Razlika između verzija stranice "Dijakritici u arapskom pismu"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Izjednačavanje stila sa ostatkom članka
m razne ispravke
Red 1:
[[Datoteka:Elements_of_Arabic_script_improved.png|mini|500x500piksel| U ranom arapskom pismu koristila se samo ''osnova'' "''rasm"'' (u crnoj boji). Kasnije su dodani "''i'džām"'' dijakritici (u crvenoj boji) tako da su se razlikovala slova suglasnika poput ovih pet slova ـبـ ـتـ ـثـ ـنـ ـيـ. Kratki samoglasnici su označeni dijakritičkim oznakama ''hereketima'' "''harekāt"'' (primjeri plave boje) i obavezno se koriste u Kur'anu, dok rijeđe u drugim tekstovima pisanim na arapskom jeziku. ]]
[[Arapsko pismo]] ima brojne [[ Dijakritički |dijakritike]], uključujući '''''i'džam''''' (إِعْجَام , ''i‘džām''), suglasničke tačke (ili suglasničko usmjeravanje) i '''''teškil''''' (تَشْكِيل, ''teškīl'' ), dodatne dijakritike. Potonji uključuju '''''hereketa''' non.mn.'' ( حَرَكَات , ''ḥarekāt''), '''''ḥereke''' nom.jd.'' ( حَرَكَة , ''ḥareke''), znakove za samoglasnike.
 
Arapsko pismo je mješoviti [[ebdžed]], gdje su kratki suglasnici i dugi samoglasnici predstavljeni slovima, ali kratki samoglasnici i [[ Dužina suglasnika |suglasnička dužina]] uglavnom nisu naznačeni prilikom pisanja. ''Trškīl'' se uoptrebljava po slobodnom izboru za predstavljanje nedostajućih samoglasnika i suglasničke dužine. Moderni arapski jezik uvijek se piše korištenjem ''i'džāma'' - suglasničkih tačaka tj. suglasničkog usmjeravanja, ali samo su vjerski tekstovi, dječje knjige i djela za učenike napisani s ''cijelim teškilima'' - pokazivačima samoglasnika i suglasničkih dužina. Autori često dodaju dijakritike pojedinim riječima ili slovima kada padež ili značenje migli biti dvosmisleni ili nejasni. Pored toga, klasična dela i istorijski dokumenti koji su dostupni široj javnosti često su publikovana sa potpunim ''teškilom'', kako bi se prebrodio jaz u razumevanju zbog stilskih promijena kroz vijekove.
[[Datoteka:Elements_of_Arabic_script_improved.png|mini|500x500piksel| U ranom arapskom pismu koristila se samo ''osnova'' "''rasm"'' (u crnoj boji). Kasnije su dodani "''i'džām"'' dijakritici (u crvenoj boji) tako da su se razlikovala slova suglasnika poput ovih pet slova ـبـ ـتـ ـثـ ـنـ ـيـ. Kratki samoglasnici su označeni dijakritičkim oznakama ''hereketima'' "''harekāt"'' (primjeri plave boje) i obavezno se koriste u Kur'anu, dok rijeđe u drugim tekstovima pisanim na arapskom jeziku. ]]
[[Arapsko pismo]] ima brojne [[ Dijakritički |dijakritike]], uključujući '''''i'džam''''' (إِعْجَام , ''i‘džām''), suglasničke tačke (ili suglasničko usmjeravanje) i '''''teškil''''' (تَشْكِيل, ''teškīl'' ), dodatne dijakritike. Potonji uključuju '''''hereketa''' non.mn.'' ( حَرَكَات , ''ḥarekāt''), '''''ḥereke''' nom.jd.'' ( حَرَكَة , ''ḥareke''), znakove za samoglasnike.
 
Arapsko pismo je mješoviti [[ebdžed]], gdje su kratki suglasnici i dugi samoglasnici predstavljeni slovima, ali kratki samoglasnici i [[ Dužina suglasnika |suglasnička dužina]] uglavnom nisu naznačeni prilikom pisanja. ''Trškīl'' se uoptrebljava po slobodnom izboru za predstavljanje nedostajućih samoglasnika i suglasničke dužine. Moderni arapski jezik uvijek se piše korištenjem ''i'džāma'' - suglasničkih tačaka tj. suglasničkog usmjeravanja, ali samo su vjerski tekstovi, dječje knjige i djela za učenike napisani s ''cijelim teškilima'' - pokazivačima samoglasnika i suglasničkih dužina. Autori često dodaju dijakritike pojedinim riječima ili slovima kada padež ili značenje migli biti dvosmisleni ili nejasni. Pored toga, klasična dela i istorijski dokumenti koji su dostupni široj javnosti često su publikovana sa potpunim ''teškilom'', kako bi se prebrodio jaz u razumevanju zbog stilskih promijena kroz vijekove.
 
