Razlika između verzija stranice "Kotiledon"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke
Red 1:
[[Datoteka:Cotyledon-Cercis siliquastrum.jpg|thumb|Kotiledon klijanca judinog drveta (''[[Cercis siliquastrum]]'')]]
 
[[Datoteka:Cotyledon-Cercis siliquastrum.jpg|thumb|Kotiledon klijanca judinog drveta (''[[Cercis siliquastrum]]'')]]
[[Datoteka:Monocot vs dicot crop Pengo.jpg|thumb| Usporedba klice monokotiledon a i dikotiledonaa. Vidljivi dio [[monokotiledone|monokotiledonske]] biljke (lijevo) zapravo je prvi pravi list proizveden iz [[meristem]]a; sam kotiledon ostaje unutar sjemenke]]
[[Datoteka:Germination-en.svg|thumb|335px|Poređenje prizemnog i podzemnog klijanja]]
Line 6 ⟶ 5:
[[Datoteka:09-05-31 Abeto Douglas.jpg|thumb|Dvosedmična [[duglazija]] sa sedam kotiledona]]
[[Datoteka:Mimosa pudica - cotyledon.jpg|thumb|Klijanac ''Mimosa pudica'' sa dva kotiledona i prvim pravim listom sa šest [[listić]]a]]
'''Kotiledon''', '''sjemenski list''' ili '''embrionski list''' ( [[Latinski|lat.]] ''cotyledon'',{{sfn|Short|George|2013|loc=[https://books.google.com/books?id=dFcKLxqEAj4C&pg=PA15 p. 15]}} od [[starogrčki|grč.]]: κοτυληδών – ''kotilēdōn'', gen.: κοτυληδόνος ''kotilēdonos'', iz κοτύλη – ''kotílē'' = čaša, zdjela) ili primarni klicini listovi, značajan su dio [[embrion]]a unutar biljne [[sjeme]]nke, a definiran je kao '''zametkovi listovi''' u biljkama [[sjemenjača]]ma. Kod njih se jedan ili više njih pojavljuju prvi prilikom [[klijanje | klijanja]] sjemena. Broj prisutnih kotiledona jedna je od karakteristika koju botaničari koriste za razvrstavanje [[cvjetnica]] (angiospermi). Vrste s jednim kotiledonom nazivaju se [[monokotiledone]] ("monokotile"). Biljke s dva embrionska lista nazivaju se [[dikotiledone]] ("dikotile").
U slučaju dikotiledonskih klijanaca, čiji su kotiledoni fotosintetski, kotiledoni su funkcionalno slični lišću. Međutim, pravi listovi i kotiledoni razvojno se razlikuju. Kotiledoni nastaju tokom embriogeneze, zajedno s korijenom i pucaju meristemima, te su stoga prisutni u sjemenu prije klijanja. Pravi listovi, međutim, formirani su postembrionalno (tj. nakon klijanja) iz vrha apikalnog [[meristem]]a, koji je odgovoran za stvaranje sljedećih zračnih dijelova biljke.
 
Kotiledoni u porodici [[Poaceae | trava]] i mnogih drugih monokotiledona izrazito je modificiran list sastavljen od '''[[Skutelum (botanika) | skuteluma]]''' i '''[[koleoptil]]a'''. Skutelum je tkivo unutar sjemena koje je specijalizirano za apsorpciju pohranjene hrane iz susjednog [[endosperm]]a. Koleoptil je zaštitna kapa koja prekriva „plumule“ (prethodnike stabljike i listova biljke).
 
Klijanci [[golosjemenjača]] također imaju kotiledone i one su često promjenjivi u broju (višekotiledone), pri čemu od 2 do 24 kotiledona formiraju vrtlog na vrhu [[hipokotil]]a (embrionske stabljike) koji okružuje pupoljčić. Unutar svake vrste često se još uvijek pojavljuju neke varijacije u kotiledonskim brojevima, npr. klijanci [[pinus|bora]] ''Pinus radiata '' imaju ih 5–9, a Jeffreyev bor ('' Pinus jeffreyi '') 7–13, ali ostale su vrste fiksnije, npr. [[Cupressus sempervirens | mediteranski čempres]] uvijek ima samo dva kotiledona. Najveći broj prijavljenih je za velikokonusni bor (''[[Pinus maximartinezii]]''), s
24 (Farjon & Styles 1997).
 
Line 18 ⟶ 17:
 
== Epigealni naspram hipogealnog razvoja ==
Kotiledoni mogu biti [[epigealno klijanje | epigealno]], šire se pri klijanje sjemena, odbacujući sjemensku ljusku, dižući se iznad zemlje i možda postaju fotosintetski, ili [[hipogealna klijavost | hipogealni]], ne širi se, ostaju ispod zemlje i ne postaju fotosintetski. Ovo poslednje je obično slučaj kada kotiledoni djeluju kao organ skladištenja, kao kod mnogih [[orah (plod) | orašastih plodova]] i [[žir]]ova.
 
