Razlika između verzija stranice "Petra"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke |
|||
Red 16:
Nije nedvosmisleno dokazano kako su Nabatejci nazivali svoj glavni grad. [[Stari zavjet]] spominje mjesto u Edomu imenom ''Sela'' (stijena, kamen). Ali sporno je da li se to odnosi na nabatejski glavni grad koji [[grčki jezik|grčki]] izvori navode pod imenom ''Petra'', što također znači "stijena". Međutim, u [[Helenizam|helenističkom]] svijetu je bilo više mjesta istog imena. Prema nekim drugim izvorima čija vjerodostojnost nije dokazana, Nabatejci su svoj glavni grad nazivali ''Reqem'' ili ''Reqmu'' što znači "crveni", a moglo bi se tumačiti kao asocijacija na boje stijena oko Petre.
Historija grada je najuže povezana s Nabatejcima. Međutim, osim nekih uklesanih natpisa, Nabatejci nisu ostavili pisane tragove. Zbog toga, historija Petre može se utvrditi samo u fragmentima i to iz [[Biblija|biblijskih]] kao i [[grčki jezik|grčkih]] i [[
Prema [[arheologija|arheološkim]] nalazima, visinska dolina Petre bila je povremeno naseljena još u razdoblju starijeg kamenog doba ([[paleolitik]]), a od mlađeg kamenog doba ([[neolitik]]) - od oko 9000. p. n. e. je trajno naseljena. Biblija spominje Horite i [[Edomite]] kao stanovnike tog područja od oko 1500. p. n. e. Nakon što su [[Perzija]]nci osvojili [[Palestina|Palestinu]] u [[6. vijek p. n. e.|6. vijeku p. n. e.]], iz unutrašnjosti Arabije stiže [[semiti|semitski]] narod Nabatejaca (oko [[500. p. n. e.]]) i istiskuje Edomite. Sa [[stočarstvo|stočarstva]] prelaze na kontrolu trgovačkih putova koji se sjeku kod Petre.
Red 22:
Od [[3. vijek p. n. e.|3. vijeku p. n. e.]] počinje rast značaja Petre. Stanovništvo, do tada polu[[nomad]]i napuštaju svoje šatore i zamjenjuju ih trajnim nastambama. Istovremeno raste i učvršćuje se politička moć i oblikuje stabilna [[kralj]]evska vlast. Makabejci (vidi [[zeloti]]) prvi spominju u svojim tekstovima kralja Aretasa I u godini [[168. p. n. e.]] Njemu i njegovim nasljednicima uspjelo je oduprijeti se uticaju [[Ptolemeji|ptolemejskog]] Egipta, kao i proširivati područje uticaja Petre na račun područja kojim je vladala dinastija [[Seleukidi|Seleukida]]. Istovremeno, bili su otvoreni uticajima svog helenističkog okruženja.
Napredovanje Petre se nastavilo. U vrijeme kralja Aretasa III ([[87. p. n. e.]] do [[62. p. n. e.]]) osvajaju Damask, miješaju se u borbe za vlast u [[Judeja|Judeji]] i opsjedaju [[Jeruzalem]]. Tada se na tom području pojavljuje [[Rimsko carstvo|Rim]] i napredovanje Petre je zaustavljeno. Još gotovo 200 godina Petra zadržava unutrašnju samoupravu, blagostanje grada i dalje raste, a broj stanovnika, prema procjenama, dosiže 30.000 do 40.000.
No, kad su ih [[106]]. pobijedili Rimljani, postaju jedna od provincija Rimskog carstva i postepeno gube na značenju. Zatim doživljavaju dva snažna potresa ([[363]]. i [[551]].) a kad [[Arapi]] [[663]]. osvajaju to područje, zadnji stanovnici napuštaju Petru.
Red 40:
'''Grobovi u kraljevskoj stijeni''': Sjeverno od amfiteatra izdiže se tzv. ''kraljevski zid''. Na oko pola visine stijene isklesano je više monumentalnih grobnica jedna do druge. Razaznaju se nabatejski, grčki i rimski uticaji.
'''Ed-Deir, grobnica u stijeni''': Na izlasku s područja nekadašnjeg grada, nalazi se možda najljepši spomenik ove izgubljene kulture, El-Deir. U prijevodu, ovo ime znači ''samostan''. Vjerovatno zato, jer su u srednjem vijeku ovdje obitavali redovnici. Nije skriven, leži visoko na brijegu i impresivan je ne samo zbog svoje veličine. Samo urna na vrhu ukrasnog okruglog hrama nad ulazom je visoka 9 [[m]]. Zbog njegovog jednostavnog ali monumentalnog stila, ''Ed-Deir'' se smatra jednim od vrhunaca nabatejske kulture.
Danas se Petra smatra jednom od najvećih znamenitosti Bliskog istoka a 7. jula 2007 je grad neoficijelno proglašen za jedno od novih sedam svjetskih čuda. UNESCO nije podržavao izbor novih sedam svjetskih čuda i distancirao se od tog izbora.
{{7 novih svjetskih čuda}}
| |||