Razlika između verzija stranice "Erwin Rommel"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m (GR) File renamed: File:Rommel Small.jpgFile:Bundesarchiv Bild 101I-785-0287-08, Rommel with his aides (crop).jpg consistency with all other images of the Bundesarchive image donation
m clean up, removed: Kategorija:Biografije, Njemačka using AWB
Red 43:
== Mladi Rommel ==
 
Erwin Johannes Eugen Rommel bio je iz prilično bogate porodice. Otac, po kome je dobio i ime, bio je profesor i matematičar. Njegova majka, Helena, bila je najstarija kćerka Karl von Luza, predsjednika regionalne ([[Württemberg]]ške) vlade. Imao je stariju sestru, Helenu i dva mlađa brata, Karla i Gerhardta; njegov stariji brat, Manfred, je umro kad je Erwin još bio novorođenče.
 
Kao dijete često je obolijevao i pokazivao je malen intelektualni kapacitet. Pošto nije bilo osnovne škole u Heidenheimu, imao je privatnu poduku. Iako se pokazao dovoljno pametnim da upiše srednju školu (Realgymnasium) u [[Aalen]]u, gdje je njegov otac bio direktor, on nije držao korak sa svojom generacijom. Stekao je reputaciju lijenog i nediscipliniranog učenika. Jednom je jedan njegov profesor izjavio da će, ako mu ikada Erwin donese neki sastav bez ijedne greške, cijeli razred otići na jednodnevni izlet. Čuvši to, Erwin se trgnuo iz svog nemara prema školi i napisao je sastav bez pogreške. Pošto se nakon toga izlet nije ostvario, Rommel je ponovno utonuo u nemar i lijenost.
Red 61:
''Ako se mala, dobro trenirana i disciplinirana jedinica, pod dinamičnim vodstvom, može uvući iza neprijateljskih linija, dobijemo element iznenađenja i rastrganu liniju otpora koju uništavamo brzim pokretima.''
:Erwin Rommel, iz knjige "Infanterie greift an" (Pješadija napada)
 
== Međuratne godine ==
 
Nakon rata, Rommel je vraćen u svoju prvobitnu regimentu, ali samo do ljeta [[1919]]. Tada je prebačen u 32. četu za unutrašnju sigurnost u Friedrichshafenu. U početku ga drugo osoblje nije previše voljelo jer je bio strog i tražio visoku disciplinu. Nakon par mjeseci zavoljeli su ga i imali vrlo visoko mišljenje o njemu.
 
31. [[mart]]a [[1920]]. [[Versajski ugovor]] je stupio na snagu i time se njemačka vojska smanjila na samo 100.000 ljudi, što je bilo daleko manje od 2 miliona vojnika plus carska vojska iz 1918. Pošto je general-pukovnik Hans von Seeckt, zapovjednik Reichswehra, trebao reorganizirati vojsku, odlučio je postaviti Rommela na čelo 13. pješadijske regimente u [[Stuttgart]]u. Rommelova stara regimenta, 124. württembergška pješadijska regimenta, je tokom reorganiziranja raspuštena. U toj regimenti služio je devet godina. Tada su se drugi oficiri počeli zanimati za Rommela. Izvještaji napisani o njemu govorili su o "izvanrednom čovjeku, velikom taktičaru, istaknutom borcu za vrijeme Prvog svjetskog rata, dobrom instruktoru i treneru svojih trupa". To je miran dio u njegovom životu, za vrijeme kojeg sa ženom Lucijom ide na razna putovanja, posjećuje stara bojna polja u Italiji, slave rođendan svog jedinog sina Manfreda koji je rođen u decembru [[1928]]. godine.
Red 75:
Kada je [[Adolf Hitler]] došao na čelo Njemačke stvari su se počele mijenjati. [[1934]]. godine njemačka armija dvostruko je povećana, a [[1935]]. godine je utrostručena, te je počela proizvodnja tenkova i aviona. U septembru 1934. godine Rommel se susreo s Hitlerom po prvi put. Bio je zadužen za njegovu sigurnost tokom posjeta Glosara, grada u podnožju planina Harz.
 
[[15. oktobar|15. oktobra]] [[1935]]. godine postavljen je na mjesto instruktora u ratnoj akademiji u [[Potsdam]]u. Još je jednom pokazao svoju vještinu i znanje. Rommelov drugi susret s Hitlerom dogodio se u kasno ljeto [[1936]]. kada je bio zadužen za organiziranje osiguranja tokom jednog Hitlerovog putovanja. Hitler ga je lično pohvalio za odlično organiziranje oružane pratnje. [[1937]]. izlazi Rommelova knjiga "Infanterie greift an" koju je Hitler pročitao s velikim oduševljenjem. Nakon toga, Hitler sve češće poziva Rommela iz Potsdama radi osiguranja tokom njegovih putovanja.
 
