Razlika između verzija stranice "Basidiomycota"

| phylum = [[Basidiomycota]]

[[Datoteka:Basidie-2.jpg|thumb|250px|Schema jedne tipske [[Bazidija|holobazidije]]]]

Gljive stapčare koje žive u šumi formiraju duge, micelijske dijelove korijena, rizomorfe , unutar kojih teku posebne vaskularne hife vrlo velikog promjera. Omogućuju efikasan transport topivih tvari na velike udaljenosti. Uz njihovu pomoć, vrste koje žive na mrtvom drvetu mogu kolonizirati druge komade drveta. Kao dio [[mikoriza|mikorize]], gljive snabdijevaju klijance [[stabla]]šica koji rastu u sjeni, preko rizomorfa, [[šećer]]om, koji dobijaju iz drugih stabala.

Za razliku od životinja i biljaka koje imaju lahko prepoznatljive muške i ženske parnjake, Basidiomycota (osim [[rđa (gljiva) |rđa]] ([[Pucciniales]]) imaju tendenciju da se međusobno ne razlikuju, kompatibilni [[Ploidija| haploid]]i koji su obično [[micelij]]i sastavljeni od nitastih [[hifa]]. Tipski haploidni miceliji Basidiomycota spajaju se [[plazmogamija|plazmogamijom]], a zatim kompatibilna jedra migriraju u micelij jednih u druge i spajaju se sa rezidentnim jedrimma. [[Kariogamija]] kasni, tako da kompatibilna jedra ostaju u parovima, zvanim '''[[dikarion]]''', a hife su ''dikariotske''. Suprotno tome, haploidni miceliji nazivaju se '''[[monokarion]]i'''. Dikarionski micelij je često veći od monokarionskog i nastavlja da preuzmima supstrat u kojem raste. Dikarioni mogu biti dugovječni, trajati godinama, decenijama ili stoljećima. Monokarioni nisu ni muški ni ženski. Imaju ili ''bipolarni'' (unifaktorski) ili tetrapolarni ('''bifaktorski''') sistem za parenje. To rezultira činjenicom da nakon [[mejoza|mejoze]], nastala haploidna [[bazidiospora]] i monokarioni imaju jedra koje su kompatibilna sa 50% (ako je bipolarno) ili 25% (ako je tetrapolarno) njihovih sestrinskih bazidiospora (i rezultirajućih monokariona) jer se geni za parenje moraju razlikovati da bi bili kompatibilni. Međutim, ponekad ima više od dva moguća alela za određeni lokus i u takvim vrstama, ovisno o specifičnostima, preko 90% ''monokariona'' može biti međusobno kompatibilno.

Održavanje dikariotskog statusa u dikarionima kod mnogih Basidiomycota olakšano je formiranjem [[spojna konekscija|spojne konekcije]] koja fizički pomaže u koordinaciji i ponovnom uspostavljanju parova kompatibilnih jedara nakon sinhronih [[mitoza|mitotoznih]] podjela jedra. Varijacije su česte i višestruke. U tipskom životnom ciklusu Basidiomycota dugotrajni dikarioni periodično (sezonski ili povremeno) tvore [[bazidije]], specijalizirane krajnje, obično štapičaste ćelije, u kojima se par kompatibilnih jedara spaja ([[kariogamija]]) i formira [[diploid]]na ćelija. Ubrzo slijedi [[mejoza]] s proizvodnjom četiri haploidna jedra koja migriraju u četiri vanjska, obično apikalne [[bazidiospora|bazidiospore]] . Međutim, postoje varijacije. Basidiospore su obično [[balistika | balističke]], pa se ponekad nazivaju i [[balistospore]]. U većini vrsta bazidiospore se rasijavuju i svaka može datii novi haploidni micelij, nastavljajući životni ciklus. Bazidije su mikroskopske veličine, ali često nastaju ili u višećeličnim velikim plodnim tijelima zvanim [[bazidiokarp]]i ili bazidiomima, ili [[Sporokarp (gljive)|plodnim tijelima]], različito zvanim, kao npr. [[gljiva]], klobuk, šešir itd. Balističke bazidiospore formiraju se na '''sterigmama''' koje su kosa izbočenja na bazi kičme i obično su zakrivljeni poput rogova bika. U nekim Basidiomycota spore nisu balističke, a sterigme mogu biti ravne, reducirane na bodlje ili odsutne. Basidiospore tih nebalistospornih bazidija mogu se ili otpustiti, ili oslobađati rastvaranjem ili raspadom bazidije.

