Razlika između verzija stranice "Mezozoik"

Era '''mezozoika''' je jedna od tri [[geologija|geološke ere]] fanerozojskog eona. Podjela vremena na ere je počela sa [[Giovanni Arduino|Giovannijem Arduinom]] u [[18. vijek]]u, iako je originalno ime za današnji mezozoik bilo "sekundar" (s time da je moderna era bila nazvana tercijar). Smješten između [[paleozoik]]a i [[kenozoik]]a, mezozoik znači "srednje životinje" na [[grčki jezik|grčkom]]: ''meso'' za srednje i ''zoo'' za [[životinje]]. Često se zova "Doba srednjeg života" ili "Doba dinosaura", prema [[fauna|fauni]] koja je dominirala u to vrijeme.

Mezozoik je bio vrijeme [[tektonske ploče|tektonske]], [[klima]]tske i [[evolucija|evolucijske]] aktivnosti. Kontinenti su se postupno mijenjali od stanja međusobne povezanosti prema njihovoj današnjoj konfiguraciji; ova podjela je dovela do [[specijacija|specijacije]] i drugih važnih evolucijskih događaja. Klima je bila dosta topla kroz cijeli period te je imala važnu ulogu pri evoluciji i diversifikaciji novih [[životinje|životinjskih]] vrsta. Pred kraj ere već je postojala osnova modernog života.

Nakon [[paleozoik]]a, mezozoik je trajao otprilike 180 miliona godina: od oko prije 251 miliona godina do početka [[kenozoik]]a prije 65 miliona godina. Ovaj vremenski okvir je podijeljen u tri geološka perioda. Od najstarijeg prema najmlađem:

Donja (trijaska) međa je određena [[Permijsko-trijasko masovno izumiranje|permijsko-trijaskim izumiranjem]], tokom koga je 90% morskih vrsta i oko 70% kopnenih kičmenjaka [[izumiranje|izumrlo]]. To se isto tako naziva "Velikim Umiranjem" s obzirom da predstavlja najveće masovno izumiranje u istoriji. Gornja (kredna) međa je određena [[Kredno-tercijarno masovno izumiranje|Kredno-tercijarnim (KT) izumiranjem]], za koje se pretpostavlja da se stvorilo [[Krater Chicxulub Crater]] na [[poluotok Yucatán|poluotoku Yucatan]]. Oko 50% svih rodova je izumrlo, uključujući sve dinosaure osim [[ptica]].

Općenito govoreći, mezozojska era je obilježena povećanom tektonskom aktivnošću. Počela je kada su sva svjetska kopnena masa bila spojena u [[superkontinent]] zvan [[Pangea]]. Pangea se postepeno razdvajala na sjeverni kontinent - [[Laurazija|Lauraziju]] - i južni kontinent - [[Gondwana|Gondwanu]]. Pred kraj ere, ovi kontinenti su se radvojili u njihove današnje oblike. Laurazija je postala [[Sjeverna Amerika]] i [[Evroazija]], dok se Gondwana razbila na [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]], [[Afrika|Afriku]], [[Australija|Australiju]], [[Antarktika|Antarktiku]], dok se [[Južna Azija|indijski podkontinent]] sudario s [[Azija|Azijom]] i stvorio [[Himalaje|Himalaju]].

Nivo mora je počeo rasti tokom jure, vjerojatno zbog širenja okeanskog dna. Stvaranje nove kore ispod površine je izbacilo okeansku vodu na 200 m iznad današnjeg nivoa, što je poplavilo obalna područja. Nadalje, Pangea se počela razdvajati na manje cjeline, dovodeći sve više kopna u dodir s morem kroz stvaranjem [[More Tetis|mora Tetis]]. Temperature su nastavljale rasti, ali su se stabilizovale. [[Vlažnost]] se također povećala zbog blizine vode, a pustinje su se povukle.

Klima u doba krede je manje poznata, te je izvor kontroverzi. Djelomično zahvaljujući većoj količini karbon dioksida u [[atmosfera|atmosferi]], [[temperaturni gradijent|svjetski temperaturni gradijent]] od sjevera do juga postao je gotovo ravan: temperature su bile slične na cijeloj planeti. Prosječne temperature su također bile znatno više nego danas, oko 10°[[Celzij|C]]. U stvari, u srednjoj kredi su okeanske vode na ekvatoru imale temperaturu od 20°C u dubokom oceanu, što ih je možda učinilo nepogodnim za život, a kopno blizu ekvatora je moglo biti pustinja bez obzira na blizinu vode. Cirkulacija [[kisik]]a u dubokom okeanu je također možda bila poremećena. Zbog toga su se velike količine organske tvari akumulirale jer se nisu bile u stanju raspadanja te su se s vremenom nataložile kao "[[Naftni sloj|crni sloj]]".

Svi podaci, međutim, ne podržavaju gore navedene hipoteze. Čak i uz veliku toplinu, temperaturne fluktuacije su trebale biti dovoljne da se zadrže [[polarna kapa|polarne kape]] i [[ledenjak|ledenjaci]], ali ne postoje dokazi ni za jedno ni za drugo. Kvantitativni modeli također nisu uspjeli rekonstruisati ravninu temperaturnog gradijenta u kredi.

Klimatske promjene u kasnoj juri i kredi su donijele nove adaptivne radijacije. Jura je predstavljala vrhunac raznolikosti arhosaura, a tada su se pojavile prve [[ptice]] i [[Eutheria|placentalni sisari]]. [[Cvjetnjače|Angiosperme]] su svoju radijaciju imale početkom krede, prvo u [[tropi]]ma, a ravni temperaturni gradijent im je omogućio da se prošire prema polovima. Pred kraj krede angiosperme su dominirale florom u mnogim područjima, iako neki dokazi sugeriraju da su [[biomasa|biomasom]] dominirale [[cikade]] i [[igličarke]]s sve do KT izumiranja.

Kako su temperature u morima rasle, tako su velike životinje ranog mezozoika počele nestajati dok su manje životinje svih vrsta, uključujući [[gušteri|guštere]], [[zmije]], a možda čak i pretke [[primati|primata]] među [[sisari]]ma evoluirale. KT izumiranje je potvrdilo taj trend. Veliki arhosauri su izumrli, dok su se ptice i sisari nastavili razvijati, kao što je i danas slučaj.