[[10. novembar|10. novembra]] [[1938]]. godine unaprijeđen je u čin pukovnika i postavljen je na čelo ratne škole u [[Bečko Novo Mjesto|Wiener Neustadtu]]. Hitler ga je pozvao još par puta da organizira njegov eskort dok je putovao vozom (Hitlerov pokretni štab), što je rezultiralo unaprijeđenjem u čin majora.
Red 81:
== Početak rata – Rommelova ''Fantomska divizija'' ==
Zaprepašćujuća brzina [[Blitzkrieg]]a kroz [[Poljska|Poljsku]] [[1939]]. i [[Francuska|Francusku]] [[1940]]. pokazale su svijetu svu moć oklopnih jedinica i njihovih zapovjednika, poput generala [[Erich von Manstein|Mansteina]] i [[Heinz Wilhelm Guderian|Guderiana]]. Rommel je tada još bio nepoznat u svijetu. Tokom napada na Poljsku zapovijedao je Hitlerovim pokretnim štabom (vozom). Hitler je u njemu vidio vjernog poljskog zapovjednika. [[1940]]. dodijeljena mu je jedna oklopna divizija koja će ga dovesti do svjetske slave. Bila je to 7. Oklopna divizija, kasnije nazvana ''Divizija duhova'' jer je Rommel njom penetrirao duboko iza neprijateljskih linija, a da to neprijatelj nije ni znao. Ured za vojno osoblje htio mu je dodijeliti neku planinsku diviziju, što bi ga učinilo najefikasnijim na terenu, maksimalno iskorištavajući njegovo iskustvo iz Prvog svjetskog rata, međutim najvjerovatnije se tu umiješao Hitler lično, koji mu je htio dodijeliti upravo ono što je Rommel i tražio. Sedma oklopna divizija je bila dio petnaestog oklopnog korpusa pod zapovjedništvom generala Hermanna Hotha. Diviziju je činilo: trideset i četiri oklopna vozila tip I ([[Panzer I|PzKpfw I]]), šezdeset i osam oklopnih vozila tip II ([[Panzer II|PzKpfw II]]), dvadeset i četiri oklopna vozila tip IV ([[Panzer IV|PzKpfw IV]]) i devedeset i jedan [[tenk]] 38t ([[Panzer 38|Pz 38t]], tenk čehoslovačke proizvodnje koji je početkom rata bio bolji od bilo kojeg njemačkog tenka). Zapovjednik tenkovske regimente bio je pukovnik Karl Rothenburg, jedan od najiskusnijih i najboljih zapovjednika oklopnih jedinica u Njemačkoj.
 
U rano jutro [[9. maj]]a 1940. godine, zapovjeđen je početak operacije [[Fall Gelb]], invazije na Francusku. Rommelov cilj bio je brz prodor kroz Ardene i upad u sjevernu Francusku. [[12. maj]]a Rommel je stigao na obalu rijeke Meuse. Tamo se susreo s prvim problemima. Kada su prva oklopna vozila i patrolni motocikli stigli na istočnu obalu rijeke, svi mostovi su već bili minirani i uništeni. Motocikli su ipak pronašli jedno malo ostrvce sjeverno od Dinanta koje je bio napušteno. Ostrvce je povezivalo obje strane rijeke s dva uska mosta preko kojih je mogla prijeći jedino pješadija. Problem je predstavljao prijenos oklopnih jedinica preko rijeke, a Francuzi i Belgijanci su se dobro ukopali na zapadnoj strani rijeke. Bilo je nemoguće prenijeti tenkove preko dva uska mosta. Rommel tada nije imao nikakve izviđačke jedinice i artiljerijsku podršku, dok je neprijatelj imao dopro raspoređena mitraljeska i protivtenkovska gnijezda, te lahku i tešku artiljeriju. Tog dana je Rommelova sedma oklopna divizija pretrpjela teške gubitke. Rommel se konstantno nalazio na frontu za vrijeme pokušaja prelaženja rijeke Meuse. Analizirao je položaje sjeverno i južno od Dinanta, te naredio tenkovima da krenu uz obalu sjeverno od Dinanta otvarajući vatru na drugu stranu obale. Kada je stigao do ostrvca koje je bio prijelazna tačka popeo se na gumeni čamac i lično prešao rijeku pod zaštitom tenkova koji su otvarali vatru na francuske položaje. Pod njegovim inspirirajućim vodstvom, počeo se širiti mostobran na drugoj strani rijeke, međutim tenkovi su još uvijek bili na istočnoj strani rijeke. Tek su sljedećeg dana oklopne jedinice počele prelaziti rijeku preko pontonskog mosta kojeg su u međuvremenu digli inženjeri. Prešavši rijeku Meuse tenkovima [[14. maj]]a, Rommel je nastavio napredovanje prema utvrđenim položajima koji su bili ekstenzija [[Maginot linija|Maginot linije]]. Iako Rommel to nije znao, neprijatelj je već naredio masovno povlačenje prema unutrašnjosti.
 
Do [[18. maj]]a Rommel je stigao do Le Cateaua duboko iza neprijateljskih linija i postojala je velika opasnost da ga francuske trupe okruže. Pješadijski dio divizije ostao je u [[Belgija|Belgiji]] vjerujući da se Rommel izgubio. Međutim, Rommel ni tada nije stao, nego je naredio napredovanje prema kanalu [[Le Manche]]. To je posebno iznenadilo tenkovske zapovjednike čiji su tenkovi gotovo ostali bez goriva. Ali u pomoć je stigla i Rommelova divizija okrijepljena gorivom i ojačana krenula je prema [[Arras]]u da presječe savezničke formacije u Belgiji. U Arrasu sedma oklopna divizija suočila se sa britanskim Matilda II tenkovima, najvećim otporom u kampanji protiv Francuske. [[21. maj]]a saveznici su izveli protivnapad kod južno od Arrasa s priličnim uspjehom. Tek ih je divizijska artiljerija i protivavionski topovi od 88mm zaustavili (88mm topovi su bili poznati po njihovoj velikoj protivtenkovskoj efektivnosti, pa su često korišteni za uništavanje tenkova. Kasnije je 88  mm top ugrađen i u famozni njemački Tiger tenk). Kada je Rommel stigao sa svojim tenkovima južno od Arrasa, vratio je izgubljeno područje tokom protivnapada i istjerao saveznike do Arrasa. [[26. maj]] je bio dobar dan za Rommela. Formalno mu je dodijeljeno odlikovanje Viteškog križa, a Hitler je obustavio napad.
 
