Razlika između verzija stranice "Antička Makedonija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
No edit summary
Red 12:
 
=== Rana historija i legenda ===
[[Antička Grčka|Klasični grčki]] historičari [[Herodot]] i [[Tukidid]] su objasnili da su [[Spisak makedonskih kraljeva|makedonski kraljevi]] iz [[Dinastija Argijad|dinastije Argijad]] bili potomci [[Argos|argoskog]] kralja [[Temenus|Temenusa]] i da su zbog toga mogli tvrditi da su potomci [[Heraklo|Herakla]] i glavnog grčkog boga [[Zeus|Zeusa]]. Tvrdnju da dinastija Argijad vodi porijeklo od Temenusa su prihvatile [[Helanodikajci|helanodikajske]] vlasti [[Antičke Olimpijske igre|antičkih Olimpijskih igara]] dozvoljavajući [[Aleksandar I Makedonski|Aleksandru I Makedonskom]] (498. - 454. p.n.e.) da bude dio natjecanja zbog svoje percipirane grčke baštine. Međutim, vrlo se malo zna o Makedonskom kraljevstvu tokom [[Arhajska Grčka|arhajskog perioda]]. [[Historija antičke Makedonije|Kraljevina Makedonija]] je bila smještena na plodnoj aluvijalnoj ravnici koju navodnjavaju rijeke [[Bistrica (rijeka)|Bistrica]] i [[Vardar]] u [[Donja Makedonija|Donjoj Makedoniji]], sjeverno od planine [[Olimp]]. Historičar [[Robert Malcolm Errington]] sugerira da je jedan od najranijih kraljeva iz dinastije Argijad osnovao [[Ajga|Ajgu]] (današnju [[Vergina|Verginu]]) kao prvu makedonsku prijestolnicu sredinom 7. stoljeća p.n.e. Tada je Kraljevina Makedonija pokrivala područje koje otprilike odgovara zapadnom i centralnom dijelu [[Makedonija (Grčka)|Makedonije]], u današnjoj [[Grčka|Grčkoj]]. Nakon toga se postepeno proširila na područje [[Sjeverna Makedonija|Gornje Makedonije]] koja je bila naseljena grčkim plemenima [[Linkestidi]] i [[Elimeji]], dok su regione [[Ematija]], [[Eordeja]], [[Beotija]], [[Migdonija]], [[Krestonija]] i [[Meglen]] nastanjivali različiti narodi poput [[Tračani|Tračana]] i [[Frigijci|Frigijaca]].
Zemljište oko Aegae (današnja [[Vergina]]), prve makedonske prijestolnice, je bila dom različitih naroda. Makedonija se u početku zvala Emathija (po kralju Emathionu), a grad Aegae se zvao Edesa i bio je prijestolnica legendarnog kralja [[Midas|Midasa]]. Oko 650. godine p.n.e. antička grčka kraljevska dinastija [[Dinastija Argead|Argead]] na čelu sa [[Perdikas I Makedonski|Perdikasom I]] je izgradila prvu palatu u Aegaei.
 
Godinu dana nakon što je perzijski kralj [[Darije I]] (522. - 486. p.n.e.) pokrenuo [[Skitijska kampanja protiv Darija I|invaziju]] na Europu protiv [[Skiti|Skita]], [[Peonija|Peonaca]], [[Tračani|Tračana]] i nekoliko grčkih gradova-država na [[Balkansko poluostrvo|Balkanskom poluostrvu]], perzijski general [[Megabaz]] je upotrijebio diplomatiju kako bi ubijedio makedonskog kralja [[Amintas I Makedonski|Amintasa I]] da postane [[vazal]] [[Ahemenidsko Carstvo|Ahemenidskog carstva]] čime je započeo period [[Ahemenidska Makedonija|Ahemenidske Makedonije]]. Makedonija je imala veliki stepen [[Autonomija|autonomije]] i nikada nije bila [[satrapija]] (provincija) Ahemenidskog carstva, jer je Aleksandar I pružio makedonsku vojnu potporu perzijskom kralju [[Kserks I od Perzije|Kserksu I]] (486. - 465. p.n.e.) tokom [[Druga Perzijska invazija na Grčku|Druge Perzijske invazije na Grčku]]. Nakon grčke pobjede u [[Bitka kod Salamine|bici kod Salamine]] 480. godine p.n.e., Aleksandar I je bio ahemenidski diplomata koji je predložio mirovni sporazum i savez sa Atinom, ali je ova ponuda odbijena. Ubrzo nakon toga, Ahemenidske snage su bile [[Ratovi Delskog saveza|prisiljene da se povuku iz kopnene Europe]] što je označilo prestanak perzijske kontrole nad Makedonijom.
Prvu makedonsku državu je krajem 8. i početkom 7. stoljeća p.n.e. osnovala dinastija Argead, koja je, prema legendi, emigrirala iz [[Polis|grčkog grada]] [[Argos|Argosa]] na [[Peloponez|Peloponezu]] (po njemu je dobila ime Argead). [[Herodot]] spominje ovaj mit nakon što ga je [[Aleksandar Veliki]] zamolio da dokaže njegovo grčko porijeklo kako bi učestvovao na [[Antičke olimpijske igre|Olimpijskim igrama]], atletskom događaju u kojem su imali pravo učestvovati samo muškarci grčkog porijekla. Aleksandar je dokazao svoje (Argead) porijeklo i bilo mu je dozvoljeno da učestvuje na Olimpijskim igrama. Prema historičaru [[Justin (historičar)|Justinu]], Karanus je u pratnji mnogih grka u potrazi za novim domom došao u Edesu i preimenovao ga u Aegae. Nakon toga, protjerao je kralja Midasa i formirao novo kraljevstvo. Nasuprot tome, Herodot kazuje da je [[Dorus]], sin Helene, vodio svoj narod u Histaeotis, odakle su prešli u Pindus, gdje su se naselili kao makedonci. Kasnije će ogranak ovog naroda preseliti na jug i biti poznati kao Dorani.
 