== Teškil (oznake kao fonetski vodiči) ==
Bukvalno značenje riječi {{Jezik|ar|تَشْكِيل}} (''teškīl)'' je "osnivanje, formiranje". Kako uobičajeni arapski tekst ne pruža dovoljno informacija o ispravnom izgovoru, glavna svrha ''teškīla'' (i ''ḥereketa'' ) je pružanje fonetskog vodiča ili fonetske pomoći; tj. pokazati ispravan izgovor. Služi istoj namjeni kao i [[ Furigana |furigana]] (koja se još naziva i "rubi") u [[Japanski jezik|japanskom]] ili [[ Pinyin |pinyin]] ili [[ Zhuyin |zhuyin]] u [[ mandarinski kineski |kineskom mandarinskom jeziku]] za djecu koja uče čitati ili stranim učenicima.
 
Većina arapskih tekstova pisana i piše se bez ''ḥereketa'' (ili kratkih samoglasnika). Međutim, oni se često koriste u tekstovima koji zahtijevaju strogo pridržavanje preciznih formulacija, prije svega, u [[Kur'an|Kur'anu]]u (ٱلْقُرْآن), [[Hadis|hadisuhadis]]u (ٱلْحَدِيث), [[Biblija|Bibliji]], te u dječjoj literaturi, dok se u 'običnim' tekstovima koriste u pojedinačnim riječima kada se tačan izgovor teško može zaključiti iz konteksta. Arapski rječnici sa hereketima daju informacije o ispravnom izgovoru kako za one kojima je arapski maternji jezik tako i za one kojima nije. U umjetnosti i [[Kaligrafija|kaligrafiji]] ''hereketa'' se koristite jer se njihovim pisanjem naglašava [[estetika]] umjetničkog djela.
 
''Bismillah (Bismila)'': Primjer pune upotrebe ''i'džama i'' ''teškila'' sa ''hereketima'' u arapskom tekstu (puna vokalizacija):
 
بِسْمِ ٱللَّٰهِ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ
 
''Bismillāhi-r-Rahmāni-r-Rahīm''
Line 18 ⟶ 17:
U ime Allaha, milostivog , samilosnog.
 
Neki arapski udžbenici za strance sada koriste ''hereketa'' kao fonetski vodič radi lakšeg učenja čitanja arapskog jezika. Druga metoda koja se koristi u udžbenicima je fonetska [[ Romanizacija arapskog jezika |romanizacija]] nevokaliziranih tekstova. Potpuno vokalizirani arapski tekstovi (tj arapski tekstovi sa ''hereketima''/ dijakritičkim znakovima) potrebni su onima koji uče arapski jezik. Neki online dvojezični rječnici također imaju ''hereketa'' kao fonetski vodič, slično kao što engleski rječnici koji nude transkripciju.
 
=== Hereketa (kratke oznake samoglasnika) ===
Line 27 ⟶ 26:
'''Fetha''' (فَتْحَة) je mala kosa crtica smještena ''iznad'' slova i predstavlja kratko "e" (kao npr. u riječi "''reče" ("on reče")''). Sama riječ ''fetha'' (فَتْحَة ) znači ''otvaranje'' i odnosi se na otvaranje usta kada se izgovara glas "e", na primjer, na harfu (slovu) ''dāl'' "دَ" "de" (u daljem tekstu, bazni suglasnik u sljedećim primjerima).
 
Kada se '''''fetha''''' nalazi ispred osnovnog slova ''elif'' (ا) (tj bez ''hemzeta'' (<sup>ء</sup>) ili vlastitog samoglasnika), npr. ''"dā"'' (دَا), izgovara se kao dugo "''ā"'' (otvoreni prednji samoglasnik, kao u riječi "nār", suprotno od kratkog "car").
 
