Razlika između verzija stranice "Bošnjačka književnost"
| [pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 3:
=== Bosanska srednjovjekovna književnost ===
Iako u Bosni ne nailazimo na cjelovite glagoljske tekstove to, ipak, ne treba da bude dokaz slabog razvoja pismenosti u prvim stoljećima nakon Ćirila i Medotija. Naprotiv, bosansko područje dalo je najstarije sačuvane pisane spomenike. Spomenici pismenosti koji su u novije vrijeme pronađeni u raznim našim krajevima ne samo da dokazuju širinu i inetenzitet nego još više povećavaju starost naše azbuke.
{{Proširiti sekciju}}▼
Moguće je izvršiti izvjesnu periodizaciju u tokovima bosanske srednjevjekovne pismenosti. Prvi period traje od nedovoljno jasnih početaka u 10. stoljeću do druge polovine 12. stoljeća (vrijeme vladavine Kulina bana). '''Kulinova''' ''[[Povelja Dubrovčanima]]'' iz 1189. godine, istovremeno označava kraj tog prvog perioda i najavljivanje novih mogućnosti i nastojanja pismenog izražavanja. Njih će najbolje iskazati: brojne bosanske ''[[Povelja|povelje]], [[darovnice]], pisama'' ali i ''[[zapisi na marginama]]'' (rubovima, krajevima) knjiga i [[Epitaf|epitafi]] - tekstovi uklesani na nadgrobnim biljezima. Sve vidove stare bosanske (i humske) pismenosti moguće je grupisati na osnovu njihove forme i sadržine ili prema njihovoj konkretnoj namjeni.
Nisu to književni rodovi i vrste u današnjem smislu riječi. Ipak, sve što je tada napisano u Bosni možemo prihvatiti kao vid umjetničkog, literalnog oblikovanja prilika, psihe i naravi jednog vremena kada nije bilo moguće imati književnost koja bi odgovarala punim estetskim zahtjevima. Pisana djela srednjevjekovnog bosanskog perioda razvrstavamo (radi bolje preglednosti) u nekoliko grupa koje čine razni oblici pisane riječi: ''povelje, testamenti, pisma, darovnice, zapisi na prepisanim knjigama i epitafi na stećcima''. Izuzev prepisa, svi ovi oblici znače i orginalne radove, koji imaju veću vrijednost od prepisivačke djelatnosti. Bez obzira što nema karakter orginalnog pisanja prepisivački rad u srednjevjekovnoj Bosni ima zasebnu funkciju i značaj. On je, pored ostalog, znak kontinuiteta u našoj staroj pismenosti, a i dobar materijal za utvrđivanje istorije našeg jezika i ortografije. Uz stara pisma, povelje su sada najvjerodostojniji izvor za rekonstrukciju bosanske istorije od 12. do 15. stoljeća. Prirodno je da ove povelje nisu imale i književnu formu niti im je bio cilj da postignu neki efektan književni izraz. Usmjerene na regulisanje određenih društvenih i političkih odnosa, povelje su pravno-administrativni akti koji i najbolje pokazuju embrionalne oblike državne regulative. Stare bosanske povelje samo uslovno dovodimo u vezu sa književnim radom u Bosni. Od povelje Kulina bana iz 1189. godine, testamente, darovnica, pisama i drugi spisi pisani su tradicionalnim stilom bosanskih kancelarija. Bio je to jezik koji je, radi svoje praktičnosti i striktne namjene poprimio uzvišen i patetičan ton.
Posebno zanimljiv vid stare bosanske pismenosti predstavljaju ''testamenti'' (oporuke ili zaviještanja) mogu se svrstati u posebnu grupu svjetovne književnosti a naročito onda kada nose jače poetske ili misaone poruke. Stari testamenti nastali u našim krajevima. Stari testamenti nastali u našim krajevima najčešće nose dvije osnovne poruke testatora: duhovni račun pred Bogom i razgraničenje svojih materijalnih dobara među nasljednicima.
''Epitafi i crteži'' na stećcima su očit primjer izuzetnog likovnog i poetskog izraza. Stećci sve više postaju objekt istraživanja radi svojih umjetničkih elemenata. Predstavljaju jedinstven i neponovljiv izraz i vid likovnog transponovanja života i trajnu umjetničku vrijednost. U ovom periodu književni izraz se najbolje ispoljava u nadgrobnim natpisima pa ih treba i posebno posmatrati. Bosanski epitafi nastali u srednjevjekovlju ne odražavaju u potpunosti duh nijedne od tri današnje konfesije mada pokazuje preplitanje raznorodnih religijskih elemenata. Ovi pjesnički zapisi u kamenu najčešće nose neke univerzalne poruke, vječne misli i stavove ogoljelog čovjeka, bespomoćnog pred razuzdanom snagom smrti i pred košmarskim satiranjima u vojnama. Oni uzvikuju i prkose toj istoj smrti i ističu istovremeno čudnu vjeru u neugasivost životnih izvora i nebeskih svijetila. Često preuzete setence, široko rasprostranjene ali i mnogo više - pravi životni detalji koji su zabilježili jedan trenutak u dugim erama čovjekovog trajanja.
Bez sumnje, književnost srednjevijekovne Bosne ima, pored ostalog, i umjetnika obilježja i značaj.{{Proširiti sekciju}}
=== Književnost Osmanskog perioda ===
{{Proširiti sekciju}}
Line 9 ⟶ 19:
==== Književnost Bošnjaka na orijentalnim jezicima ====
{{Proširiti sekciju}}
▲Krajišnička pisma{{Proširiti sekciju}}
==== Alhamijado književnost ====
| |||