=== Uključivanje u Grčki svijet ===
Makedonsko kraljevstvo je smješteno na plodnoj aluvijalnoj ravnici, koju navodnjavaju rijeke [[Bistrica (rijeka)|Bistrica]] i [[Vardar]], poznatog kao [[Donja Makedonija]], sjeverno od planine [[Olimp]]. Tokom vladavine [[Aleksandar Veliki|Aleksandra I Makedonskog]], makedonci su započeli proširenje svog kraljevstva na [[Gornja Makedonija|Gornju Makedoniju]], koju su naseljavala nezavisna makedonska plemena Lincestai i Elmiotae. Na krajnjem sjeveru Makedonije živjeli su razni ne-grčki narodi, kao što su [[Peonija|Peoni]], [[tračani]] i [[iliri]] sa kojima su makedonci često bili u sukobu. Na jugu se Makedonija graničila sa [[Tesalija|Tesalijom]], a na zapadu sa [[Epir|Epirom]].
{{Glavni|Delski savez|Spartanska hegemonija|Tebanska hegemonija}}Iako je bio perzijski vazal, Aleksandar I Makedonski je imao prijateljske diplomatske odnose sa koalicijom grčkih gradova-država koje su predvodili [[Atina (polis)|Atina]] i [[Sparta]]. Njegov nasljednik [[Perdikas II Makedonski]] (448. - 413. p.n.e.) je predvodio Makedonce u ratu protiv [[Delski savez|Delskog saveza]], ali su napadi tračkog kralja [[Sitalk|Sitalka]] zaprijetili teritorijalnom integritetu Makedonije na sjeveroistoku. Atinski državnik [[Perikle]] je 437. godine p.n.e. osvojio teritoriju u južnom dijelu rijeke [[Struma (rijeka)|Strume]] gdje je osnovao kolonijalni grad [[Amfipolis]] kako bi pružio Atini stalnu opskrbu srebra, zlata i drveta. Nakon sklapanja saveza između Atine i Perdikasovog brata koji se protiv njega pobunio, makedonski kralj se osvetio promovirajući pobunu protiv atinskih saveznika na [[Halkidiki|Halkidikiju]] osvajajući strateški grad [[Potideja|Potideju]]. Nakon zauzimanja makedonskih gradova [[Terma|Terme]] i [[Beroja|Beroje]], Atina je opkolila Potideju koju nije uspjela da savlada pa je mirovnim sporazumom Terma je vraćena Makedoniji a veći dio Halkidikija Atini.
 
Perdikas II je stao [[Peloponeski savez|na stranu Sparte]] tokom [[Peloponeski rat|Peloponeskog rata]] (431. - 404. p.n.e.), pa je Atina 429. godine p.n.e. uvjerila Sitalka da napadne Makedoniju ali je bio prisiljen da se povuče zbog jake zime. Lokalni vladar [[Arabej]] se 424. godine p.n.e. pobunio protiv Perdikasa II kojem je priskočila Sparta u pomoć. Nakon što su tokom [[Bitka kod Linkestisa|bitke kod Linkestisa]] vojnici spartanskog generala [[Brasida|Braside]] opljačkali brodove bez nadzora, Perdikas II je promijenio stranu podržavši Atinu koja je ugušila Arabejevu pobunu. Nakon Brasidine smrti 422. godine p.n.e., Atina i Sparta su potpisale [[Nikijin mir]] koji je Makedoniju oslobodio od obaveza atinskog saveznika. Nakon pobjede u [[Bitka kod Mantineje|bici kod Mantineje]] 418. godine p.n.e., Sparta je sklopila savez sa Argosom i makedonskim kraljem Perdikasom II koji je dobio cijeli Halkidiki. Kad je Argos iznenada prešao na stranu Atine, atinska mornarica je uspostavila blokadu makedonskih luka izvršivši invaziju na Halkidiki 417. godine p.n.e. Perdikas II je potpisivanjem mira 414. godine p.n.e. uspostavio savez sa Atinom koji je nastavio njegov sin i nasljednik [[Arhelaj I Makedonski]] (413. - 399. p.n.e.). Atina je tada pružila pomorsku podršku Arhelaju I tokom makedonske opsade Pidne 410. godine p.n.e. u zamjenu za drvnu i pomorsku građu.
U blizini današnjeg grada [[Ver|Vera]], [[Perdikas I Makedonski|Perdikas I]] i njegov sin [[Argaeus I Makedonski|Argaeus I]] su izgradili prijestolnicu Aigai (današnja [[Vergina]]). Godine 512. p.n.e. Makedonija je postala [[vazalna država]] [[Ahemenidsko carstvo|Ahemenidskom carstvu]] tokom vladavine [[Darije I|Darija I]]. Nakon [[Jonski ustanak|Jonskog ustanka]], perzijska vladavina na [[Balkan|Balkanu]] je potisnuta. Nakon što je uspješno potisnuo pobunu, [[Mardonije]] je ponovo pokorio [[Trakija (regija)|Trakiju]] i osvojio Makedoniju. Tokom vladavine kralja [[Aleksandar Veliki|Aleksandra I]] (495. - 450. p.n.e.), Makedonija je povratila svoju nezavisnost nakon [[Grčko-perzijski ratovi|Grčko-perzijskih ratova]]. Tokom [[Peloponeski rat|Peloponeskog rata]], Makedonija je bila sekundarna sila koja je naizmjenično davala podršku i [[Sparta|Sparti]] i [[Atina (država)|Atini]].
 
Iako je Arhelaj I bio suočen sa unutrašnjim pobunama i invazijom Ilira, uspio je učvrstiti makedonsku vlast u Tesaliji gdje je poslao vojnu pomoć svojim saveznicima. Iako je zadržao grad Ajgu kao svečano i religiozno središte, Arhelaj I je prijestolnicu kraljevstva preselio u grad [[Pela|Pelu]] koja se rijekom spajala sa [[Egejsko more|Egejskim morem]]. Zatim je poboljšao makedonsku [[Valuta|valutu]] kovanjem kovanica sa većim sadržajem srebra, kao i izdavanjem posebnih bakarnih novčića. Njegov kraljevski dvor je privukao prisustvo mnogih poznatih intelektualaca poput atinskog dramatičara [[Euripid|Euripida]]. Nakon njegovog ubistva Kraljevina Makedonija je utonula u haos koji je trajao od 399. do 393. godine p.n.e. i obuhvatao vladavinu četiri različita monarha: [[Orest Makedonski|Oresta]], sina Arhelaja I; [[Aerop II Makedonski|Aeropa II]], strica i ubice Oresta; [[Pauzanije Makedonski|Pauzanija]], sina Aeropa II; i [[Amintas II Makedonski|Amintasa II]] koji je bio oženjen najmlađom kćeri Arhelaja I. Ovaj nemirni period je završen kada je [[Amintas III Makedonski]] (393. - 370. p.n.e.) ubio Pauzanija i preuzeo makedonsko prijestolje.
=== Uspon carstva ===
{{Glavni| Uspon antičke Makedonije}}Nakon kratkotrajne vladavine Amintasovih sinova [[Aleksandar II Makedonski|Aleksandra II]] i [[Perdika III Makedonski|Perdike III]], na vlast je došao Amintasov treći sin [[Filip II Makedonski|Filip II]] koji je započeo makedonsku dominaciju u Grčkoj. Tokom vladavine [[Filip II Makedonski|Filipa II]] (359. - 336. p.n.e.), Makedonija je proširila teritoriju u [[Peonija|Peoniji]], [[Trakija (regija)|Trakiji]] i [[Ilirija|Iliriji]]. Filip II je redizajnirao makedonsku vojsku stvarajući [[Hopliti|hoplitske snage]], tešku konjicu i laku pješadiju. Produžavanjem koplja i smanjenjem štita glavnoj pješadiji povećao je njene ofanzivne sposobnosti. Njegova prva vojna akcija protiv [[Iliri|Ilira]] je osigurala sjevernu granicu carstva. Uvidjevši stvarnu moć pješadije, odlučio je da napadne grčki grad [[Amfipolis]] koji je bio trgovački i pomorski centar. To se nije svidjelo [[Atina (država)|Atini]] koja je pokušala da obuzda rastuću moć Makedonije, ali su bili zauzeti izbijanjem [[Saveznički rat|Savezničkog rata]]. To je iskoristio Filip II zauzimajući cijelu [[Tesalija|Tesaliju]].
 