Dan kasnije, naređeno mu je da krene prema [[Lille]]u kako bi učestvovao u čišćenju Belgije i sjeverne Francuske. Kao pojačanje pripojena mu je tenkovska brigada iz susjedne pete oklopne divizije. Do [[30. maj]]a Lille je pao i velik dio francuske prve armije se predao. Nakon toga Rommel je dobio par dana odmora. Saveznici su tokom njegovog odmora završili evakuaciju [[Dunkerque]]a. Dan poslije evakuacije, Rommelova sedma oklopna divizija krenula je preko rijeke Somme u veliku ofanzivu duboko u francusku teritoriju. Francuzi su očekivali oštar prodor tenkovima, ali je Rommel primijenio novu taktičku formaciju koju je opisao kao ''Flächenmarsch'', u kojoj je cijela divizija napredovala u formaciji velikog pravougaonika, dugog 20  km i 1,5  km širokog. Prednost te formacije bila je što su sve vrste jedinica kojima je divizija raspolagala bile na raspolaganju kad je divizija naletjela na otpor. Nakon prelaženja rijeke Somme, Rommel je krenuo prema rijeci Seine. Zbunio ga je slab otpor kod [[Seine]], ali su saveznici bili demoralizirani i tražili su put za evakuaciju. Dunkirk je još bio svjež Nijemcima u pamćenju, pa kako bi spriječili sličnu evakuaciju preko sličnih luka poput Le Havrea, njemački vrhovni štab naredio je Rommelu da krene prema moru. Tako je Rommel [[10. juni|10. juna]], zajedno sa Rothenburgovom dvadeset i petom oklopnom regimentom, stigao do mora kod sela Dalles. Nakon toga krenuo je prema gradu St. Valéry. U St. Valéryu je naišao na jak otpor ukopanih savezničkih trupa, koje je porazio nakon tri dana borbe. Iako je borba bila naporna Rommela je čekala još jedna teška borba prije kraja Francuske kampanje, borba za veliku francusku luku Cherbourg. [[18. juni|18. juna]] doveo je artiljeriju na položaje s kojih se je moglo bombardirati Cherbourg. Nakon intenzivne artiljerijske vatre na luku, francuske trupe su se predale.
 
[[21. juni|21. juna]] Francuska je kapitulirala. Rommelovi podvizi tokom osvajanja Francuske bili su fenomenalni i ubrzo je postao miljenik cijelog njemačkog naroda. Njegova sedma oklopna divizija zarobila je oko 90.000 savezničkih vojnika, izgubila je samo 42 tenka i 682 mrtvih. Njegovi podvizi preneseni su na filmsko platno u propagandnom filmu "Pobjeda na zapadu". Rommelova reputacija naglo se dizala nakon uspjeha u Francuskoj, a što je još važnije, njegovi podvizi su pokazali svijetu šta oklopne jedinice mogu učiniti pod zapovjedništvom generala poput Rommela. Ukupno gledajući, kampanja je pokazala važnost inicijative i elementa iznenađenja, koje je Rommel stalno naglašavao.
Red 97:
[[12. februar]]a [[1941]]. Rommel je stigao avionom u sjevernu Afriku, a prve njemačke trupe dva dana kasnije. Karakteristično za Rommela, čim je stigao u Afriku, izviđačkim avionom Fiesel Storch preletio je neprijateljske pozicije kako bi izvidio teren na kojem će se odigrati bitka. Počela su i prva neslaganja s Gariboldijem. [[Italijani]] su se htjeli utvrditi kraj Tripolija, a Rommel je htio pokrenuti trupe naprijed i napasti, a ne čekati engleski napad. Predočio je svoj pogled na situaciju Berlinu i Rimu, te mu je odobrena ofanziva.
 
[[Britanci]] su već znali da će Njemačka ojačati italijanske položaje u sjevernoj Africi. Dekodiranje signala njemačke Enigme, iako 1941. još uvijek pretežno neuspješno, otkrilo je neke važne detalje operacije "Suncokret".
 