''[[Coprinopsis cinerea]]''nje basidiomicetna gljiva. Posebno je pogodan za ispitivanje [[mejoza|mejoze]] jer ona napreduje sinhrono u oko 10 miliona ćelija unutar poklopca gljive, a stadij mejotske profaze se produžava. Burns et al.<ref name="pmid20885784">{{cite journal | last1 = Burns | first1 = C. | last2 = Stajich | first2 = J. E. | last3 = Rechtsteiner | first3 = A. | last4 = Casselton | first4 = L. | last5 = Hanlon | first5 = S. E. | last6 = Wilke | first6 = S. K. | last7 = Savytskyy | first7 = O. P. | last8 = Gathman | first8 = A. C. | last9 = Lilly | first9 = W. W. | last10 = Lieb | first10 = J. D. | last11 = Zolan | first11 = M. E. | last12 = Pukkila | first12 = P. J. |title=Analysis of the Basidiomycete Coprinopsis cinerea reveals conservation of the core meiotic expression program over half a billion years of evolution |journal=PLOS Genetics |volume=6 |issue=9 |pages=e1001135 |date=Septemberseptembar 2010|pmid=20885784 |pmc=2944786 |doi=10.1371/journal.pgen.1001135 }}</ref> proučavali su ekspresiju gena uključenih u 15-satni mejotski proces i ustanovili da je obrazac ekspresije gena za ''C. cinerea'' bila je slična drugim gljivičnim vrstama, [[kvasci]]ma '' [[Saccharomyces cerevisiae]] '' i '' [[Schizosaccharomyces pombe]]''. Te sličnosti u obrascima ekspresije dovele su do zaključka da je jedarani program ekspresije mejoze sačuvan kod ovih gljiva tokom više od pola milijarde godina evolucije, otkako su se te vrste razišle.<ref name = "pmid20885784"/>

''[[Cryptococcus neoformans]]'' i žitna snijet, ''[[Ustilago maydis]]'' su primjeri patogenih bazidiomikota. Takvi patogeni moraju biti u stanju da prevladaju oksidativne odbrane svojih domaćina da bi se izvela uspješna infekcija. Mogućnost podvrgavanja mejozi može pružiti korist za preživljavanje ovim gljivama. promovirajući uspješnu infekciju. Karakteristično centralno obilježje mejoze je rekombinacija između homolognih hromosoma. Ovaj proces je povezan sa sanacijom oštećenja [[DNK]], posebno [[dvostruki prekid|dvostrukih prekida]]. Sposobnost '' C. neoformans '' i '' U. maydis'' u mejozi može doprinijeti njihovoj virulenciji popravljanjem oksidativnih oštećenja DNK uzrokovanih oslobađanjem reaktivnih vrsta kisika kod svog domaćina.<ref name="pmid15846346">{{cite journal | last1 = Lin | first1 = X. | last2 = Hull | first2 = C. M.| last3 = Heitman | first3 = J. |title=Sexual reproduction between partners of the same mating type in Cryptococcus neoformans |journal=[[Nature]] |volume=434 |issue=7036 |pages=1017–21 |date=Aprilapril 2005 |pmid=15846346| bibcode = 2005Natur.434.1017L }}</ref><ref name="pmid18295550">{{cite journal | last1 = Michod | first1 = R. E. | last2 = Bernstein | first2 = H. | last3 = Nedelcu | first3 = A. M. |title=Adaptive value of sex in microbial pathogens |journal=Infection, Genetics and Evolution|volume=8 |issue=3 |pages=267–85 |date=Maymaj 2008 |pmid=18295550 |doi=10.1016/}}</ref>

|label1=[[Basidiomycota]]