Amintas III je bio prisiljen napustiti svoje kraljevstvo 383. godine p.n.e. nakon masovne invazije [[Dardanci|Dardanaca]] na čelu sa [[Bardilis|Bardilisom]]. Nakon povratka uz pomoć solunskih saveznika, Amintas III je zajedno sa spartanskim kraljem [[Agesilaj II|Agesilajem II]] uništio snage halkidijskog grada [[Olint|Olinta]] i raspustio [[Halkidikijski savez]] 379. godine p.n.e. Njegov nasljednik [[Aleksandar II Makedonski]] (370. - 368. p.n.e.) je napao [[Tesalija|Tesaliju]] kojom je vladao tiranin [[Aleksandar Ferejski]] čime je izazvao intervenciju Tebe. Nakon osvajanja grada Larise uslijedio je mirovni sporazum između Tebe i Makedonije. Ubistvom Aleksandra II od strane njegovog zeta [[Ptolemej Alorosov|Ptolemeja Alorosova]], na vlast dolazi [[Perdikas III Makedonski]] (368. - 359. p.n.e.) čija je vladavina obilježena političkom stabilnošću i financijskim oporavkom. Međutim, nakon što je Atina zauzela makedonske gradove Metoni i Pidnu, uslijedila je invazija Dardanaca na čelu sa Bardilisom koji je ubio Perdikasa III i 4.000 makedonskih trupa.
Nakon izbijanja [[Treći sveti rat|Trećeg svetog rata]] između [[Fokida|Fokide]] i [[Teba (Grčka)|Tebe]] 356. godine p.n.e., Teba je sklopila savez sa Filipom II koji je pobijedio Fokidu i njene saveznike u [[Bitka na Kročkom polju|bici na Kročkom polju]]. Nakon toga je Makedonija postala vodeća država [[Amfiktionski savez|Amfiktionskog saveza]]. U nastavku sukoba sa Atinom, Filip je umarširao istočno kroz Trakiju u pokušaju da presjeće snabdjevanje žitarica sa Crnog mora. Uvidjevši opasnost od uspona Makedonije, [[Demosten]] je stvorio veliku koaliciju kako bi se suprostavio makedoncima. Ovoj koaliciji se pridružila i Teba koja je imala najjaču vojsku od svih grčkih gradova-država. Međutim, Filip II je pobijedio saveznike u [[Bitka kod Heroneje|bici kod Heroneje]] postajući neprikosnoveni gospodar Grčke.
 
=== Uspon carstvaMakedonije ===
Filipov sin [[Aleksandar Veliki|Aleksandar III]] (356. - 323. p.n.e.) je uspio da proširi makedonsku vlast nad svim grčkim gradovima-državama i cijelim [[Ahemenidsko carstvo|Ahemenidskim carstvom]].<ref name="Alex">{{Cite web |url= http://www.historyofmacedonia.org/AncientMacedonia/AlexandertheGreat.html |title=
{{Glavni|Korintski savez|Ratovi Aleksandra Velikog|Ratovi dijadosa}}Perdikasov nasljednik [[Filip II Makedonski]] (359. - 336. p.n.e.) je upotrebom spretne diplomatije uspio uvjeriti Tračane i Atinjane da prestanu davati podršku ostalim pretendentima na makedonsko prijestolje. To je postigao potkupljivanjem Tračana i njihovih [[Peonija|peonskih]] saveznika i sklapanjem sporazuma sa Atinom kojoj je ustupio luku Amfipolis. Nakon toga je radikalno transformirao [[Vojska antičke Makedonije|makedonsku vojsku]] uvođenjem [[Makedonska falanga|makedonskih falangi]] koji su bili naoružani dugim [[Piket|piketima]] (tzv. [[Saris|sarisima]]). Zbunjujući antički izvori su natjerali moderne naučnike na raspravu da li su prethodni makedonski kraljevi mogli doprinijeti ovim reformama i u kojoj mjeri je Filip preuzeo ideje koje je vidio tokom zatočeništva u [[Teba (Grčka)|Tebi]]. Makedonci su, kao i ostali Grci, tradicionalno prakticirali [[Monogamija|monogamiju]], ali je Filip II imao sedam supruga. Nakon saveznih brakova sa makedonskom aristokratkinjom [[Fila Elimejska|Filom Elimejskom]] i ilirskom princezom [[Audata|Audatom]], uspostavio je savez sa Tesalijom oženivši tesalsku plemkinju [[Filina|Filinu]] koja mu je rodila sina koji je kasnije vladao kao [[Filip III Makedonski]] (323. - 317. p.n.e.). Kako bi osigurao savez sa Epirom, Filip II je oženio [[Olimpija|Olimpiju]] koja mu je rodila sina koji je kasnije vladao kao [[Aleksandar Veliki|Aleksandar III Makedonski]] (336. - 323. p.n.e.). Nejasno je jesu li perzijski kraljevi utjecali na Filipovu poligamiju, iako je njegov prethodnik Amintas III imao tri sina sa dvije žene.
Alexander the Great Alexander of Macedon Biography |work= history of macedonia blog |accessdate= 9. 12. 2018}}</ref> Stvaranjem ogromnog carstva došlo je do širenja grčkog jezika i kulture. Iako je carstvo bilo podijeljeno na nekoliko helenističkih kraljevina nakon Aleksandrove smrti, njegova osvajanja su ostavila trajno naslijeđe u novoosnovanim gradovima najavljujući [[Helenizam|helenistički period]]. Nakon podjele Aleksandrovog carstva između [[Dijadosi|dijadosa]], Makedonija je pala pod vlast [[Antipatridi|dinastije Antipatrid]] koja je svrgnuta od strane [[Antigonidi|dinastije Antigonid]] 294. godine p.n.e.<ref name="Popović">{{Cite web |url= http://www.1stmuse.com/frames/ |title= John J. Popovic – Alexander III the Great of Macedon |work= PROJECT by John J. Popovic |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
 