[[14. februar]]a [[1941]]. u [[Tripoli]] su stigle prve njemačke trupe: treći izviđački bataljon i jedna protivtenkovska jedinica. Rommel je naredio da tokom noći iskrcaju ostatak trupa. [[17. februar]]a [[1941]]. Rommelovi tenkovi stigli su na front. Rommel je bio spreman suprotstaviti se Britancima na ratištu. Njegov glavni cilj je bio osvajanje Benghazija, glavnog grada Cyrenaice. Iako je to bio malehni obalni grad, Benghazi je bio važna luka. Kako se moglo vidjeti iz Rommelovih spisa, uspostava efektivne opskrbne linije bila je vitalna za nastavak mehaniziranog ratovanja u nepogodnoj klimi i terenu sjeverne Afrike. Britanci su to shvatili, pa su koncentrirali odbrambene tačke uzduž obale kod malih ali vitalnih luka.
Red 103:
Nakon početnog napada Rommel je shvatio da su Britanske snage slabije nego što je isprva procijenio, ali naredbe iz [[Berlin]]a vezale su mu ruke i nije smio dalje napredovati. Ono što on nije znao bilo je planiranje operacije Barbarossa (invazija SSSR-a), koje je imalo prednost u umovima njegovih zapovjednika koji nisu htjeli imati sporednu predstavu u Africi koja bi im oduzela vrijedne zalihe [[nafta|nafte]], lijekova i municije. Rat sa [[SSSR]]-om je bio mnogo važniji od bilo kakvog uspjeha u sjevernoj Africi. Rommel se vratio u Njemačku u martu, odlučan da raščisti navedeni slučaj. Bio je vrlo nezadovoljan odlukom feldmaršala von Brauchitscha koji je odlučio da u Afriku treba poslati što manji mogući broj trupa i prepustiti je sudbini. Rommel je smatrao da se treba iskoristiti trenutna slabost britanskih trupa kako bi se preuzela inicijativa. Također je vjerovao da je Njemačka trebala pokušati invaziju Engleske (operacija Morski lav (''Seelöwe'')) jer je Britanija ostavila mnogo ratne opreme u Francuskoj nakon evakuacije kod Dunkirka, te je vrijedilo pokušati osvojiti Britaniju, a time ne bi bilo ni potrebe vođenja rata u Africi.
 
Prije nego što je otišao u Berlin, Rommel je, mimo zabrane iz Berlina, naredio da [[24. mart]]a [[1941]]. peta pješadijska divizija napadne El Agheilu. Kada se vratio u Afriku, Rommel je saznao da je u zoru [[24. mart]]a [[1941]]. 3. izviđački bataljon je zauzeo El Agheilu. Nakon što je El Agheila pala u njegove ruke, Rommel je uočio da je Mersa el Brega ranjiva na napad, a kada bi zauzeo Mersu el Bregu, mogao bi nastaviti napad u Cyrenaici. Tipično, Rommel je bio nestrpljiv i nije se htio zaustaviti kada je vidio da je prvi domino pokrenuo lančano padanje drugih. Trebao je čekati do maja za napad, ali on je odlučio prekršiti i tu zapovijed i nastaviti napad.
 
[[31. mart]]a Rommel je krenuo u [[napad na Mersa el Bregu]] koju je zauzeo istog dana. Rommel je shvatio da se Britanci radije povlače umjesto da ojačaju svoje položaje, pa je Rommel odlučio napasti Cyrenaicu. [[3. april]]a pokrenuo je napad u formaciji od tri kolone, žureći svoje trupe što je više mogao. Ključ uspjeha u Rommelovom napadu preko Cyrenaice bilo je zauzimanje grada Mechellija, protiv kojeg je naumio koncentrirati jedinice iz sve tri kolone koje je poslao preko pustinje 3. aprila. Plan se pokazao totalnim uspjehom. Rommel je imao sreće. Prekršivši zapovjedi mogli su ga u najmanju ruku smijeniti, a opskrbna linija bila je toliko razvučena da je postala vrlo neefikasna, nekim tenkovima je i ponestalo gorivo tokom napredovanja prema Mechilliju. [[8. april]]a Mechilli je zauzet, a britanske snage povukle su se iz Cyrenaice. Rommel je ostvario svoju prvu pobjedu u pustinji, i mogao je izraziti buduće ambicije.
Red 111:
Nakon osvajanja Cyrenaice, Rommel je odlučio nastaviti napad prema Egiptu, usput osvajajući u predjelu zvanom Marmarica i luku [[Tobruk]], o kojoj nije bilo prikupljeno dovoljno informacija o odbrani i prirodi branilaca. Također mu je bilo naređeno da ne proširi svoj napad u [[Egipat]]. [[11. april]]a opkolio je Tobruk koji je hrabro držala deveta Australijska divizija. Slijedio je napad avionima po britanskim odbrambenim linijama, iako Rommel još uvijek nije imao plan britanskih odbramenih linija. Nakon toga naredio je napad trupama Afričkog korpusa (DAK) koji je zaustavljen nakon intenzivnog britanskog artiljerijskog bombardiranja. Moral među Rommelovim jedinicama je po prvi puta počeo padati. Tokom nekoliko uzastopnih napada na jugozapadno krilo Tobruka od [[11. april|11.]] do [[22. april]]a Rommel je izgubio 120 ljudi koji su bili ubijeni, ranjeni ili nestali. Tobruk je postao fokus rata u sjevernoj Africi od aprila [[1941]]. do kraja godine.
 
Rommel je shvatio kako je u statičnom ratovanju gubitak u ljudstvu puno veći od onog u mobilnom ratovanju – "U mobilnoj borbi, ono što je važno jest materijal, kao esencijalni element svakog ratnika. U mobilnom ratovanju, i najbolji vojnik je nekoristan bez vozila i tenkova. Ako se unište neprijateljske oklopne snage, neprijatelj postaje bezopasan bez velikog gubitka u ljudstvu. Obrnuto se primjenjuje u statičnom [[rat]]ovanju. Vojnik s puškom i ručnim bombama je vrlo važan, dok god ima zaštitu od strane protivtenkovskih topova ili protivtenkovskih prepreka. Njegov najveći neprijatelj je običan pješak u napadu. Slijedi da je statično ratovanje uvijek borba za uništenje ''čovjeka'', suprotno od mobilnog ratovanja, gdje je uništavanje neprijateljskog materijala ključ pobjede."
 