Iako uparen s običnim slovom stvara otvoreni prednji samoglasnik "e", koji se često izgovara kao poluotvoreni "ae", standard omogućava varijacije posebno u određenim uslovima koji zavise od okolnih slova. Kao kratko "a" se izgovara kada se nalazi iznad slova ''qāf, ḥā’, ḫā’, ṣād, ḍād, ṭā’, ẓā’'' (ق ح خ ص ض ط ظ). {{Raščistiti}}
Line 39 ⟶ 38:
==== Ḍamma ====
<div style="float:left;margin:0;margin-right:1em;border:1px solid #eee;padding:0.3em;font-size:180%;line-height:1.5;">{{jezik|ar|ـُ}}</div>
'''Damma''' (ضَمَّة) je mali dijakritik nalik na zarez, a piše se iznad slova (دُ) i predstavlja kratko "u" (kao u riječima "kȕk" (dio tijela), "lȕk" (povrće).
 
Kada se '''ḍamma''' nalazi ispred osnovnog slova ''wāw'' (و), npr. "dú" (دُو), izgovara se kao dugo "ú" (kao u riječima "lúg", "púra"). {{Raščistiti}}
Line 46 ⟶ 45:
<div style="float:left;margin:0;margin-right:1em;border:1px solid #eee;padding:0.3em;font-size:180%;line-height:1.5;">
'''<big>ٰ</big>'''
</div> '''Podignnuti (ili handžar) ''elif''''' (أَلِف خَنْجَرِيَّة), piše se kratkim okomitim potezom iznad suglasnika. Označava dugo "''ā"'' ali se obično ne piše, npr. "hāzā" (هَٰذَا), "raḥmān" (رَحْمَٰن).
 
''Handžerije'' (خَنْجَرِيَّة) se prevodi kao handžar, bodež, međutim ova riječ ima isti korijen kao حَنْجَرَةٌ "handžere(tun)"<ref>{{Cite web|url=https://www.almaany.com/en/dict/ar-en/%D8%AD%D9%86%D8%AC%D8%B1%D8%A9/|title=Translation and Meaning of حنجرة In English, English Arabic Dictionary of terms Page 1|last=Team|first=Almaany|website=www.almaany.com|language=en|accessdate=2. 7. 2020-07-02}}</ref> - grlo, grkljan, što odgovara ishodištu (''mahredž, mn. meharidž''), mjestu tvorbe ovoga glasa<ref name=":0" />.
 
Elif ''handžarije'' javlja se samo u nekoliko riječi, uključujući neke uobičajene,ali se rijetko piše, čak i u potpuno vokaliziranim tekstovima. Kako većina tastatura nema ovaj e''lif,'' riječ [[Allah]] (الله) obično se automatski dobije unošenjem slova ''elif lām lām hāʾ.'' Riječ se sastoji od ''elifa, povezanog dvostrukog'' ''lāma'' sa ''tešdidom'' i podignutim e''lifom'' iznad ''lāma.'' {{Raščistiti}}
 
=== Medd ===
<div style="float:left;margin:0;margin-right:1em;border:1px solid #eee;padding:0.3em;font-size:180%;line-height:1.5;">ٓ</div> '''Medd''' (مَدَّة) je znak u obliku valovite linije, tilde i uglavnom dolazi iznad elifa, a ukazuje na [[ Glottal stop |glotalno zaustavljanje]] {{IPA|/ʔ/}} praćen dugim "''ā''".
 
U teoriji, isti niz {{IPA|/ʔaː/}} bi mogao biti predstavljen sa dva ''elifa *''(أَا), gdje ''hemze'' iznad prvog e''lifa'' predstavlja {{IPA|/ʔ/}} dok drugi ''elif'' predstavlja {{IPA|/aː/}}, međutim, u arapskom pravopisu nikada se ne upotrebljavaju dva ''elifa'' uzastopno. Umjesto toga, ovaj niz uvijek mora biti napisan kao jedan ''elif'' s ''meddom'' iznad njega, kombinacija poznata kao medd elif , npr. "''Kur'ān''" قُرْآن , gdje se glas "a" izgovara dugo, kao dva "a". . {{Raščistiti}}
 
=== Vasl ===
<div style="float:left;margin:0;margin-right:1em;border:1px solid #eee;padding:0.3em;font-size:180%;line-height:1.5;">ٱ</div> '''Vaṣl''' (وَصْلَة), '''elif vaṣl''' (أَلِف وَصْلَة) ili '''hemze vaṣl''' (هَمْزَة وَصْل), izgleda kao malo slovo ''ṣād'' na vrhu ''elifa'' (ٱ). Još se označava sa ''elifom'' (ا) bez ''hemze,'' a znači da se ''elif'' ne izgovara kada rečenica ne počinje od te riječi, npr. ''bismi'' (بِٱسْمِ), ali ''imšū'' (ٱمْشُوا۟) a ne ''mšū'' ), jer nijedna arapska riječ ne može započeti sa suglasnikom bez samoglasnika, npr ''Skender'' . Ali kad se to dogodi, na početku se dodaje ''elif'' kako bi se dobio samoglasnik ili suglasnik u ulozi samoglasnika, pa se Skender (سكندر) piše i izgovara Iskender (اسكندر).
 