Dok je Atina bila preokupirana [[Saveznički rat|Savezničkim ratom]] (357. - 355. p.n.e.), Filip II je 357. godine p.n.e. zauzeo Amfipolis, a slijedeće godine okupirao Pidnu i Potideju. Nakon zauzimanja [[Krenidos|Krenidosa]] 356. godine p.n.e., makedonski general [[Parmenion]] je porazio ilirskog kralja [[Grabos|Grabosa]]. Tokom opsade Metonija 354. godine p.n.e., Filip II je izgubio oko koje je pogođeno strijelom, ali je uspio zarobiti grad i srdačno se ophoditi sa stanovnicima. Time je Filip II uključio Makedoniju u [[Treći sveti rat]] (356. - 346. p.n.e.) koji je započeo nakon zauzimanja [[Apolon|Apolonovog]] hrama u [[Delfi|Delfima]] od strane [[Fokida|Fokide]]. Pobjeda nad fokidskim generalom [[Onomarh|Onomarhom]] 352. godine p.n.e. u [[Bitka na Kročkom polju|bici na Kročkom polju]] je dovela do izbora Filipa II za vođu ([[Arhont|arhonta]]) [[Solunski savez|Solunskog saveza]] što mu je osiguralo mjesto u Amfiktionskom vijeću i omogućilo bračni savez sa Ferom nakon vjenčanja sa [[Nikesipolida|Nikesipolidom]], nećakinjom tiranina [[Jason Ferejski|Jasona Ferejskog]]. Pošto je želio napasti moćno [[Ahemenidsko Carstvo|Ahemenidsko carstvo]], podupirao je satrape i plaćenike koji su se pobunili protiv centralne vlasti. Tako je satrap [[Helespontska Frigija|Helespontske Frigije]] [[Artabaz]] zajedno sa porodicom potražio utočište na makedonskom dvoru. Kasnije je njegova kćerka [[Barsina]] postala supruga Aleksandra III.
 
Nakon kampanje protiv trakijskog kralja [[Kerseblept|Kerseblepta]] 349. godine p.n.e., Filip II je započeo rat protiv [[Halkidikijski savez|Halkidikijskog saveza]]. Uprkos atinskoj intervenciji, Filip II je 348. godine p.n.e. zauzeo Olint i njegove stanovnike prodao u ropstvo. Pošto nije mogla nagovoriti svoje saveznike u protivnapad, Atina je sa Makedonijom 346. godine p.n.e. sklopila [[Filokratov mir]]. Mirovnim sporazumom je predviđeno da se Atina odrekne zahtjeva prema makedonskim obalnim teritorijama, Halkidikiju i Amfipolisu u zamjenu za oslobađanje porobljenih Atinjana i garancije da Filip II neće napasti atinska naselja u Trakiji. U međuvremenu su makedonske snage zauzele Fokidu i [[Termopilski klanac]] gdje su pogubili pljačkaše hrama u Delfima čime je Filip II dobio položaj majstora ceremonija na [[Pitske igre|Pitskim igrama]]. Atina se u početku protivila njegovom novom položaju odbivši prisustvovati igrama u znak protesta, ali su na kraju prihvatili ove uslove.
 
Tokom slijedećih nekoliko godina, Filip II je nakon reformiranja lokalne samouprave u Tesaliji predvodio kampanju protiv ilirskog kralja [[Pleurat I|Pleurata I]] i trakijskog kralja Kerseblepta. To mu je omogućilo da proširi makedonsku kontrolu nad [[Dardaneli|Helespontom]] u iščekivanju invazije na Ahemenidsko carstvo. Nakon osvajanja trakijskog grada i preimenovanja u [[Filipolis]] (današnji [[Plovdiv]]) 342. godine p.n.e., izbio je rat sa Atinom u kojem je Filip II učestvovao u neuspješnoj opsadi [[Perint|Perinta]] i [[Bizantijum|Bizantijuma]]. Nakon toga je uslijedila uspješna kampanja protiv Skita duž [[Dunav|Dunava]] i uključivanje Makedonije u [[Četvrti sveti rat]] protiv [[Amfis|Amfisa]] 339. godine p.n.e. Nakon što je protjerala makedonski garnizon iz [[Nikeja|Nikeje]] (u blizini Termopilskog klanca), Teba se zajedno sa Atinom, [[Megara|Megarom]], [[Korint|Korintom]], [[Ahaja|Ahajom]] i [[Eubeja|Eubejom]] sukobila sa Makedonijom u [[Bitka kod Heroneje|bici kod Heroneje]] 338. godine p.n.e. Nakon makedonske pobjede kod Heroneje Filip II je u Tebi uspostavio [[Oligarhija|oligarhiju]], ali je ipak bio popustljiv prema Atini želeći da iskoristi njenu mornaricu u planiranoj invaziji na Ahemenidsko carstvo. Formiranjem [[Korintski savez|Korintskog saveza]] koji je obuhvatao sve veće grčke gradove-države osim Sparte, izabran je za vođu ([[Hegemonija|hegemona]]) i [[Komandant|komandanta]] (strategos autokrator) predstojeće invazije na Ahemenidsko carstvo. Ovu kampanju je započeo jer je želio da kazni Perzijance zbog stradanja Grka i da oslobodi grčke gradove-države u Maloj Aziji. Također je isticao stratešku potrebu Makedonije da osigura Trakiju i Egejsko more protiv sve većih napada Ahemenidskog carstva koje je još više učvrstilo svoju kontrolu nad satrapijama u zapadnoj [[Anadolija|Anadoliji]].
 
Tokom vjenčanja sa [[Kleopatra Euridika|Kleopatrom Euridikom]], nećakinjom generala [[Atal (general)|Atala]], Filip II je započeo razgovor o novim potencijalnim nasljednicima što je naljutilo Aleksandra III i njegovu majku Olimpiju. Kada je Filip II dogovorio brak između svog sina Arhideja i [[Ada Karijska|Ade Karijske]], kćerke perzijskog satrapa [[Piksodar|Piksodara]], Aleksandar je intervenirao i predložio da se umjesto Arhideja on oženi Adom. Filip II je otkazao svadbu protjeravši Aleksandrove savjetnike [[Ptolemej I Soter|Ptolemeja]], [[Nearh|Nearha]] i [[Harpal|Harpala]]. Kako bi se pomirio sa Olimpijom, Filip II je kćerku [[Kleopatra Makedonska|Kleopatru]] udao za Olimpijinog brata [[Aleksandar I, kralj Epira|Aleksandra I]]. Tokom njihove svadbe Filipa II je ubio njegov tjelohranitelj [[Pausanije Orestis]], pa ga je naslijedio sin Aleksandar 336. godine p.n.e. Moderni naučnici raspravljaju moguću ulogu Aleksandra III i njegove majke Olimpije u atentatu na Filipa II konstatujući isključivanje Aleksandra iz njegove planirane invazije na Ahemenidsko carstvo i potencijalno rođenje drugog nasljednika između njega i njegove nove supruge Kleopatre Euridike. [[Aleksandar Veliki|Aleksandar III Makedonski]] (336. - 323. p.n.e.) je odmah proglašen makedonskim kraljem pa je prvo njegovo djelo bilo očeva sahrana u gradu Ajgi. Članove Korintskog saveza je potresla vijest o smrti Filipa II pa su uvjerljivom diplomatijom izabrali Aleksandra III za hegemona kako bi izvršili planiranu invaziju na Ahemenidsko carstvo.
 