Osvojeni grad [[Ras el Madauer]] bio je pod neprestanom savezničkom artiljerijskom vatrom. Teren je bio tvrd i njemačke trupe su se vrlo teško ukopavale, pa je odbrana u tom području bila prilično plitka. Kako bi privukao neprijateljsku artiljerijsku vatru na drugo područje, Rommel je osmislio umjetne tenkove (načinjene od drva i montirane na traktore i automobile) i postavio ih na položaje koje je čuvala [[Brescia]].
 
Pomoć u materijalu iz [[Berlin]]a nije stizala. Vrhovni štab je postajao sve zaokupljeniji planiranjem operacije Barbarossa, te su obavijestili Rommela da ih više ne zamara i neka ih kontaktira nadalje jedino ako je nešto jako hitno. Napad preko Cyrenaice i napadi na Tobruk zabrinuli su generala Haldera, šefa osoblja vojnog vrhovnog zapovjedništva ([[OKH]]). Kako bi razjasnio situaciju, poslao je general-poručnika Paulusa (kasnije zapovjednika šeste armije koja je bila opkoljena u Staljingradu) u Afriku. On je stigao u Afriku [[27. april]]a. Paulus se složio s Rommelovim planovima da se provede još jedan pokušaj napada na Tobruk, ali je predložio da dio njemačkih snaga štiti egipatsku granicu, koja je bila čuvana samo s italijanskim trupama. Rommel se složio s njim i poslao jednu njemačku bojnu grupu na granicu. Paulus je napustio Afriku početkom juna. Njegov izvještaj je bio vrlo pozitivan, sa naglaskom na probleme u dostavi snaga u Afriku, izrazio je sumnju u mogućnost osvajanja Egipta i predložio da daljnji napad na Tobruk dobije dozvolu vojnog vrhovnog zapovjedništva. Međutim, uz sva planiranja i pokušaje osvajanja Tobruk je ostao u rukama Australijaca.
Red 123:
Dok su određene snage vršile napad (najzapaženije jedinica pod kapetanom Bachom kod Halfaya Passa), Rommel je pokazao svoju stručnost u oklopnom ratovanju, organizirajući protivnapad koji je natjerao Britance da prekinu njihov napad nakon samo tri dana. Nakon toga [[Winston Churchill|Churchill]] je izjavio "[[Bitka kod Solluma]] od [[15. juni|15.]] do [[17. juni|17. juna]] bila je bolno iskustvo".
U to vrijeme Rommel je počeo dobijati detaljnije impresije zapovjednika kojima se suprotstavljao preko ratišta. Njegovo visoko mišljenje o Wavellu, koje je u kasnijim pisanjima promijenio, nije dijelio i [[Winston Churchill|Churchill]], koji ga je zamijenio s Auchinleckom poslije Solluma.
 
U jesen [[Britanci]], pod novim zapovjedništvom, pokreću [[Operacija Crusader|ofanzivu Crusader]] (križar), totalno protiv Rommelovih predviđanja. Ne mareći na upozorenja o britanskom ojačavanju, Rommel je bio prezauzet pripremajući vlastiti plan napada. [[15. novembar|15. novembra]] [[1941]]. godine, dok je slavio pedeseti rođendan u [[Rim]]u, tokom posjete [[Mussolini]]ju, britanski napad je počeo. Obje strane su se dobro držale, a rezultat je bio veća zbrka nego korist, iako je završilo taktičkim porazom za Rommela.
 
U decembru [[Nijemci]] i [[Italijani]] su bili pod teškim pritiskom. Po prvi put od aprila [[1941]]. godine, Britanci preuzimaju inicijativu i pokazuju odlučnost u zadržavanju iste. Kakogod, Rommel je ponovno uvidio napad kao priliku za pokušaj preuzimanja inicijative pokrećući protivnapad. [[6. decembar|6. decembra]], Rommel kreće u protivnapad, ali bez italijanskih snaga, čiji zapovjednici su izjavili da su njihove trupe iscrpljene i nesposobne za borbu. Rommelov napad uspio je pokrenuti sporo povlačenje Britanaca, ali je brzo uvidio da nema dovoljno trupa za okruživanje neprijateljskih trupa. Pokušao je još jednom [[7. decembar|7. decembra]], ali ponovno bez uspjeha i s visokim gubicima.
Red 133:
== Pustinjski čudotvorac ==
 
Početni mjeseci [[1942]]. godine donijeli su zaokret u Rommelovom načinu vođenja [[DAK]]-a. Nakon taktičkog poraza tokom [[Operacija Crusader|operacije Crusader]], Rommel je trebao prekinuti opsadu [[Tobruk]]a i povući se 80  km zapadno od Tobruka. Pokazavši se u najgorem svjetlu tokom operacije Crusader, Rommel je proveo sljedeća dva mjeseca pokazujući se u najboljem svjetlu, donoseći svojeglave, ali ispravne odluke. Pokazao je veliku moralnu hrabrost i odličnu sposobnost manevriranja jedinicama.
 
