Razlika između verzija stranice "Mustafa Kemal Atatürk"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
sitno
Red 48:
{{Također pogledajte|Privatni život Mustafe Kemala Atatürka}}
[[Datoteka:Ataturk-1905-Zubeyde-Makbule.jpg|mini|lijevo|Mustafa Kemal s majkom (sredina) i sestrom (lijevo).]]
Mustafa Kemal Atatürk rođen je u ranim mjesecima 1881. u [[Solun]]u ([[Turski jezik|turski]]: ''Selanik'') pod imenom Ali Rıza oğlu Mustafa. Atatürkova rodna kuća u četvrti Kodža Kasim-paša, u današnjoj Ulici [[Sveti Pavao|apostola Pavla]], očuvana je kao muzej, mada je moguće da je Atatürk zapravo rođen u četvrti Ahmet Subaši.<ref>Anastassiadou-Dumont, Méropi (1997). ''Salonique, 1830–1912: une ville ottomane à l'âge des Réformes''. Brill, str. 71.</ref> Otac [[Ali Riza-efendija]] bio je oficir, carinski službenik i trgovac drva. Majka mu se zvala [[Zübeyde Hanım|Zübeyde]]. Od braće i sestara, jedino je [[Makbule Atadan|Makbule]] preživjela djetinstvo; umrla je 1956. Prema [[Andrew Mango|Andrewu Mangu]], Atatürkova muslimanska porodica govorila je turskim jezikom i pripadala je srednjoj klasi.{{sfn|Mango|2002|p=27–28}} Pojedini su autori Aliju Rizi pripisivali [[Albanci|albansko]] porijeklo;{{sfn|Mango|2002|p=27}}<ref name=Jackh>Jackh, Ernest (2007). ''The Rising Crescent''. Goemaere Press, str. 31.</ref><ref name=Marcosson>Marcosson, Isaac Frederick (1969). ''Turbulent Years''. Ayer Publishing, str. 144.</ref> međutim, prema [[Falih Rıfkı Atay|Falihu Rıfkıju Atayu]], [[Vamık Volkan|Vamıku Volkanu]], [[Norman Itzkowitz|Normanu Itzkowitzu]], [[Müjgân Cunbur|Müjgânu Cunburu]] i [[Numan Kartal|Numanu Kartalu]], Ali Rizini preci bili su Turci, daljim porijeklom iz [[Söke]]a u [[Anadolija|anadolskoj]] pokrajini [[Aydın (pokrajina)|Aydın]].<ref>Atay, Falih Rıfkı (1984). ''Çankaya: Atatürk'ün doğumundan ölümüne kadar''. Istanbul: Betaş, str. 17.</ref><ref>Volkan, Vamık; Itzkowitz, Norman (1998). ''Ölümsüz Atatürk''. Bağlam Yayınları, str. 37.</ref><ref>Cunbur, Müjgân (2004). ''Türk dünyası edebiyatçıları ansiklopedisi, 2. cilt''. Atatürk Kültür Merkezi Başkanlığı.</ref><ref>Kartal, Numan (2002). ''Atatürk ve Kocacık Türkleri''. T.C. Kültür Bakanlığı.</ref> Za majku Zübeyde se također smatra da je bila Turkinja;<ref name=Jackh/><ref name=Marcosson/> [[Şevket Süreyya Aydemir]] navodi da je bila [[Juruci|juručkog]] porijekla. Drugi izvori tvrde da je Atatürk bio [[Jevreji|židovskog]] ili [[Bugari|bugarskog]] porijekla.<ref>Zadrożna, Anna (2017). [https://www.cambridge.org/core/journals/nationalities-papers/article/reconstructing-the-past-in-a-postottoman-village-turkishness-in-a-transnational-context/6F5D196A7FEAADA3EB67F32550AFEF46 "Reconstructing the past in a post-Ottoman village: Turkishness in a transnational context"]. ''Nationalities Papers'' (45).</ref> Zbog velike židovske zajednice koja je postojala u Solunu u osmanlijsko doba, mnogi [[Islamizam|islamistički]] protivnici [[Atatürkove reforme|Atatürkovih reformi]] tvrdili su da je on porijeklom od [[Denme|denmi]], odnosno ŽidovaŽidovi koji su prihvatili [[islam]].
 