Aleksandar III je 335. godine p.n.e. predvodio [[Balkanska kampanja Aleksandra Velikog|kampanju protiv trakijskog plemena]] [[Tribali]] prisilivši ih na predaju na [[Ostrvo Peuce|ostrvu Peuce]]. Ubrzo nakon toga je ilirski kralj [[Kleitus]] zaprijetio napadom na Makedoniju, ali ga je Aleksandar opkolio u [[Bitka kod Peliona|bici kod Peliona]]. Nakon Tebine pobune i napada na makedonski garnizon u [[Kadmija|Kadmiji]], Aleksandar III je napustio ilirski front i krenuo prema [[Opsada Tebe|Tebi koju je opkolio]]. Nakon što su slomili zidove, Aleksandrove snage su ubile 6.000 Tebanaca, uzele 30.000 stanovnika kao ratne zarobljenike i spalili grad do temelja kao upozorenje svim ostalim grčkim gradovima-državama. Tokom vojne karijere Aleksandar III je pobijedio u svakoj bici kojom je lično zapovijedao. U pobjedi nad Perzijancima u [[Bitka kod Granika|bici kod Granika]] 334. godine p.n.e. iskoristio je malu konjicu kako bi omogućio pješadiji da prijeđe rijeku nakon čega je uslijedi [[juriš]] konjanika. Nakon poraza u [[Bitka kod Isa|bici kod Isa]] 333. godine p.n.e. i [[Bitka kod Gaugamele|bici kod Gaugamele]] 331. godine p.n.e., perzijskog kralja [[Darije III|Darija III]] je zarobio i pogubio vlastiti satrap [[Bes (satrap)|Bes]]. Makedonski kralj je nakon toga lovio i pogubio Besa na teritoriji [[Sogdijana|Sogdijane]] u današnjem Afganistanu. Tokom [[Bitka kod Hidaspa|bitke kod Hidaspa]] 326. godine p.n.e. [[Ratni slon|ratni slonovi]] indijskog kralja [[Por|Pora]] su zaprijetili Aleksandrovim trupama, pa ih je on koristeći sarise natjerao da formiraju otvorene redove koji su okružili slonove i rastjerali njihove rukovodioce. Kada su makedonskim trupama zaprijetili [[pobunjenici]] u blizini [[Babilon|Babilona]] 324. godine p.n.e. (blizu današnjeg [[Bagdad|Bagdada]]), Aleksandar III je ponudio makedonske vojne titule i veće odgovornosti perzijskim oficirima i jedinicama prisiljavajući ih da traže oprost na insceniranom banketu pomirenja između Perzijanaca i Makedonaca. Aleksandar je možda potkopavao svoju vladavinu pokazujući znakove [[Megalomanija|megalomanije]]. Nakon posjete proroku u [[Libijska pustinja|Libijskoj pustinji]] 331. godine p.n.e. koristio je djelotvornu propagandu poput rezanja [[Gordijev čvor|Gordijeg čvora]] prikazujući sebe kao živog boga i sina Zeusa želeći da ga ljudi prosvjećuju u činu [[Proskineza|proskineze]] kao mnoge perzijske kraljeve. Međutim, prema dvorskom historičaru [[Kalisten|Kalistenu]] Makedonci su smatrali da je to religijsko bogohuljenje i odbili su izvršiti ovaj obred. Nastavljajući poligamne navike svog oca, Aleksandar je nakon ženidbi sa baktrijskom princezom [[Roksana|Roksanom]] i perzijskim princezama [[Stateira|Stateirom]] i [[Parisatida|Parisatidom]] ohrabrivao Makedonce da se ožene Perzijankama.
 
U međuvremenu, u Grčkoj je spartanski kralj [[Agis III]] pokušao izvesti pobunu protiv Makedonije. Nakon pobjede u [[Bitka kod Magalopolisa|bici kod Magalopolisa]] 331. godine p.n.e. Antipater je pomilovao sve Spartance pod uvjetom da polože pedeset plemića kao taoce. Njegova hegemonija je bila pomalo nepopularna u Grčkoj zbog njegove prakse (možda po nalogu Aleksandra III) proterivanja i malverzacija, iako je Aleksandar III izjavio da tiranija treba biti ukinuta i da će grčka sloboda biti obnovljena. Nakon [[Smrt Aleksandra Velikog|smrti Aleksandar III]] u Babilonu 323. godine p.n.e., njegova majka Olimpija je odmah optužila Antipatera za trovanje iako nije bilo dokaza koji bi to potvrdili. Bez službenog nasljednika makedonska vojna komanda se raspala; jedna strana je proglasila Aleksandrovog polubrata [[Filip III Makedonski|Filipa III Makedonskog]] (323. - 317.) za kralja, dok je druga strana stala na stranu [[Aleksandar IV Makedonski|Aleksandra IV Makedonskog]] (323. - 309. p.n.e.) tek rođenog sina Aleksandra III i Roksane. To je dovelo do [[Lamijski rat|Lamijskog rata]] (323. - 322. p.n.e.) u kojem su se Grci pobunili protiv Antipatera. Nakon poraza u [[Bitka kod Termopila 323 godine|bici kod Termopila]] 323. godine p.n.e., Antipater je pobjegao u [[Lamija (grad)|Lamiju]] gdje ga je opkolio atinski zapovjednik [[Leosten]]. Nakon pobjede nad Grcima, Antipaterova smrt 319. godine p.n.e. je ostavila vakuum moći u kojem su dva proglašena makedonska kralja postali pijuni [[Ratovi dijadosa|borbe za vlast]] između [[Dijadosi|dijadosa]], bivših generala Aleksandrove vojske.
 
Nakon Aleksandrove smrti sazvano je [[Babilonska pobjeda|Vijeće vojske]] koje je imenovalo Filipa III Makedonskog za kralja, a [[Perdika|Perdiku]] za vrhovnog regenta. To je dovelo do građanskog rata između [[Antipater|Antipatera]], [[Antigon I Monoftalmos|Antigona Monoftalmosa]], [[Krater (general)|Kratera]] i [[Ptolemej I Soter|Ptolemeja]]. Perdika je ubijen nakon utapanja 2.000 vojnika na rijeci Nil tokom neuspješne kampanje u Egiptu protiv Ptolemeja 321. godine p.n.e. Iako je [[Eumen]] uspio ubiti Kratera, to nije imalo uticaja na ishod [[Podjela u Triparadisu|podjele u Triparadisu]] 321. godine p.n.e. gdje je pobjedonosna koalicija riješila pitanje novog regenta i teritorijalnih prava. Prije smrti 319. godine p.n.e., novi regent Antipater je umjesto sina [[Kasandar|Kasandra]] imenovao nepokolebljivog [[Poliperhon|Poliperhona]] svojim nasljednikom zanemarujući pravo kralja da izabere novog regenta (budući da je Filip III smatran mentalno nestabilnim). Nakon formiranja saveza sa Ptolemejem, Antigonom i Lizimahom, Kasandar je zauzeo atinski lučki grad Pirej suprostavljajući se dekretu Poliperhona da grčki gradovi ne bi trebali biti makedonski garnizoni što je izazvalo [[Drugi rat dijadosa]] (319. - 315. p.n.e.). Nakon niza vojnih neuspjeha Poliperhona, Filip III je preko svoje politički angažirane supruge [[Euridika II Makedonska|Euridike II Makedonske]] za regenta postavio Kasandra. To je dovelo do napada Olimpijinih snaga na Makedoniju i prisiljavanja na predaju omogućivši Olimpiju da pogubi kralja i prisili kraljicu na samoubistvo. Međutim, Kasandar je u proljeće 316. godine p.n.e. porazio njene snage osudivši je na smrt.
 