''Vasl'' se javlja samo na početku riječi, ali može se dogoditi nakon ''[[Prijedlozi|prijedloga]]'' [[Prijedlozi|i]] ''[[Određeni član|određenog člana]]''. Obično dolazi u ''[[Imperativni glagoli|imperativnim glagolima]]'', savršeni vid VII i X vrste glagola i njihovih glagolskih imenica (''maṣdar''). ''Elif'' u određenom članu (ٱل) smatra se ''vaṣlom'' {{Raščistiti}} Javlja se u frazama i rečenicama, kao povezani govor, a ne u izoliranom, rječničkom obliku):
 
* Da bi se zamijenilo ''elidirano'' ''hemze'' (''hemze'' ispišteno u govoru) čiji je nosilac ''elif'' stopljen sa prethodnim samoglasnikom, npr. فِي ٱلْيَمَن ili في اليمن (''fi-l-Jemen'') 'u Jemenu'.
Line 67 ⟶ 66:
 
=== Sukun ===
<div style="float:left;margin:0;margin-right:1em;border:1px solid #eee;padding:0.3em;font-size:180%;line-height:1.5;">ْ </div> '''Sukūn''' (سُكُون) je znak u obliku kruga postavljen iznad slova i označava da suglasnik na kojem se nalazi nema pridružen samoglasnik ([[ Nula (lingvistika) |nulti]] samoglasnik).
 
Ova znak je potreban za pisanje slogova sastavljenih od niza ''suglasnik-samoglasnik-suglasnik'', koji su u arapskom jeziku vrlo česti, npr. دَدْ "ded".
 
'''Sukūn''' se može koristiti i za predstavljanje dvoglasa. ''Fetha'' iza koje dolazi slovo ''jā’'' (ي) sa sukūnom iznad (ـَيْ) označava dvoglas "aj", a ''fetḥa'' ispred slova ''vāv'' sa ''sukūnom'' (ـَوْ) označava "av". {{Raščistiti}}<div style="float:left;margin:0;margin-right:1em;border:1px solid #eee;padding:0.3em;font-size:180%;line-height:1.5;">ۡ</div> '''Sukūn''' može imati i alternativni oblik, sličan slovu ''ḥā’ (''حـ''),'' kada se veže sa lijeve strane, posebno u nekim štampama Kur'ana''.''
Line 76 ⟶ 75:
 
=== Tenvin (završni postnazalizirani ili dugi samoglasnici) ===
<div style="float:left;margin:0;margin-right:1em;border:1px solid #eee;padding:0.3em;font-size:180%;line-height:1.5;">{{Jezik|ar|ـٌ}}&nbsp;&nbsp;{{Jezik|ar|ـٍ}}&nbsp;&nbsp;{{Jezik|ar|ـً}}</div> Tri samoglasnička dijakritika, "an" ( ً ) , "in" ( ٍ ), "un" ( ٌ ) na kraju riječi mogu se udvostručiti, što ukazuje da samoglasnik prati suglasnik ''n'' . Oni se mogu smatrati hereketima i poznati su kao '''tenvīn''', ili nunacija. .
 
Ovi se završeci upotrebljavaju kao gramatički neodređeni neodređeni članovi u [[ Moderni standardni arapski jezik |književnom arapskom]] ili [[ Klasični arapski |klasičnom arapskom]] (samo potpuno deklinirane imenice (triptote) ). U vokaliziranom tekstu mogu biti napisani i u slučaju da se ne izgovaraju (vidi: [[ Pausa |pauza u gramatici]]<ref>{{Citation|title=Pausa|url=https://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Pausa&oldid=960260948|date=2. 6. 2020-06-02|accessdate=3. 7. 2020-07-03|language=en}}</ref> i ''ʾIʿrāb'' (إِﻋْﺮَاب)<ref>{{Citation|title=ʾIʿrab|url=https://en.wikipedia.org/w/index.php?title=%CA%BEI%CA%BFrab&oldid=921114597|date=2019-10-14. 10. 2019|accessdate=3. 7. 2020-07-03|language=en}}</ref> za više detalja). U mnogim arapskim dijalektima ovi završeci su izostavljeni, a ovaj trend je prisutan i u udžbenicima standardnog arapskog jezika. Gramatički završeci ne moraju biti napisani u vokaliziranim arapskim tekstovima, jer se znanje ''i‘rāba'' razlikuje od zemlje do zemlje, a postoji trend ka pojednostavljivanju arapske gramatike.
 
