Razlika između verzija stranice "Mustafa Kemal Atatürk"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 112:
[[Datoteka:Bekir Sami Mustafa Kemal.jpg|mini|lijevo|Istaknuti nacionalisti na Sivaskom kongresu. ''S lijeva na desno'': [[Muzaffer Kılıç]], Rauf Orbay, [[Bekir Sami Kunduh]], Atatürk, [[Ruşen Eşref Ünaydın]], [[Cemil Cahit Toydemir]] i [[Cevat Abbas Gürer]].]]
[[Opći izbori u Osmanlijskom Carstvu 1919.|Posljednji izbori]] za [[Generalna skupština Osmanlijskog Carstva|osmanlijski parlament]] održani su u decembru 1919. Veliku pobjedu na izborima ostvario je [[Savez za odbranu anadolskih i rumelijskih nacionalnih prava]] (turski: ''Anadolu ve Rumeli Müdâfaa-i Hukuk Cemiyeti''), predvođen Atatürkom koji je ostao u [[Ankara|Ankari]]. Parlament su 18. marta 1920. raspustili Britanci, nedugo nakon što je usvojen Nacionalni pakt. Atatürk je zbog toga pozvao na nove izbore da se uspostavi [[Velika narodna skupština Turske|novi turski parlament]] u Ankari.{{sfn|Ahmad|1993|p=50}} Velika narodna skupština (turski: ''Türkiye Büyük Millet Meclisi'') formirana je 23. aprila 1920.<ref>Heper, Metin; Sayari, Sabri (2013). ''The Routledge Handbook of Modern Turkey''. Routledge, str. 41.</ref>
 
Dana 10. augusta 1920, [[Vezir|veliki vezir]] [[Damat Ferid-paša]] potpisao je [[Sevrski sporazum]], finalizirajući pri tome planove o podjeli Osmanlijskog Carstva. Atatürk je insistirao na potpunoj nezavisnosti i zaštiti interesa turske većine na "turskom tlu", te je uspio pridobiti skupštinu za stvaranje vojske. Atatürkova vojska suočila se sa više neprijatelja: [[Armija hilafeta|Armiju hilafeta]] stvorili su Saveznici, na [[Tursko-armenski rat|Istočnom frontu]] prijetili su [[Prva armenska republika|Armeni]], dok su na [[Grčko-turski rat (1919–1922)|Zapadnom frontu]], iz pravca Izmira, napredovale [[Helenska armija|grčke snage]]. U januaru i februaru 1920, Atatürk je vodio turske snage u pobjedi nad Francuzima (uključujući [[Francuska armenska legija|Francusku armensku legiju]]) u [[Bitka za Maraš|bici za Maraš]] (današnji [[Kahramanmaraş]]). Nakon bitke došlo je do masakra između 5.000 i 12.000 [[Armeni|Armena]], čime je armensko stanovništvo potpuno istrijebljeno u tom regionu.<ref>Kinross, Patrick (1992). ''Atatürk: a biography of Mustafa Kemal, father of modern Turkey''. New York: Quill/Morrow, str. 235.</ref><ref>Alayarian, Aida (2008). ''Consequences of Denial: The Armenian Genocide''. Karnac Books, str. 18.</ref>
 
[[Datoteka:Kocatepe1922.jpg|mini|desno|Atatürk na brdu Kocatepe tokom [[Bitka kod Dumlupınara|bitke kod Dumlupınara]], koja je trajala od 26. do 30. augusta 1922.]]
Turski vojni uspjesi protiv Armena u jesen 1920, a kasnije i protiv Grka, omogućeni su snabdijevanjem zlata i oružja od strane [[Boljševici|boljševika]] od jeseni 1920. pa nadalje.
 
== Napomene ==