Kasandar je nakon vjenčanja sa [[Tesalonika Makedonska|Tesalonikom]], kćerkom Filipa II Makedonskog, nakratko produžio makedonsku kontrolu nad [[Epidamnos|Epidamnosom]]. Nakon protjerivanja [[Seleuk I Nikator|Seleuka I Nikatora]] iz Babilona 316. godine p.n.e. Kasandar, Ptolemej i Lizimah su poslali zajednički ultimatum Antigonu. Antigon se odmah udružio sa Poliperhonom koji se nalazio u Korintu, te je Kasandru objavio svoj ultimatum u kojem ga optužuje za ubistvo Olimpije zahtijevajući da preda kralja Aleksandra IV i njegovu majku Roksanu. To je dovelo do izbijanja novog sukoba koji je završen mirovnim sporazumom u kojem je Kasandar dobio europski dio carstva, Antigon dobio azijski dio carstva, Ptolemej dobio afrički dio carstva, dok je Lizimah dobio Trakiju. Nakon ubistva Aleksandra IV i Roksane 309. godine p.n.e. dijadosi su proglašeni kraljevima svojih teritorija.
 
=== Helenistički period ===
{{Glavni|Helenizam|Pirov rat|Hremonidin rat|Kleomenov rat}}Početak perioda [[Helenistička Grčka|Helenističke Grčke]] je definiran borbom između [[Kasandar|Kasandra]] (309. - 297. p.n.e.) i [[Antigon I Monoftalmos|Antigona I Monoftalmosa]] (309. - 301. p.n.e.) i njegovog sina [[Demetrije I Poliorket|Demetrija I]] (294. - 288. p.n.e.). Kasandar je pokušao zauzeti Atinu 303. godine p.n.e. ali je bio prisiljen povući se u Makedoniju jer je Demetrije izvršio invaziju na [[Beotija|Beotiju]]. Dok su Antigon i Demetrije pokušavali obnoviti [[Korintski savez]], obnovljena koalicija Kasandra, [[Ptolemej I Soter|Ptolemeja I Sotera]] (309. - 283. p.n.e.), [[Seleuk I Nikator|Seleuka I Nikatora]] (309. - 281. p.n.e.) i [[Lizimah|Lizimaha]] (309. - 281. p.n.e.) je u [[Bitka kod Ipsa|bici kod Ipsa]] 301. godine p.n.e. ubila Antigona prisilivši Demetrija u bijeg. Nakon smrti Kasandra i njegovog bolesnog sina [[Filip IV Makedonski|Filipa IV]] 297. godine p.n.e., na prijestolje su postavljeni njegovi sinovi [[Aleksandar V Makedonski]] (297. - 294. p.n.e.) i [[Antipater II Makedonski]] (297. - 294. p.n.e.) sa svojom majkom Tesalonikom kao regentom. Dok se Demetrije borio protiv makedonskih snaga u Grčkoj, Antipater II je ubio vlastitu majku kako bi stekao samostalnu vlast. Njegov očajni brat Aleksandar V je zatražio pomoć od epirskog kralja [[Pir|Pira]] (297. - 272. p.n.e.) koji se borio zajedno s Demetrijem u bici kod Ipsa i u Egipat poslan kao talac kao dio sporazuma između Demetrija i Ptolemej I. Nakon poraza Antipatera II i prisiljavanja na bijeg u Trakiju, Pir je nagrađen najzapadnijim dijelovima Makedonskog kraljevstva. Tada je Demetrije ubio svog nećaka Aleksandra V i proglasio se Makedonskim kraljem vladajući autokratskim istočnim stilom.
 
Rat između Pira i Demetrija je započeo 290. godine p.n.e. kada je Pirova supruga [[Lanasa (Pirova supruga)|Lanasa]] otišla Demetriju ponudivši mu kao [[miraz]] ostrvo [[Krf]]. Rat je trajao do 288. godine p.n.e. kada je Demetrije izgubio podršku [[Antički Makedonci|Makedonaca]] i pobjegao iz zemlje. Makedonija je tada bila podijeljena između Pira koji je zauzeo zapadnu Makedoniju i Lizimaha koji je zauzeo istočnu Makedoniju. Nakon protjerivanja Pira i njegovih snaga iz zapadne Makedonije, izbio je novi rat između Seleuka I Nikatora i Lizimaha koji je poginuo u [[Bitka kod Korupedija|bici kod Korupedija]] 281. godine p.n.e. Nakon preuzimanja kontrole nad Trakijom i Makedonijom, Seleuka I Nikatora je 281. godine p.n.e. ubio njegov časnik [[Ptolemej Keraun]], sin Ptolemeja I Sotera, koji je proglašen kraljem Makedonije. Nakon njegovog ubistva tokom [[Prodor Kelta na Balkan|keltske invazije na Grčku]] 279. godine p.n.e., Makedonska vojska je proglasila generala [[Sosten Makedonski|Sostena]] Makedonskim kraljem. To je dovelo do haotične situacije jer su keltski osvajači opustošili Makedoniju. Nakon Sostenove smrti, Demetrijev sin Antigon Gonata je protjerao kelte nakon pobjede u [[Bitka kod Lizimahije|bici kod Lizimahije]] 277. godine p.n.e. proglasivši se kraljem [[Antigon II Makedonski|Antigonom II Makedonskim]] (277. - 239. p.n.e.).
 
Pir je tokom [[Pirov rat|odbrane Magna Graecie]] od [[Rimska Republika|Rimske republike]] izvršio invaziju na Siciliju 280. godine p.n.e. što je doprinijelo usponu Rima jer su grčki gradovi postali rimski saveznici. Nakon napada na Makedoniju i pobjede nad plaćeničkom vojskom Antigona II u [[Bitka kod Ausa|bici kod Ausa]] 274. godine p.n.e., prisilio je Antigona II da potraži utočište na makedonskoj pomorskoj floti u Egejskom moru. Izgubivši podršku Makedonaca nakon pljačkanja kraljevskih grobnica u Ajgi, Pir je ubijen tokom opsade [[Argos|Argosa]] 272. godine p.n.e. Nakon povratka u Makedoniju, Antigon II je zauzeo [[Peonija|Peoniju]] i obnovio kraljevske grobnice u Ajgi. [[Etolski savez]] se protivio makedonskoj kontroli nad centralnom Grčkom, pa je novoformirani [[Ahajski savez]] 251. godine p.n.e. potisnuo makedonske snage sa većeg dijela [[Peloponez|Peloponeza]]. Iako je stvorio savez sa [[Seleučko carstvo|Seleučkim carstvom]] protiv [[Ptolemejsko carstvo|Ptolemejskog carstva]] tokom [[Sirijski ratovi|Sirijskih ratova]], ptolemejska mornarica je snažno poremetila Antigonove napore za kontrolu kopnene Grčke. Uz pomoć ptolemejske mornarice atinski državnik [[Hremonida]] je predvodio [[Hremonidin rat|ustanak protiv Makedonske vlasti]] (267. - 261. p.n.e.). Nakon opsade Atine i poraza ptolemejske flote u [[Bitka kod ostrva Kos|bici kod ostrva Kos]], Atina je potpisala kapitulaciju 261. godine p.n.e.
 
