Razlika između verzija stranice "Mustafa Kemal Atatürk"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
|||
Red 57:
{{Također pogledajte|Domovina i sloboda|Komitet jedinstva i napretka|Mladoturska revolucija}}
[[Datoteka:Turkishcon Salonika.jpg|mini|lijevo|Atatürkova navodna rodna kuća u Solunu, danas očuvana kao muzej.]]
[[Datoteka:Ali Riza Efendi memorial house in Kodzadzik, Macedonia.JPG|mini|desno|Rekonstruisana kuća Ali Rizinih roditelja u [[Kodžadžik]]u (današnja Sjeverna Makedonija).]]
Ubrzo poslije završetka Vojnog fakulteta, Atatürk je uhapšen zbog antimonarhističkih aktivnosti. Nakon nekoliko mjeseci zatvora pušten je zahvaljujući Riza-paši, njegovom bivšem školskom direktoru. Po izlasku iz zatvora dodijeljen je [[Peta armija (Osmanlijsko Carstvo)|Petoj armiji]], sa sjedištem u [[Damask]]u, u funkciji štabnog [[kapetan]]a. Tu se, zajedno s Alijem Fuatom Cebesoyem i [[Lütfi Müfit Özdeş|Lütfijem Müfitom]],{{sfn|Mango|2002|p=37}} pridružio malom i tajnom revolucionarnom društvu reformističkih oficira. Ime društva bilo je [[Domovina i sloboda]] (turski: ''Vatan ve Hürriyet''), a vođa je bio trgovac [[Mustafa Cantekin|Mustafa Elvan]]. Čin [[nadkapetan]]a dobio je 20. juna 1907, a 13. oktobra 1907. premješten je u Štab [[Treća armija (Osmanlijsko Carstvo)|Treće armije]] u Manastiru. Pridruživši se [[Komitet jedinstva i napretka|Komitetu jedinstva i napretka]] (turski: ''İttihad ve Terakki Cemiyeti'') dobio je članski broj 322. U kasnijim godinama postao je poznat po protivljenju i čestom kritiziranju politika koje je sprovodilo vodstvo İTC-a. 22. juna 1908. zaposlen je kao inspektor u željeznicama [[Istočna Rumelija|Istočne Rumelije]]. Učestvovao je u [[Mladoturska revolucija|Mladoturskoj revoluciji]] u julu 1908. kojom je svrgnut sultan [[Abdul Hamid II]] i obnovljena [[Druga ustavna era|ustavna monarhija]].
[[Datoteka:Les Manoeuvres de Picardie.jpg|mini|lijevo|Atatürk (četvrti s desne strane) na vojnim vježbama u [[Pikardija|Pikardiji]], septembar 1910.]]
Atatürk je propagirao depolitizaciju vojske, što nije odgovaralo vođama İTC-a. Zbog toga je krajem 1908. poslat u [[Osmanlijska Tripolitanija|Tripolitanski vilajet]] (u današnjoj [[Libija|Libiji]]) pod izgovorom gušenja plemenske pobune. Ipak, prema [[Dagobert von Mikusch|Mikuschu]], Atatürk se dobrovoljno javio za ovu misiju.<ref>von Mikusch, Dagobert (1981). ''Zwichen Europe und Asien''. İkarus Yayınları, str. 67.</ref> Nakon gušenja ustanka, u januaru 1909. vratio se u Istanbul.
U Istanbulu je u aprilu 1909. grupa vojnika pokušala izvršiti [[Incident 31. marta|kontrarevoluciju]]. Atatürk je odigrao ključnu ulogu u slamanju pobune.<ref>Kinross, Patrick (1972). ''Rebirth of a Nation''. Istanbul: Sander Yayınları, str. 68.</ref>
Atatürk je 1910. poslat u [[Osmanlijska Albanija|albanske krajeve]]. U to je doba [[Isa Boljetinac]] predvodio albanski ustanak na [[Kosovo|Kosovu]], a došlo je do [[Albanski ustanak 1910.|ustanka]] i u [[Albanija|Albaniji]]. Tom se prilikom susreo s [[Eqrem Vlora|Eqremom Vlorom]], albanskim političarem i piscem.
Tokom jeseni 1910. bio je među osmanlijskim posmatračima na vojnim vježbama u [[Pikardija|Pikardiji]], a 1911. kratkotrajno je služio u Ratnom ministarstvu (turski: ''Harbiye Nezareti'').
== Napomene ==
| |||