Razlika između verzija stranice "Historija Dubrovnika"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Historijsku činjenicu vezanu za Bizantski temat oznake: vizualno uređivanje mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje |
No edit summary |
||
Red 22:
== Trgovina ==
[[Datoteka:Croatia-01704 - Miho Pracat (10089018633).jpg|mini|210px|Spomenik dubrovačkom pomorcu, trgovcu, bankaru i dobrotvoru [[Miho Pracat|Mihu Pracatu]]]]
Prvi kontakti Dubrovnika s neposrednim zaleđem vezani su uz poljoprivredu; srpskim vladarima plaćan je mogoriš, poslije i bos. Dubrovačka so proizvodi se u [[Gruž]]u, Slanom, Šipanu, Mljetu i Pelješcu; 1640. ferman od sultana - samo Dubrovčanima dozvoljena prodaja soli u [[neretva]]nskom kraju. Plemeniti [[Metal (hemija)|metali]] najvažnija su izvozna roba. Dubrovčani su upravljali srpskim i bosanskim [[rudarstvo]]m koja doživljavaju krah krajem 16. vijeka zbog [[zlato|zlata]] i [[srebro|srebra]] iz Novog svijeta. Koža, pčelinji [[vosak]], roblje (uglavnom iz Bosne) - daća 4 groša po robu, izvoz iz Dubrovnika 1 groš po robu. [[27. januar]]a [[1416]]. dubrovačka vlada je zabranila trgovinu [[robovlasništvo|robljem]]. Dubrovnik je posrednik za italijansku robu, a novi izazov Dubrovčanima je trgovački napredak [[Sarajevo|Sarajeva]]. Nakon toga glavni dio dubrovačke trgovine seli iz Bosne u južnu Srbiju i Bugarsku, 1667. trgovina tih krajeva počinje da propada i za 20 godina potpuno zamire. Dubrovačke trgovačke kolonije su Novo Brdo 1370., Srebrenica 1376., Drijeva 1381., Novi Pazar, Prokuplje, Priština, Sofija i Plovdiv.
| |||