Znak ( ـً ) je najčešće napisan u kombinaciji sa ( ـًا ) ''[[ Aleph |elifom]]'', ( ةً ) ''[[ Ta 'marbuta |tā’ marbūṭah]]'' ), ( أً ) ''elif hemzetom'' ili ( ءً) samostalnim ''hemzeto''. ''Elif'' uvijek treba pisati (osim riječima koje završavaju sa ''tā’ marbūṭah, hemzetom'' ili ''diptotama - imenicama sa samo dva padeža'').
 
Padeži i ''tenvīn'' završeci u neodređenim triptotnim (imenice sa samo ti padeža) oblicima:
 
* ''-un'' : [[Nominativ|nominativninominativ]]ni;
* ''-an'' : [[akuzativ]], služi i kao priloška odredba;
* ''-in'' : [[genitiv]] .
Line 92 ⟶ 91:
<div style="float:left;margin:0;margin-right:1em;border:1px solid #eee;padding:0.3em;font-size:180%;line-height:1.5;">{{Jezik|ar|ـّـ}}</div> '''Šedda''' (شَدَّة) ili '''tešdid''' (تَشْدِيد) je dijakritički znak koji izgleda poput pisanog latiničnog „ [[w]] “.
 
Koristi se za označavanje [[ Gemination |geminacije]] (udvajanje suglasnika ili dodatna dužina), koja je u arapskom jeziku [[ Gemination |fonemska]]. Piše se iznad suglasnika koji treba udvojiti. To je jedino ''ḥereke'' koje se ponekad koristi u običnom pravopisu da se izbjegne [[ Nejasnoća |nejasnoća]], npr. "''dd''" (دّ); "''medrese''" (مَدْرَسَة - ''škola'') nasuprot "''muderise''" (مُدَرِّسَة - ''profesorica'') . {{Raščistiti}}
 
== I'džām (fonetsko razlikovanje suglasnika) ==
[[Datoteka:Kufic_Quran,_sura_7,_verses_86-87.jpg|desno|mini| Kufsko pismo iz 7. vijeka bez ''ḥereketa'' ili ''i‘džāma''. ]]
''I'džām'' (إِعْجَام) (Ponekad se koristi naziv "''Nokte''" - tačke ("nokta" - tačka)'')'' <ref>{{Cite book|last=Ibn Warraq|url=https://www.ebooklibs.co/book/view/1m41/what-the-koran-really-says.html|title=What the Koran Really Says : Language, Text & Commentary|publisher=Prometheus|year=2002|isbn=157392945X|editor-last=Ibn Warraq|location=New York|page=64|translator-last=Ibn Warraq|ref=WtKRS-I-IW2002|author-link=Ibn Warraq|access-date=9. April4. 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190411194515/https://www.ebooklibs.co/book/view/1m41/what-the-koran-really-says.html|archive-date=11. April4. 2019|url-status=dead}}</ref> su dijakritičke tačke koje služe za razlikovanje suglasnika koji imaju isti oblik (''rasm''), poput {{IPA|/b/}} (ـبـ), {{IPA|/t/}} (ـتـ), {{IPA|/θ/}} (ـثـ), {{IPA|/n/}} (ـنـ) i {{IPA|/j/}} (ـيـ) što se obično ne smatra dijakritičkim znakovima već dijelom pisma.
 
U ranim rukopisima ''[[Kur'an|Kur’āna]]'' nisu korišteni dijakritički znakovi ni za samoglasnike, niti za suglasnike istog oblika''.'' Prvo je uvedeno označavanje suglasnika pomoću tačke iznad, ispod ili pored ''osnove (rasma)'', a kasnije se uvodi označavanje samoglasnika kratkom tankom, jednostrukom ili dvostrukom crticom iznad ili ispod ''osnove (rasma)'' (slika). Ove modifikacije su uvedene, manje više, istovremeno.
 