Nakon davanja potpore samoproglašenom kralju [[Aleksandar Korintski|Aleksandru Korintskom]], [[Arat Sikionski]] je 251. godine p.n.e. predvodio pobunu protiv Antigona II Makedonskog. Ratujući na dva fronta Antigon II je uspio pobijediti mornaricu Ptolemejskog carstva u [[Bitka kod Androsa|bici kod Androsa]], ali je izgubio [[Akrokorint]] od snaga Arata Sikionskog 243. godine p.n.e. Ubrzo nakon sklapanja mira sa Ahajskim savezom 240. godine p.n.e. i ustupanja teritorija koje je izgubio u Grčkoj Antigon II je umro, pa ga je naslijedio njegov sin [[Demetrije II Makedonski]] (239. - 229. p.n.e.). U potrazi za saveznikom u borbi protiv Etolaca, epirska kraljica [[Olimpija II Epirska|Olimpija II]] je ponudila Demetriju II svoju kćerku [[Ftija Makedonska|Ftiju Makedonsku]]. Demetrije II je prihvatio njen prijedlog nakon razvoda sa [[Stratonika Makedonska|Stratonikom Makedonskom]] narušivši time odnose sa Seleučkim carstvom. Iako su Etolci stvorili savez sa Ahajskim savezom, Demetrije II je uspio zauzeti Beotiju 236. godine p.n.e. Nakon rušenja [[Epir|epirske monarhije]] tokom revolucije 231. godine p.n.e., Ahajski savez je uspio zauzeti [[Megalopolis]] i veći dio Peloponeza. To je dovelo do sklapanja sporazuma sa ilirskim kraljem [[Agron (kralj)|Agronom]] nakon čega su pobjedili kombiniranu mornaricu Etolaca i Ahajskog saveza u [[Bitka kod Paksosa|bici kod Paksosa]] 229. godine p.n.e. Tokom teritorijalne ekspanzije dardanski kralj [[Longarus|Longar]] je napao Makedoniju i porazio vojsku Demetrija II koji je poginuo. Iako je njegov maloljetni sin Filip trebao naslijediti prijestolje, makedonska vojska je za kralja proglasila generala [[Antigon III Doson|Antigona III Dosona]] (229. - 221. p.n.e.).
 
Arat Sikionski je 226. godine p.n.e. poslao ambasadore u Makedoniju tražeći neočekivani savez nakon što je reformistički spartanski kralj [[Kleomen III]] zaprijetio ostatku Grčke tokom [[Kleomenov rat|Kleomenovog rata]] (229. - 222. p.n.e.). U zamjenu za vojnu pomoć, Antigon III je zatražio povratak Korinta pod makedonsku kontrolu na što je Arat Sikionski pristao. Nakon formiranja [[Helenski savez|Helenskog saveza]] uspio je pobijediti Spartu u [[Bitka kod Selasije|bici kod Selasije]] 222. godine p.n.e. Spartu je prvi put u historiji okupirala neka strana sila čime je obnovljen položaj Makedonije kao vodeće sile u Grčkoj. Njegov nasljednik [[Filip V Makedonski]] (221. - 179. p.n.e.) se suočio sa neposrednim neprijateljem Etolcima i njihovim saveznicima tokom [[Saveznički rat|Savezničkog rata]] (220. - 217. p.n.e.). Nakon sklapanja mira došlo je do upada Dardanaca na sjeveru Makedonije i [[Historija Kartage|Kartagške]] pobjede nad [[Rimska Republika|Rimljanima]] tokom [[Bitka kod Trazimenskog jezera|bitke kod Trazimenskog jezera]] 217. godine p.n.e. [[Demetrije Hvarski]] je navodno uvjerio Filipa V da prvo [[Ilirski ratovi|osigura Iliriju]] prije invazije na [[Apeninsko poluostrvo]]. Filip V je 216. godine p.n.e. poslao stotinu lakih ratnih brodova u [[Jadransko more]] što je potaknulo ilirskog vladara [[Scerdilaidas|Skerdilaidasa]] da potraži pomoć od Rimljana. Rim je odgovorio slanjem deset teških kvinkereja sa [[Sicilija (rimska provincija)|Sicilije]] koji su patrolirali ilirskim obalama, što je navelo Filipa V da povuće svoju flotu kako bi spriječio otvoreni sukob.
 
=== Sukob sa Rimom ===
{{Glavni|Rimsko-Makedonski ratovi|Kritski rat|Punski ratovi|Makedonsko-Kartaginski sporazum}}Tokom [[Drugi punski rat|Drugog Punskog rata]] (218. - 201. p.n.e.), Rimska republika je presrela brod kraj [[Kalabrija|kalabrijske]] obale u kojem su se nalazili makedonski i kartažanski ambasadori koji su posjedovali sporazum između [[Hanibal|Hanibala]] i Filipom V Makedonskog. [[Makedonsko-Kartaginski sporazum|Sporazumom]] je predviđeno da Kartagina ima pravo pregovarati o uvjetima hipotetske predaje Rima obećavajući uzajamnu pomoć u slučaju napada Rimske republike. Iako su Makedonci možda bili zainteresirani samo za zaštitu novoosvojenih teritorija u Iliriji, Rimljani su ipak uspjeli spriječiti sve veće ambicije Filipa V Makedonskog tokom [[Prvi rimsko-makedonski rat|Prvog Rimsko-makedonskog rata]] (214. - 205. p.n.e.). Nakon makedonskog zauzimanja grada [[Lješ|Lisusa]] 212. godine p.n.e., [[Rimski senat]] je odgovorio poticanjem Etolskog saveza, Sparte, [[Elis|Elisa]], [[Mesenija|Mesenije]] i [[Pergam|Pergama]] na rat protiv Makedonije držeći Filipa V okupiranim i daleko od Apeninskog poluostrva.
 