Moralna hrabrost nalazila se u njegovim ključnim odlukama. Napuštajući Tobruk, znao je da je teren kod [[Kirenaika|Kirenaike]] nepodoban za odbranu, pa je odlučio da se treba povući skroz do [[Tripoli]]ja gdje je mogao ojačati i opskrbiti svoj korpus, a onda punom snagom napasti loše branjivu Cyrenaicu. Ta se ideja nije sviđala [[Italijani]]ma, jer je Cyrenaica bila njihova kolonija, a već se dva puta našla u neprijateljskim rukama. Rommel je znao da to nije situacija u kojoj mu se može zažmiriti jednim okom, ali je stalno ustrajao i držao svoj stav. Na kraju je ipak dobio dozvolu da se povuče iz Cyrenaice. Dana 24. decembra, trupe DAK-a napustile su [[Benghazi]], iako su Britanci pokušali spriječiti povlačenje, njemačke oklopne jedinice uspjele su odbiti britanski napad i pokazati ko vlada pustinjom i za vrijeme povlačenja.
 
Nakon povratka u Tripoli, Rommelovo vojno umijeće, osjećaj za snagu neprijatelja i procjena vlastitih mogućnosti, uskoro će ga vratiti na put do slave. Nakon Crusadera, DAK-ove oklopne jedinice bile su brojčano manje. U januaru je stiglo pojačanje iz Njemačke, a [[Hitler]] je odlučio na mediteransko područje dodijeliti i zračnu flotu pod zapovjedništvom [[feldmaršal]]a [[Albert Kesselring|Alberta Kesselringa]]. Relativna lahkoća kojom su zračne jedinice uočavale i uništavale jedinice u goloj pustinji, činile su zračnu snagu vrlo važnim faktorom u sjevernoafričkoj kampanji.
 
S britanske strane je nastupila stanka za pregrupiranje i ojačavanje. Nakon proglašenja rata s [[Japan]]om, Australijska divizija, Britanska 70. divizija i 7. Husarska divizija bile su raspodijeljene na [[Daleki istok]], a najiskusnija britanska oklopna formacija – 7. oklopna divizija, vratila se u [[Egipat]] na oporavak i ojačavanje. Auchinleck je namjeravao napasti Tripolitaniju, ali je isto tako vjerovao da ima vremena i za ojačavanje trupa. Zato je postavio, svježu, tek pristiglu iz Britanije, 1. oklopnu diviziju u Cyrenaicu. Izravno se suprotstavljajući Rommelu, stajale su samo neiskusna 1. oklopna divizija i oslabljena pješadijska divizija. DAK-ova obavještajna služba ubrzo je uvidjela to, te kada je to i Rommel saznao ubrzo su njegov instinkt i vještina opet ušli u igru.
 
Rommel je znao da treba napasti Britance prije nego što stignu ojačati. Htio je da njegov napad iznenadi Britance, pa je cijeli plan napada držao za sebe, a tek tri dana prije napada je rekao za svoj plan ofanzive njemačkim divizijskim zapovjednicima. Kada su [[21. januar]]a [[1942]]. krenule prve njemačke jedinice u napad, element iznenađenja je gotovo u potpunosti ostvaren. To je bio poseban dan za Rommela jer je za napad nagrađen Viteškim križem s hrastovim lišćem i ukrštenim mačevima. [[26. januar]]a [[Mussolini]] je lično pohvalio Rommela radi pobijede nad Saveznicima kod Tripolitanije. Rommel se je zabrinuo zbog manjka goriva, ali svejedno je uspio odbaciti Britance preko Cyrenaice do linije Gazala. Auchinleck je također znao da je Cyrenaica loše područje za podići odbrambenu liniju, pa je tako izbjegao veće gubitke povlačeći se do Gazale.
 
Odbrana Tripolitanije i vraćanje Cyrenaice u ruke [[Sile Osovine|sila Osovine]] bio je Rommelov brz i neviđeni pothvat, kojeg su mogli postići samo rijetki vojni geniji. Nakon ponovnog osvajanja Cyrenaice, Rommel je stekao status legende i među britanskim vojnicima. Sam [[Winston Churchill|Churchill]] je tom prilikom rekao: "Imamo vrlo hrabrog i vještog suparnika i, ako smijem reći tokom ovih teških ratnih dana, velikog generala". I Auchinleck se zabrinuo konstatirajući u svojim memoarima da je Rommel postao neka vrsta čudotvorca u očima britanskih vojnika.
 
U martu je Rommel otputovao u [[Njemačka|Njemačku]] kako bi mogao svečano primiti odlikovanje Viteškog križa s hrastovim lišćem i ukrštenim mačevima. U međuvremenu njegove snage su unaprijeđene u "Panzerarmee Afrika" (Afrička oklopna armija), a Rommel je dobio čin [[general-pukovnik]]a.
Dok su Rommelove trupe napredovale prema Gazali, Auchinleck je planirao pokrenuti svoju proljetnu ofanzivu, ali je tada shvatio da više nije dovoljno snažan da pokori svog protivnika. Velik dio opreme je izgubio tokom povlačenja iz Cyrenaice, a s druge strane Rommel je počeo dobijati sve više pojačanja jer je [[Malta]] bila učestalo bombardirana, pa nije mogla služiti kao luka za lovce na njemačke konvoje. U maju su se stvari promijenile. [[Britanci]] su dobili pomoć od Amerike. U Afriku su stiglo 160 Grant tenkova koji su bili superiorniji njemačkim Pz. Mk. III i Pz. Mk. IV . Britanska artiljerija je bila bolja i jača od njemačke, a omjer topova je bio 8:5 u korist Britanije. [[Luftwaffe]] je brojčano mogao parirati RAF-u. Kvantitet i kvalitet britanskih tenkova postao je puno veći od njemačkih. Međutim, Rommel nije bio obeshrabren. Odlučio je napasti Gazala liniju na krajnjem jugu oko utvrđene pozicije u Bir Hacheimu. Tamo se neprijatelj najmanje mogao nadati napadu jer je to područje bilo oskudno prohodnim putovima za tenkove, većinom su to bila velika pustinjska prostranstva.
 