Tipično za Egipćane je da ne koristite tačkice ispod ''jā’ (ي)'' kad dolazi na kraju riječi, a koje izgleda baš kao ''elif maqṣūre'' (ى). Ova praksa se također koristi u kopijama ''muṣḥafa'' ([[Kur'an|Kur'ana]]a) koji je napisao [[ Uthman Taha |Osman Taha]]. Isto izjednačavanje ''jā'' i ''elifa maqṣūre'' dogodilo se u [[Perzijski jezik|perzijskom jeziku]], što je rezultiralo nazivom "{{Aut|arabic letter farsi yeh}}" u [[Unicode|Unicode Standardu]], koje ima isti oblik kao ''jā'' na početku i u sredini riječi (یـ  ـیـ ), ''a'' također i kao ''elif maqṣūre'' na kraju riječi i samostalno ( ـی ).
&#x27E9;
[[Datoteka:Arabic_letter_kaf_forms_with_‘alāmat_alArabic letter kaf forms with ‘alāmat al-ihmāl.png|mini| Samostalni kāf s ''<nowiki/>'alāmātu-l-ihmāl'' i bez gornje crtice uz početni kāf sa gornjim crticom. ]]
<div style="float:left;margin:0;margin-right:1em;border:1px solid #eee;padding:0.3em;font-size:180%;line-height:1.5;">سـۡ سـۜ سۣـ سـٚ سٜـ ڛـ</div> Dok je ''i'džām'' bio neobavezan, a slova'':'' ح {{IPA|/ħ/}}, د {{IPA|/d/}}, ر {{IPA|/r/}}, س {{IPA|/s/}}, ص {{IPA|/sˤ/}}, ط {{IPA|/tˤ/}}, ع {{IPA|/ʕ/}}, ل {{IPA|/l/}}, ه {{IPA|/h/}} svjesno pisana bez tačaka ''i'džāma,'' postojala je mogućnost označavanja malim znakom u obliku slova "v" iznad ili ispod slova, ili polukrugom ili minijaturnim slovom, npr. malo س koje upućue da je dotično slovo س, a ne ش , ili jedna ili više spuštenih tačaka, ili podignuto ''[[hemze]]'' ili zarez.<ref>{{Cite book|last=Gacek|first=Adam|title=Arabic Manuscripts: A Vademecum for Readers|publisher=BRILL|year=2009|isbn=90-04-17036-7|page=286|chapter=Unpointed letters|chapter-url=https://books.google.com/books?id=NeaHnLb6RdUC&pg=PA286}}</ref> Ovi znakovi, poznati pod zajedničkim imenom ''<nowiki/>'alāmātu-l-ihmāl'', povremeno se mogu sresti u modernoj [[ Arapska kaligrafija |arapskoj kaligrafiji]], bilo u izvornoj namjeni (tj. obilježavanje slova bez ''i'džāma''), bilo kao čisto dekorativni elementi za popunjavanje prostora, što je češći slučaj. Malo ک iznad ''[[ ك |kāfa]]'' u završnom i samostalnom obliku (ك  ـك ) prvobitno je bio ''alāmatu-l-ihmāl'', ali je vremenom postao trajni dio ovog slova. Ranije se ovaj znak mogao pojaviti i iznad medijalnog oblika ''kāfa'', umjesto crtice na njegovom [[ Ascender (tipografija) |ascenderu]].<ref>{{Cite book|last=Gacek|first=Adam|title=Les manuscrits du Moyen-Orient: essais de codicologie et de paléographie. Actes du colloque d'Istanbul (Istanbul 26–29 mai 1986)|date=1989|publisher=|year=|isbn=|editor-last=Déroche|editor-first=François|editor-link=François Déroche|location=|page=57 (§8. Diacritical marks and vowelisation)|pages=|chapter=Technical Practices and Recommendations Recorded by Classical and Post-Classical Arabic Scholars Concerning the Copying and Correction of Manuscripts|chapter-url=http://www.islamicmanuscripts.info/reference/books/Deroche-1989-MMO/MMO-1989-051-060-Gacek.pdf}}</ref> {{Raščistiti}}
 
== Hemze (dubokogrleni (glotalni) poluglasnik) ==
<div style="float:left;margin:0;margin-right:1em;border:1px solid #eee;padding:0.3em;font-size:180%;line-height:1.5;">ئ  ؤ  إ  أ ء</div> '''Hemze''' (هَمْزَة) je dubokogrleni glas, [[ Glottal stop |glotal]] po mjestu izgovara, a [[ploziv]] (praskav) po načinu izgovora<ref name=":0">{{Cite book|last=FAZLIĆ|first=Fadil|title=Tedžvid: pravila o učenju Kur'ana, a.š. za studente Fakulteta islamskih nauka|publisher=El-Kalem|year=1997|isbn=|location=Sarajevo|pages=41}}</ref>. Iako se često ovaj dijakritik ne smatra slovom abecede, također stoji kao zasebno slovo u pisanju i pisano je u tekstovima bez dijakritičkih znakova te se ne smatra ''teškīlom.'' Može doći kao samostalno ili kao dijakritički znak iznad ili ispod ''elifa,'' ''vāva'' ili ''jā''
 