Etolski savez je zaključio [[mirovni sporazum]] sa Filipom V Makedonskim 206. godine p.n.e., a Rimska republika 205. godine p.n.e., omogućivši Makedoncima da zadrže neka osvojena naselja u Iliriji. Iako su Rimljani 202. godine p.n.e. odbacili Etolski zahtjev za objavu rata Makedoniji, Rimski senat je ozbiljno razmotrio sličnu ponudu Pergamana i njegovog saveznika [[Rodos|Rodosa]] 201. godine p.n.e. Te su države bile zabrinute zbog saveza između Filipa V Makedonskog i seleučkog cara [[Antioh III|Antioha III]] koji je napao financijski iscrpljeno Ptolemejsko carstvo tokom [[Peti Sirijski rat|Petog Sirijskog rata]] (202. - 195. p.n.e.). Iako su Rimski izaslanici igrali ključnu ulogu u uvjeravanju Atine da se priključi protiv-makedonskom savezu sa Pergamom i Rodosom 200. godine p.n.e., [[centurijska skupština]] je odbacila prijedlog Rimskog senata da objavi rat Makedoniji. U međuvremenu Filip V zauzima [[Dardaneli|Helespont]], [[Bosfor]] i ptolemejsko ostrvo [[Samos]], što je navelo Rodos da [[Kritski rat|sklopi savez sa Pergamom]], [[Bizantijum|Bizantijumom]], [[Kizik|Kizikom]] i [[Hios|Hiosom]] protiv Makedonije. Uprkos savezu sa Seleučkim carstvom, Filip V je izgubio pomorsku [[Bitka kod Hiosa|bitku kod Hiosa]] 201. godine p.n.e. jer su ga blokirali rodijski i pergamski brodovi. Dok je Filip V bio zauzet borbom protiv rimskih saveznika, Rimska republika je čekala priliku na osvetu Hanibalu. Rimski senat je predao [[ultimatum]] Filipu V da zaustavi rat protiv susjednih grčkih gradova-država zahtijevajući da sud procijeni štetu koju je načinio Rodosu i Pergamu. To je makedonski kralj odbio pa je započeo [[Drugi rimsko-makedonski rat|Drugi Rimsko-makedonski rat]] (200. - 197. p.n.e.).
 
Makedonci su uspješno branili svoj teritorij otprilike dvije godine, ali je [[Konzul|rimski konzul]] [[Tit Kvinkcije Flaminin]] uspio protjerati Filipa V iz Makedonije u Tesaliju 198. godine p.n.e. Kad je Ahajski savez sklopio savez sa Rimskom republikom, makedonski kralj Filip V je zatražio mir, ali su se ponuđeni uvjeti smatrali previše strogim pa je rat nastavljen. Nakon makedonskog poraza u [[Bitka kod Kinoskefala|bici kod Kinoskefala]] 197. godine p.n.e., ratificiran je mirovni sporazum koji je prisilio Makedoniju da se odrekne velikog dijela grčkih posjeda izvan Makedonije. Iako su neki Grci sumnjali u Rimske namjere da sruše Makedoniju kao hegemonsku silu u Grčkoj, Tit Kvincije Flaminin je na [[Istamske igre|Istamskim igrama]] 196. godine p.n.e. objavio da Rimska republika želi sačuvati grčku [[Sloboda|slobodu]] ne ostavljajući iza sebe nijedan garnizon i ne zahtijevajući nikakav danak. Njegovo obećanje je odgodilo pregovore sa spartanskim kraljem [[Nabis|Nabisom]] koji je u međuvremenu zauzeo Argos. Želeći osloboditi cijelu Grčku od Rimljana, seleučki kralj Antioh III je sa svojom vojskom 192. godine p.n.e. ušao u Tesaliju. Nakon pobjede u [[Bitka kod Termopila 191 godine|bici kod Termopila]] 191. godine p.n.e. i [[Bitka kod Magnezije|bici kod Magnezije]] 190. godine p.n.e., Rimska republika je [[Apamejski sporazum|Apamejskim sporazumom]] 188. godine prisilila Seleučko carstvo da plati ratnu odštetu, uništi veći dio mornarice i odustane od teritorija zapadno od planine [[Taursko gorje|Taurus]]. Tokom potpisivanja Apamejskog sporazuma, makedonski kralj Filip V je uspio zauzeti neke gradove u centralnoj Grčkoj, dok su Rodos i Pergam zauzeli teritoriju u Maloj Aziji. Kako nije mogao udovoljiti svim stranama u raznim teritorijalnim sporovima, Rimski senat je 184. godine p.n.e. odlučio prisiliti Filipa V da napusti gradove [[Enos]] i [[Maroneja|Maroneju]] koji su Apamejskim sporazumom bili proglašeni slobodnim gradovima.
 
Nakon smrti Filipa V na vlast je došao [[Perzej Makedonski]] (179. -168. p.n.e.) koji je pokušao sklopiti bračne saveze sa [[Bitinija|Bitinijom]] i [[Seleučko carstvo|Seleučkim carstvom]] što je veoma uznemirilo pergamskog kralja [[Eumen II|Eumena II]]. Iako je Eumen II pokušao narušiti te diplomatske odnose, Perzej Makedonski je stvorio savez sa Beotijom i proširio vlast na Iliriju i Trakiju. Tada je Eumen II otišao u Rim i održao govor u Rimskom senatu o navodnim Perzejevim zločinima i prijestupima nakon čega je Rimski senat proglasio [[Treći rimsko-makedonski rat|Treći Rimsko-makedonski rat]] (171. - 168. p.n.e.). Nakon makedonske pobjede u [[Bitka kod Kalinika|bici kod Kalinika]] 171. godine p.n.e., makedonska vojska je poražena u [[Bitka kod Pidne|bici kod Pidne]] 168. godine p.n.e. Perzej je pobjegao u [[Samotraka|Samotraku]] gdje je uhvaćen i odveden u Rim u kućni pritvor gdje je umro. Rimska republika je rastavila Kraljevinu Makedoniju na četiri odvojene savezne republike sa prijestolnicama u [[Amfipolis|Amfipolisu]], [[Solun|Solunu]], [[Pela|Peli]] i [[Pelagonija|Pelagoniji]]. Rimljani su nametnuli stroge zakone koji su sprječavali mnoge socijalne i ekonomske interakcije između stanovnika ovih republika, uključujući zabranu braka među njima i zabranu iskopavanja zlata i srebra. Tada se izvjesni [[Andrik]] pobunio protiv Rimljana i porazio vojsku rimskog pretora [[Publije Juvencije Talno|Publija Juvencija Talna]] tokom [[Četvrti Rimsko-makedonski rat|Četvrtog Rimsko-makedonskog rata]] (150. - 148. p.n.e.). Uprkos tome, Andrik je poražen 148. godine p.n.e. u [[Druga bitka kod Pidne|Drugoj bici kod Pidne]] od snaga pretora [[Kvint Cecilije Metel Makedonski|Kvinta Cecilija Metela Makedonskog]] čije su snage zauzele Makedonsko kraljevstvo. Nakon toga je uslijedilo Rimsko [[Opsada Kartagine|uništenje Kartagine]] i pobjeda nad Ahajskim savezom u [[Bitka kod Korinta (146. p. n. e)|bici kod Korinta]] 146. godine p.n.e., što je dovelo do uspostavljanja [[Rimska Grčka|rimske provincije Grčke]] i [[Makedonija (rimska provincija)|rimske provincije Makedonije]].
 
== Također pogledajte ==