Razlika između verzija stranice "Mustafa Kemal Atatürk"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 84:
 
1913. je postavljen za osmanlijskog vojnog atašea svim balkanskim zemljama, s kancelarijom u [[Sofija|Sofiji]]. U čin kajmekama promovisan je 1. marta 1914. U Bugarskoj je na novogodišnjem balu upoznao Dimitrinu Kovačevu, kćerku generala Kovačeva protiv kojeg se borio u Balkanskim ratovima. U narednim danima, njih dvoje su tajno stupili u vezu. Atatürk je dva puta od njenih roditelja tražio dozvolu da je oženi (drugi put 1915, tokom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]), ali je oba puta odbijen zbog čega je tugovao cijeli život.<ref>{{cite web |url=https://www.hurriyet.com.tr/gundem/ataturkun-bulgar-aski-belgesel-oldu-4272436 |title=Atatürk'ün Bulgar aşkı belgesel oldu |publisher=Hürriyet |date=18. 4. 2006}}</ref>
 
=== Prvi svjetski rat (1914–18) ===
{{Glavni|Prvi svjetski rat}}
{{Također pogledajte|Bitka kod Galipolja|Bliskoistočni teatar Prvog svjetskog rata}}
[[Datoteka:Ataturk13.JPG|mini|lijevo|Atatürk s osmanlijskim oficirima tokom Galipoljske bitke, 1915.]]
Po početku Prvog svjetskog rata, Atatürk je dobio zadatak da komanduje [[19. pješadijska divizija (Osmanlijsko Carstvo)|19. divizijom]] iz sastava Pete armije tokom [[Bitka kod Galipolja|Galipoljske bitke]]. Nakon što je tačno predvidio gdje će Saveznici napasti, s linije fronta komandovao je svojom divizijom i primorao je neprijatelja na povlačenje. Poslije Galipolja, služio je u Edirneu do 14. januara 1916. Tada je postavljen za komandanta [[16. korpus (Osmanlijsko Carstvo)|16. korpusa]] iz sastava [[Druga armija (Osmanlijsko Carstvo)|Druge armije]]. 16. korpus potom je poslat na istok države gdje su se [[Rusko Carstvo|Rusi]] približili ključnim anadolskim gradovima. Atatürk je 7. augusta prešao u kontranapad;{{sfn|Lengyel|1962|p=68}} dvije njegove divizije oslobodile su [[Bitlis]] i [[Muş]].{{sfn|Kinross|2003|p=100}}
 
[[Datoteka:Mustafa Kemal during the Gallipoli Campaign.jpg|mini|desno|Atatürk u galipoljskim rovovima sa svojim vojnicima, 1915.]]
Poslije ove pobjede, İTC-ova vlada htjela je u [[Hidžaz]]u formirati još jednu armiju i postaviti Atatürka za njenog komandanta. Ipak, Atatürk je to odbio, te ta armija nije nikad ni formirana. Umjesto toga, 7. marta 1917. data mu je komanda nad cijelom Drugom armijom. Ubrzo se, po izbijanju [[Ruska revolucija|revolucije]], [[Kavkaska armija (Rusko Carstvo)|ruska armija]] povukla sa [[Kavkaska kampanja|kavkaskog fronta]].{{sfn|Lengyel|1962|p=68}}
 
U julu 1917. postao je komandant [[Sedma armija (Osmanlijsko Carstvo)|Sedme armije]] iz sastava [[Udarna armijska grupa|Udarne armijske grupe]] pod komandom [[Njemačko Carstvo|njemačkog]] generala [[Erich von Falkenhayn|Ericha von Falkenhayna]] (nakon što su Britanci u decembru 1917. zauzeli [[Jerusalem]], von Falkenhayna je početkom 1918. zamijenio [[Otto Liman von Sanders]]). Atatürk se nije slagao s von Falkenhaynom, te je s [[İsmet İnönü|Ismet-begom]] napisao pismo [[Mehmed Talat-paša|Mehmedu Talat-paši]] povodom teške situacije i manjka adekvatnih resursa na Palestinskom frontu. Međutim, Talat-paša je ignorirao njihova zapažanja i odbio je prijedlog da se stvori jača odbrambena linija na sjeveru (u dijelovima [[Bejrutski vilajet|Bejrutskog]], [[Sirijski vilajet|Damaščanskog]] i [[Halepski vilajet|Halepskog vilajeta]]) pod komandom turskih umjesto njemačkih oficira. Nakon što je prijedlog odbijen, Atatürk je napustio Sedmu armiju i vratio se u Istanbul. Tu je dobio zadatak da bude u pratnji prestolonasljednika [[Mehmed VI|Mehmeda]] na putovanju u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarsku]] i Njemačku. Atatürk je tom prilikom posjetio i njemačke linije na [[Zapadni front (Prvi svjetski rat)|Zapadnom frontu]], ispravno zaključivši da će [[Centralne sile]] uskoro izgubiti rat. To je mišljenje otvoreno iznosio pred njemačkim generalima, kao i pred carem [[Vilim II, car Njemačke|Vilimom II]]. Na povratku je, radi liječenja, kratko odsjeo u [[Karlovy Vary|Karlovym Varyma]] i [[Beč]]u.
 
== Napomene ==