Slovo koje treba koristiti kao oslonac ''hemze'' ovisi o vrsti okolnih samoglasnika;
 
* Ako se glatol pojavljuje na početku riječi, uvijek se označava hemzetom na ''elifu'': iznad ako je sljedeći samoglasnik {{IPA|/a/}} ili {{IPA|/u/}} a ispod ako je {{IPA|/i/}}.
* Ako se glotal nalazi u sredini riječi, ''hemze'' iznad ''elifa'' se koristi samo ako mu ne prethodi ili slijedi {{IPA|/i/}} ili {{IPA|/u/}}:
** Ako je {{IPA|/i/}} prije ili poslije glotala, ''jāʼ'' sa ''hemzetom'' se koristi (dvije tačkice koje su obično ispod ''jāʾ'' nestaju u ovom slučaju) (ئ). &#x27E9; &#x27E9;
** U suprotnom, ako je {{IPA|/u/}} prije ili poslije glotala, ''vāv'' sa ''hamzetom'' se koristi (ؤ). &#x27E9;&#x27E9;⟩⟩
* Ako se glatol nalazi na kraju riječi (zanemarujući bilo koji gramatički sufiks), a slijedi kratki samoglasnik, piše se iznad ''elifa'', ''vāva'' ili ''jā,'' kao i u slučaju oblika u sredini riječi, a inače se piše u istoj liniji (tj. ako slijedi dugi samoglasnik, diftong ili suglasnik).
* Dva ''elifa'' uzastopno nikada nisu dopušteni: {{IPA|/ʔaː/}} je napisano sa ''elif medd'' (آ) i {{IPA|/aːʔ/}} je napisano sa slobodnim ''hemzet''&#x27E9;''om'' u istoj liniji (اء). &#x27E9;
 
Posmatrajući sljedeće riječi: "eh(un)" (أَخ) {{IPA|/ʔax/}} ("brat"), "Ismail" (إِسماعيل) {{IPA|/ʔismaːʕiːl/}} ( "Ismail", lično ime), "umm(un)" (أُمّ) {{IPA|/ʔumm/}} („majka“), da se primijetiti da sve "počinju" slogom koji otvara samoglasnik, a ''elif'' se koristi za označavanje početnog glotala (''stvarni'' početak). Ali ako se uzme u obzir da ''srednji'' slog "počinje" sa samoglasnikom: "neše(tun)" (نَشْأَة) {{IPA|/naʃʔa/}} ( "porijeklo"), "ef'ide(tun)" (أْفِئدة) {{IPA|/ʔafʔida/}} ( "srca" - obratite pažnju na slog >i'< {{IPA|/ʔi/}}; jednina "fuad(un)" (فُؤَاد) {{IPA|/fuʔaːd/}} ("srce")), "ruūs(un)" (رُؤُوس) {{IPA|/ruʔuːs/}} ("glave"; jednina "re's(un)" (رَأْس) {{IPA|/raʔs/}} "glava"), situacija je drugačija nego je gore navedeno. Pogledajte opsežni članak o ''[[Hemze|hemzetuhemze]]tu'' za više detalja. {{Raščistiti}}
 
== Historija ==
[[Datoteka:Arabic_script_evolution.svg|mini|281x281piksel| Razvoj rane arapske kaligrafije (9.-11. vijek) gdje je [[Bismilla]] (iz rukopisa ''[[Kur'an|Kur’āna]]'' pisanih iz [[ Kufic |Kufskim stilom]]) uzeta kao primjer. <br />(1) Pismo ranog 9. vijeka bez tačkica ili dijakritičkih oznaka (vidi sliku Bismille pisane ranim kufskim stilom ); <br /> (2) i (3) 9. – 10. vijek pod dinastijom Abasida; Ebu-l-Eswed je uspostavio sistem crvenih tačkica za označavanje različitih kratkih samoglasnika; kasnije je korišten drugi sistem crnih tačaka za razlikovanje slova poput ''fā’'' i ''qāf'' (vidi sliku srednjeg Kufskog stila ); <br />(4) U 11. vijeku, u El-Ferāhídijevom sistemu (sistem kakav danas poznajemo) tačkice su promijenjene u oblike koji nalikuju slovima za pisanje odgovarajućih dugih samoglasnika (vidi sliku modernog Kufskog stila u Kur'anu ). ]]
Prema tradiciji, sistem ''hereketa'' prvobitno je uveo [[Alija ibn Ebu-Talib|Ali ibn Ebu-Talib]], četvrti halifa, koji je taj zadatak povjerio [[ Abu al-Aswad al-Du'ali |Ebu-l-Esvedu El-Du'eliju]]. On je osmislio sistem tačaka za označavanje tri kratka samoglasnika (zajedno sa njihovim pripadajućim alofonima). Ovaj sistem tačaka prethodio je ''i‘džāmu;'' tačkama koje se koriste za razlikovanje različitih suglasnika. <gallery>
Datoteka:Basmala kufi.svg|Bismilla pisana ranim Kufskim stilom
Datoteka:Kufi.jpg|Srednji Kufski stil
Line 128 ⟶ 127:
 