Ime Kemal dao mu je Üsküplü Mustafa-efendija, učitelj matematike, ili "zbog divljenja njegovoj sposobnosti i zrelosti" (kako tvrdi [[Afet İnan]]),<ref>İnan, Afet (1959). ''Atatürk hakkında hâtıralar ve belgeler''. Türk Tarih Kurumu Basımevi, str. 8.</ref> ili da bi ga razlikovao od samog sebe (kako tvrdi [[Ali Fuat Cebesoy]]).<ref>Cebesoy, Ali Fuat (1967). ''Sınıf arkadaşım Atatürk: okul ve genç subaylık hâtıraları''. İnkılâp ve Aka Kitabevleri, str. 6.</ref> Mango smatra i da je moguće da je Atatürk sam sebi dao ime Kemal po nacionalističkom pjesniku [[Namık Kemal|Namıku Kemalu]].{{sfn|Mango|2002|p=37}} U ranom djetinstvu majka ga je ohrabrivala da pohađa vjersku školu, što je on i činio nevoljno i kratkotrajno. Kasnije je pod uputama oca pohađao Šemsi-efendijinu školu (privatnu školu sa sekularnijim nastavnim planom). Želja roditelja bila je da Kemal postane trgovac, ali je on bez njihovog znanja 1893. uradio prijemni ispit za Solunsku vojnu školu (turski: ''Selanik Askeri Rüştiyesi''). U [[Vojna srednja škola u Monastiru|Vojnu srednju školu]] (turski: ''Manastır Askerî İdadisi'') u [[Bitolj|Manastiru]] (današnji Bitolj u [[Sjeverna Makedonija|Sjevernoj Makedoniji]]) upisao se 1896. Tri godine kasnije upisao se na [[Turska vojna akademija|Vojnu akademiju]] (turski: ''Mekteb-i Harbiye-i Şahane'') u [[Istanbul]]u.<ref>Atay, Falih Rıfkı (1984). ''Çankaya: Atatürk'ün doğumundan ölümüne kadar''. Istanbul: Betaş, str. 29.</ref> Akademiju je završio 1902, a [[Osmanlijski vojni fakultet|Vojni fakultet]] (turski: ''Mekteb-i Erkân-ı Harbiyye-i Şâhâne'') u Istanbulu 11. januara 1905.
Red 79:
{{Glavni|Balkanski ratovi}}
{{Također pogledajte|Prvi balkanski rat|Drugi balkanski rat}}
Dana 1. decembra 1912, Atatürk je stigao na [[Galipolje (poluostrvo)|Galipolje]]. Tokom Prvog balkanskog rata, uzeo je učešća u pomorskom desantu kod [[Bolayır]]a na [[Trakija (regija)|tračkoj]] obali kojim je komandovao bimbaša [[Fethi Okyar|Fethi-beg]]. Ovaj napad u [[Bitka kod Bolayıra|bici kod Bolayıra]] odbila je [[bugarska]] 7. rilska pješadijska divizija [[Georgi Todorov|Georgija Todorova]]<ref>Hall, Richard C. (2002). ''The Balkan Wars 1912–1913: Prelude to the First World War''. Routledge, str. 81</ref> iz sastava [[Stilijan Kovačev|Kovačeve]] [[Četvrta armija (Bugarska)|Četvrte armije]].<ref>Erickson, Edward J. (2003). ''Defeat in Detail: The Ottoman Army in the Balkans, 1912–1913''. Praeger, str. 255.</ref>
 
U junu 1913, tokom Drugog balkanskog rata, bio je dio osmanlijskih snaga koje su, pod komandom kajmekama [[Enver-paša|Enver-bega]], od Bugara oslobodile [[Didimotika|Didimotiku]] i [[Edirne]], nekadašnju osmanlijsku prijestolnicu, kao i veći dio [[Istočna Trakija|Istočne Trakije]].<ref>{{cite web |url=https://www.britannica.com/biography/Kemal-Ataturk |title=Kemal Atatürk |publisher=Encyclopedia Britannica}}</ref>
 
Godine 1913. je postavljen je za osmanlijskog vojnog atašea svim balkanskim zemljama, s kancelarijom u [[Sofija|Sofiji]]. U čin kajmekama promovisan je 1. marta 1914. U Bugarskoj je na novogodišnjem balu upoznao Dimitrinu Kovačevu, kćerku generala Kovačeva protiv kojeg se borio u Balkanskim ratovima. U narednim danima, njih dvoje su tajno stupili u vezu. Atatürk je dva puta od njenih roditelja tražio dozvolu da je oženi (drugi put 1915, tokom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]), ali je oba puta odbijen zbog čega je tugovao cijeli život.<ref>{{cite web |url=https://www.hurriyet.com.tr/gundem/ataturkun-bulgar-aski-belgesel-oldu-4272436 |title=Atatürk'ün Bulgar aşkı belgesel oldu |publisher=Hürriyet |date=18. 4. 2006}}</ref>
 
=== Prvi svjetski rat (1914–18) ===