena, oba se člana mijenjaju po padežima: '''Abdullah b. Abbas''' (nominativ), '''Abdullaha b. Abbasa''' (genitiv) itd. Ako se ''ibn/bint'' ne skraćuje, na početku imena piše se '''Ibn-Kesir''', a unutar imena '''Ali ibn Ebi-Talib'''.▼

Ovo sve iznad navedeno odnosi se na pisanje stranih imena '''latinicom''' u našem jeziku. U ćirilicu se imena '''uvijek''' prenose fonetski (vidjeti, npr, [[:sr:|Wikipediju na srpskom jeziku]]).▼