=== Ebu-l-Esvedov sistem ===
Ebu-l-Esvedov sistem hereketa razlikovao se od sistema koji danas poznajemo. On je koristio crvene tačke čiji raspored ili položaj je označavao različite kratke samoglasnike.
 
Tačka iznad slova označavala je samoglasnik "''e"'', ispod samoglasnik "''i"'', tačka sa strane slova označavala je za samoglasnik "''u"'', a dvije tačke označavale su ''[[ Tanwin |tenvīn]]'' .
 
U ranim rukopisima [[Kur'an|Kur'ana]]a nisu se upotrebljavali znakovi za samoglasnike uz svako slovo, već samo za slova gdje je to bilo potrebno radi pravilnog čitanja.
 
=== El Ferahidijev sistem ===
Preteča sistema kakav danas poznajemo je ''[[ Al Farāhídi |El Ferahidijev]]'' sistem. On je shvatio da je pisanje pomoću dvije različite boje naporno i nepraktično, a dodano konfuziju mogao je stvoriti ''I‘džām''.
 
U skladu s tim, zamijenio je ''hereketa'' malim podignutim slovima:
 
* mali elif, jā ', i vāv za kratke samoglasnike koji odgovaraju dugim samoglasnicima napisanim tim slovima,
* malo ''sīn (šīn)'' za ''tešdid'' (geminaciju/udvajanje),
* mali ''ẖā''' za ''ẖafif'' (kratki suglasnik; više se ne koristi).
 
Njegov sistem je u suštini isti onaj koji poznajemo danas. <ref name="Versteegh1997">{{Cite book|last=Versteegh|first=C. H. M.|url=https://books.google.com/books?id=2tghviSsrF8C|title=The Arabic Language|publisher=Columbia University Press|year=1997|isbn=978-0-231-11152-2|pages=56ff}}</ref>
* malo ''sīn (šīn)'' za ''tešdid'' (geminaciju/udvajanje),
 
* mali ''ẖā''' za ''ẖafif'' (kratki suglasnik; više se ne koristi).
 
Njegov sistem je u suštini isti onaj koji poznajemo danas. <ref name="Versteegh1997">{{Cite book|last=Versteegh|first=C. H. M.|url=https://books.google.com/books?id=2tghviSsrF8C|title=The Arabic Language|publisher=Columbia University Press|year=1997|isbn=978-0-231-11152-2|pages=56ff}}</ref>
 
== Vidi takođe ==
 
* [[Arapski alfabet]] :
** ''[[ ʾIʿrab |I‘rāb]]'' (إِﻋْﺮَﺍﺏ), sistem padeža arapskog jezika
** ''[[ Rasm |Rasm]]'' (رَسْم), osnovni sistem arapskih suglasnika
** ''[[ Tajwid |Tajwīd]]'' (تَجْوِيد), fonetska pravila čitanja Kur'ana na arapskom jeziku
* ''Niqqud ,'' [[Hebrejski jezik|hebrejski]] ekvivalent ''hereketima''
* ''Dagesh ,'' hebrejski dijakritik sličan arapskom ''i‘džāmu'' i tešdidu
 
== Reference ==
 
* [https://hal.archives-ouvertes.fr/hal-02113751 ''Alexis Neme i Sébastien Paumier (2019), Obnavljanje arapskih samoglasnika pretraživanjem rječnika tolerantnih prema izostancima, Lang resursi i procjena, svezak 53, 1-65 stranica'']
 
== Vanjske veze ==
 
* [http://www.harakat.ae/ Online arapski dijakritički alat tvrtke Multillect]
 
[[Kategorija:Arapski alfabet]]
[[Kategorija:Arapska ortografija]]