Razlika između verzija stranice "Virus (biologija)"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Rotavirus Reconstruction.jpg|mini|Rotavirus]]
'''Virus''' je submikroskopski [[patogen]] koji se [[Virusna replikacija|replicira]] samo unutar živih [[Ćelija (biologija)|ćelija]] [[Organizam (biologija)|organizma]]. Oni zaraze sve vrste [[Životna forma|životnih formi]], od životinja i biljaka do [[Mikroorganizam|mikroorganizama]], uključujući [[Bakterija|bakterije]] i [[arheje]]. Nakon članka [[Dmitrij Ivanovski|Dmitrija Ivanovskog]] iz 1892. godine koji opisuje nebakterijski patogen koji zarazi biljke duhana i otkrića [[Virus mozaika duhana|virusa mozaika duhana]] 1898. godine, detaljno je opisano više od 6.000 [[Klasifikacija virusa|vrsta virusa]] od nekoliko miliona virusa u okruženju. Virusi se nalaze u gotovo svakom ekosistemu na Zemlji i najbrojnija su vrsta bioloških bića. Studija virusa je poznata kao [[virologija]], podvrsta [[Mikrobiologija|mikrobiologije]].
'''Virusi''' su mikroskopski oblici koji su svuda oko nas, ali i u nama. Može ih se naći kod [[čovjek]]a, [[životinja]], [[biljka|biljaka]], nekih vrsta [[gljiva]] i čak kod [[bakterija]].
 
Kad se zarazi, stanica domaćina je primorana da brzo proizvede hiljade identičnih kopija izvornog virusa. Kada se ne nalaze unutar zaražene ćelije ili u procesu zaraze ćelije, virusi postoje u obliku nezavisnih čestica ili viriona koji se sastoje od [[Genom|genetskog materijala]] - dugih [[molekula]] [[Dezoksiribonukleinska kiselina|DNK]] ili [[Ribonukleinska kiselina|RNK]] koji kopiraju strukturu proteina pomoću kojih virus djeluje i [[Bjelančevine|proteinskog]] omotača [[kapsida]] koji okružuje i štiti genetski materijal i vanjsku ovojnicu [[Lipidi|lipida]]. Oblici ovih virusnih čestica sežu od jednostavnih [[Spirala|spiralnih]] i [[Ikosaedar|ikosaednih]] oblika do složenijih struktura. Većina vrsta virusa ima virione koji su premali da bi se mogli vidjeti [[Optički mikroskop|optičkim mikroskopom]] jer su veličine jedne stotinke većine bakterija.
Jako su jednostavni po svojoj građi, ali to nije njihova mana. Naprotiv, virusi zahvaljujući svojoj jednostavnosti uspjevaju da se tako brzo i tako dobro umnožavaju i time stvaraju velike probleme za organizme u kojima se nalaze.
Za razliku od gljivica i bakterija, virusi se ne mogu uzgajati na umjetnim hranjivim podlogama, jer svoje karakteristike živog svijeta ispoljavaju samo unutar odgovarajuće žive domaćinske ćelije.
 
Porijeklo virusa u [[Evolucijska historija života|evolucijskoj historiji života]] je nejasno: neki su možda [[Evolucija|evoluirali]] iz [[Plazmid|plazmida]] - dijelova DNK koji se mogu kretati između ćelija - dok su drugi možda evoluirali iz bakterija. U evoluciji su virusi važno sredstvo [[Horizontalni prenos gena|horizontalnog prenošenja gena]] što povećava [[Genetička raznolikost|genetičku raznolikost]] preko [[Spolno razmnožavanje|seksualne reprodukcije]]. Neki [[Biolog|biolozi]] smatraju viruse životnim oblikom jer nose genetski materijal, razmnožavaju se i razvijaju prirodnom [[Selekcija|selekcijom]], iako im nedostaju ključne karakteristike poput stanične strukture koja se općenito smatra potrebnim kriterijem za [[život]]. Budući da posjeduju neke životne osobine, virusi su opisani kao "organizmi na rubu života" ili [[Samoreplikacija|samoreplikači]].
Dimenzije virusa su vrlo male, pa je tako naprimjer jedan virus 20 do 100 puta manji od bakterije, te ga iz tog razloga nije ni moguće vidjeti svjetlosnim mikroskopom. Njihove dimenzije variraju zavisno od vrste, pa tako među najveće spadaju ''Poxviridae'' - oko 450 nm (nanometara), a najmanji imaju samo 30-tak nm.
 
Virusi se šire na više načina. Jedan put prenošenja je kroz organizme koji prenose bolest poznate kao [[vektori]]; na primjer, virusi se često prenose s biljke na biljku insektima koji se hrane [[Biljni sok|biljnim sokom]] poput [[Afidi|afida]], dok životinjama viruse prenose insekti koji [[Hematofagija|sišu krv]]. Virusi [[Gripa|gripe]] se šire kašljem i kihanjem. [[Norovirus]] i [[rotavirus]], uobičajeni uzročnici virusnog [[Gastroenteritis|gastroenteritisa]], se prenose fekalno-oralnim putem, kontaktom ruku na usta ili preko vode. Infektivna doza norovirusa potrebna za proizvodnju infekcije kod ljudi je manja od 100 čestica. [[HIV]] je jedan od nekoliko virusa koji se prenose [[Spolno prenosiva bolest|seksualnim kontaktom]] i izlaganjem zaraženoj krvi. Raznolikost ćelija domaćina koje virus može zaraziti se nazivaju "dometom [[Domaćin (biologija)|domaćina]]". To može biti usko, što znači da je virus sposoban zaraziti nekoliko vrsta ili široko, što znači da je sposoban zaraziti mnoge vrste.
Struktura virusa već je odavno vrlo dobro proučena, pa je utvrđeno da svaki virus ima [[DNK]] ili [[RNK]] [[molekul]]u, koja je okružena [[protein]]skim omotačem nazvanim ''kapsida'', oko koje može da se nađe i dodatni omotač građen od [[proteini|proteina]], [[lipidi|lipida]] i [[ugljikohidrati|ugljikohidrata]].
 
Virusne infekcije kod životinja izazivaju [[Imunski odgovor|imunološki odgovor]] koji obično eliminira virus koji zarazi. Imunološki odgovori mogu biti proizvedeni [[Vakcina|vakcinama]] koje umjetno stečen [[imunitet]] daju specifičnoj virusnoj infekciji. Neki virusi, uključujući one koji uzrokuju AIDS, [[HPV]] infekciju i virusni [[hepatitis]], izbjegavaju ove imunološke reakcije i rezultiraju hroničnim infekcijama. Razvijeno je nekoliko [[Antivirusni lijek|antivirusnih lijekova]].
 
== Također pogledajte ==