[[26. maj]]a [[1942]]. godine napad na Gazala liniju je započeo. Bitka je započela vrlo loše za DAK zbog jakog otpora na području Bir Hacheima koji je pao tek [[13. juni|13. juna]] i superiornijih američkih tenkova koji su činili rupe u njemačkom udarnom valu. Rommelove trupe su bile konstantno izložene savezničkim napadima, što ih je činilo vrlo ranjivim. Nakon pada Bir Hacheima u junu stvari su krenule na bolje. Britanske oklopne snage bivale su sve slabije. Iako se našao u vrlo teškoj situaciji, Rommel je uspio savladati sve prepreke i pobijediti moćnijeg neprijatelja, nalazeći se nemali broj puta lično u samom žaru bitke analizirajući tok napada. Pobjedu kod Gazale mnogi smatraju Rommelovim najvećim uspjehom u njegovoj dugoj vojnoj karijeri.
Red 171:
 
[[Datoteka:Rommel with his aides.jpg|mini|lijevo|Rommel u sjevernoj Africi]]
Nakon [[Tobruk]]a, otpor na koji je Rommel nailazio bio je pretežno slab. [[30. juni|30. juna]] već se nalazio 510  km istočno od [[Tobruk]]a tj. 150  km zapadno od [[Aleksandrija|Aleksandrije]], na području gdje su Britanci podigli posljednju odbrambenu liniju – Alamein liniju. Alamein linija je bila jedna od rijetkih odbrambenih pozicija u pustinji koje se nije moglo zaobići preko krajnjeg juga. Naime kod [[El Alamein]]a se nalazi [[Katarska depresija]] koja je bila neprohodna za sva vozila i tako činila prirodnu prepreku za napredovanje preko juga.
 
[[1. juli|1. jula]] [[1942]]. godine počeli su napadi na Alamein liniju. Međutim, Rommelova armija bila je iscrpljena i teško da je mogla učiniti mnogo. Vojnici su bili na ivici kolabiranja, vozila su pretrpjela veliku štetu, a zalihe goriva i municije bili su na najnižoj mogućoj granici. Rommelovim trupama bila je potrebna opskrba [[gorivo]]m i municijom. Što je Rommel više napredovao prema istoku, to su njegovi opskrbni putevi bili duži, a za njegove protivnike, koji su bili pritiskani sve bliže svojim izvornim bazama, je vrijedilo obrnuto. Nakon tri dana uzastopnih pokušaja probijanja Alamein linije, Rommel je odlučio napraviti stanku, ali samo do 10. jula kada je planirao nastavak napadanja. Međutim, [[10. juli|10. jula]] u 05:00 h počeo je britanski napad na italijanske divizije Trieste i Sabratha. To je bio početak Auchinleckovog napad na neprijateljske položaje. Inicijativa je lagahno prelazila na Auchinleckovu stranu, koji je planirao slomiti borilački duh italijanskih formacija u Rommelovoj armiji. To je bio dobar plan. Međutim, Auchinleck je i dalje bio nezadovoljan razvojem situacije, osjećajući da je pod pritiskom [[Winston Churchill|Churchilla]] zbog političkih razloga.
 
Do [[14. juli|14. jula]] Rommelove su snage svedene na minimum koji teško da je mogao održati trenutnu poziciju. Bez goriva, na rubu fizičkog i psihičkog sloma, Afrička oklopna armija bila je u smrtnoj opasnosti. Rommel je tada znao da se njegove ambicije u sjevernoj Africi nikada neće ostvariti iako su i njegovi suparnici bili iscrpljeni, a situacija je bila fleksibilnija nego se to moglo činiti. Iako ranjen, Afrički korpus nije izgubio svoje borbene vještine. Njemačke snage odbacivale su britanske napade, te su otkrili da je i [[8. armija]] također iscrpljena. Ipak se [[DAK]] i [[8. armija]] neprekidno bore od maja kada je Rommel osvojio Gazalu. Auchinleckove jedinice jednostavno nisu mogle skupiti dovoljnu energiju za odlučujući udarac. S druge strane Rommelove teško oštećene snage bile su postepeno ojačane s [[Italija|italijanskimitalija]]nskim i [[Njemačka|njemačkim]] trupama, a ta injekcija svježe [[krv]]i učinila je mnogo za dizanje morala.
 
[[26. juli|26. jula]] borba je na kratko prekinuta. Rommel je tada analizirao događaje iz proteklih mjeseci. Bio je uvjeren da je ispravno postupio proganjanjem 8. armije do [[Egipat|Egipta]], a s druge strane jako je kritizirao italijanske saveznike. Smatrao je da su italijanski oficiri nekompetentni, ali je zato dobro mislio o običnom italijanskom vojniku. Smatrao je da su Italijani dobri vojnici koji su loše vođeni i loše naoružani. Sveukupno gledano smatrao je italijanski doprinos ratovanju nedovoljnim, a vojnike nekorisnim. Dosta mu je bilo italijanskih prinova, tražio je da mu se pošalju samo njemački vojnici i njemačka oprema.
Red 183:
== Mrtva tačka ==
Period od kasnog ljeta do novembra [[1942]]. imao je mnogo uspjeha i padova. Od uspješnih ljetnih pothvata kod [[Bir Hacheim]]a i [[Tobruk]]a do jesenjih propalih ambicioznih planova za [[Egipat]]. Sunce Afričkog korpusa počelo je polako zalaziti, zajedno s njemačkim nadama u pobjedu u [[Sjeverna Afrika|sjevernoj Africi]]. Opće gledano na situaciju u svijetu sile Osovina su još uvijek napredovale. [[Britanci]] su bili prisiljeni povući se iz [[Burma|Burme]], [[Malta]] je bila pod opsadom, [[Nijemci]] su činili veliki napredak u [[Rusija|Rusiji]], a njemačke podmornice su u junu postavile novi rekord u broju potopljenih savezničkih brodova. Međutim, situacija je zapravo bila lošija za Osovinske sile nego što se činila. Ulazak [[SAD]]-a u rat pokazat će se kobnim za Osovinske sile kojima će ratna sreća ubrzo okrenuti leđa. Svaki britanski vojnik znao je da je Rommel još uvijek opasan i da sigurno sprema neki novi plan ne bi li se domogao [[Aleksandrija|Aleksandrije]].
 
Rommelovo zdravlje pogoršalo se tokom [[august]]a [[1942]]. godine kada je planirao ofanzivu koja bi trebala započeti krajem mjeseca. Moral njegovih trupa bio je visok, a uspjesi na istočnom ratištu išli su tome u prilog. Rommel je i dalje krivio italijanske saveznike da ne čine najbolje što mogu kako bi zalihe iz Evrope došle konvojima u Afriku. [[Italijani]] su slali štogod su mogli, ali [[Britanci]] su dekodirajući Enigmu znali tačnu poziciju svakog konvoja koji je krenuo iz Evrope. Opskrba trupa je definitivno bio [[feldmaršal]]ov najveći problem. Plan napada je bio sličan onom u [[Gazala|Gazali]] – brz prodor kroz neprijateljske odbrambene linije konstantnim mobilnim ratovanjem.
 
S druge strane Montgomery se dobro pripremao za gotovo siguran Rommelov novi napad. Svakoj pojedinoj jedinici dao je precizne instrukcije šta treba napraviti, a način na koji su britanske trupe bile raspoređene maksimalno je koristio sav njihov potencijal. Montgomery je očekivao da će Rommel napasti na jugu, te je tamo ukopao najveći dio oklopnih jedinica oko Ruweisat i Alam Halfa grebena. Savezničkim oklopnim snagama je naređeno da se ne upuštaju u mobilno ratovanje, nego da se bore odbrambeno, ne napuštajući svoj ukopan položaj. Nije smjelo doći do mobilnog ratovanja, Rommel je trebao biti zaustavljen kod odbrambene linije, a tada bi [[artiljerija]] i [[avijacija]] uništili njegove okopne jedinice gdjegod budu koncentrirane. Tako je uistinu i bilo. Rommel, sa svojim instinktom za bojište, gotovo odmah je shvatio šta mu se događa.
 
U noći [[30. august]]a [[1942]]. godine Rommel je započeo svoj napad. Problemi su počeli gotovo od početka, kada je razminiranje terena potrajalo duže od očekivanog. Tada su otpočeli teški zračni napadi sa strane [[RAF]]-a, a kada su njemački tenkovi stigli do savezničkih pozicija, silina odbrambene vatre spriječila ih je da učine ikakav napredak. Rommel je odlučio prekinuti ofanzivu u jutro [[2. septembar|2. septembra]] [[1942]].
 
Nakon neuspjeha, Rommel je bio prisiljen otići u [[Njemačka|Njemačku]] zbog zdravstvenih problema. Bilo je očito da će [[Saveznici]] nakon uspješne odbrane krenuti u napad, pa je Rommel prije odlaska u Njemačku napisao procjenu stanja i relativan omjer snaga kod Alameina, te započeo gradnju odbrambenih položaja shvatajući da je mobilno ratovanje teško izvedivo zbog velike savezničke materijalne superiornosti. Također je upozorio podređene da budu spremni suprotstaviti se pomorskom desantu. Naravno da nije znao da će se ključno savezničko iskrcavanje dogoditi u novembru pod kodnim imenom [[Operacija Baklja|operacija Torch (Baklja)]]. Nakon posljednjih instrukcija svom zamjeniku, generalu Stummeu, Rommel je napustio Afriku.
 
U Njemačkoj je njegov povratak bio prilika za organiziranje nekih javnih proslava, a i sam je Rommel održao govor u kojem je govorio o stanju u Egiptu. Bilo je nejasno da li će se on uopće vratiti u Afriku. Pričalo se o tome da bi ga [[Adolf Hitler|Hitler]] mogao postaviti na jednu od najviših zapovjednih pozicija u Rusiji. Međutim, [[24. oktobar|24. oktobra]] stigla je vijest o početku savezničkog napada, te ga je Hitler poslao natrag na front.
Red 214:
 
{{DEFAULTSORT:Rommel, Erwin}}
[[Kategorija:Biografije, Njemačka]]
[[Kategorija:Njemačke vojskovođe]]
[[Kategorija:Njemačka u Drugom svjetskom ratu]]