Hipogealne biljke imaju (u prosjeku) značajno veće sjemenke od epigealnih. Također su sposobna za opstanak ako se klijanac presadi, jer [[meristem]] pupoljaka ostaje pod zemljom (kod epigealnih biljaka, ako se klijanac presadi, meristem ostaje. Kompenzacija je da biljka treba da proizvede veliki broj sitnih semenki ili manji broj semenki koje verovatnije prežive.<ref name="tischler">{{citation | title = Response of Seedlings of Two Hypogeal Brush Species to CO2 Enrichment |author1=Charles R. Tischler |author2=Justin D. Derner |author3=H. Wayne Polley |author4=Hyrum B. Johnson | url = http://www.treesearch.fs.fed.us/pubs/28366 | conference = Proceedings: Shrubland dynamics -- fire and water; 2004 August 10–12; Lubbock, TX. Proceedings RMRS-P-47 | publisher = Fort Collins, CO: U.S. Department of Agriculture, Forest Service, Rocky Mountain Research Station | pages = 104–106 }}</ref><ref>{{citation | doi = 10.3732/ajb.94.6.901 | title = Seed size, seedling morphology, and response to deep shade and damage in neotropical rain forest trees | year = 2007 | author = Baraloto, C. | journal = American Journal of Botany | volume = 94 | pages = 901–11 | last2 = Forget | first2 = P.-M. | issue = 6 | pmid = 21636459 | url = https://semanticscholar.org/paper/afd600d31d5e630c809953cbac5e51927d4ace98 }}</ref>
 
Krajnji razvoj epigealnog habitusa predstavljen je s nekoliko biljaka, uglavnom u porodici ''[[Gesneriaceae]]'', u kojoj kotiledon traje čitav život. Takva je biljka je ''[[Streptocarpus wendlandii]]'' iz [[Južna Afrika|Južne Afrike]] kod koje jedan kotiledon naraste i do 75 centimetara u dužinu i do 61 &nbsp;cm u širinu ( najveći kotiledon bilo koje dikkotiledonea, a premašio ga je samo rod ''Lodoicea ''). Adventivni Dopunski cvjetni klasteri formiraju se duž srednjeg dijela kotiledona.<ref>{{ cite book | last= Perry | first= Frances and Leslie Greenwood | date= 1972 | title= Flowers of the World | location= London | publisher= Hamlyn Publishing Group | page= 47 }}</ref> Drugi kotiledon je mnogo manji i prolazniji.
 
Srodne biljke mogu imati mješavinu hipogealnog i epigealnog razvoja, čak i unutar iste porodice. Grupe koje uključuju i hipogealne i epigealne vrste su, naprimjer, porodice [[četinjar]]a Južne hemisfere ''[[Araucariaceae]]'',<ref>{{citation | title = Phyloghuhenetic relationships within Araucariaceae based on rbcL gene sequences | url = http://www.amjbot.org/cgi/content/full/85/11/1507 |author1=Hiroaki Setoguchi |author2=Takeshi Asakawa Osawa |author3=Jean-Christophe Pintaud |author4=Tanguy Jaffré |author5=Jean-Marie Veillon | journal = American Journal of Botany | year = 1998 | volume = 85 | pages = 1507–1516 | doi = 10.2307/2446478 | jstor = 2446478 | issue = 11 | pmid = 21680310 }}</ref> the pea family, [[Fabaceae]],<ref name="tischler" /> i and the rod ''[[Lilium]]'' . Često uzgajani vrtni [[obični grah]], "Phaseolus vulgaris" je epigealan, dok je usko srodni grah trkač]],"[[Phaseolus coccineus]]", hipogealni.
 
==Historija==
Termin ''kotiledon'' skovao je [[Marcello Malpighi]] (1628–1694).{{efn|The Oxford English Dictionary attributes it [[Carl Linnaeus|Linnaeus]] (1707–1778) "1751 Linnaeus ''Philos. Bot.'' 54. ''Cotyledon, corpus laterale seminis, bibulum, caducum''" {{sfn|Linnaeus|1751|loc=[https://archive.org/stream/philosophiabotan00linn#page/54/mode/2up p.&nbsp;54]}} and 89, {{sfn|Linnaeus|1751|loc=[https://archive.org/stream/philosophiabotan00linn#page/89/mode/1up p.&nbsp;89]}} po analogiji sa sličnom strukturom istog naziva u [[placenta| placenti]]. {{sfn|OED|2015}}}} [[John Ray]] bio je prvi botaničar koji je prepoznao da neke biljke imaju dva, a druge samo jedan kotiledon, i na kraju je prvi prepoznao ogromnu važnost te činjenice za [[biosistematika|biosistematiku]], u djelu ''Methodus plantarum'' (1682).<ref name="Vines 1913">{{Citation | author = Vines, Sydney Howard | year = 1913 | chapter = Robert Morison 1620—1683 and John Ray 1627—1705 | pages = 8–43 | editor = [[Francis Wall Oliver|Oliver, Francis Wall]] | title = Makers of British botany | publisher = Cambridge University Press}}</ref><ref>Greene, E. L. & Egerton, F. N. (ed.) (1983). ''Landmarks of Botanical History: Part 2''. Stanford: Stanford University Press, p. 1019, note 15, [https://books.google.com/books?id=AzGsAAAAIAAJ&lpg=PA497&hl=pt-BR&pg=PA1019#v=onepage&q&f=false].</ref>
 
[[Teofrast]] (3. ili 4. stoljeće p. n. e.) i [[Albertus Magnus]] (13. stoljeće) također su prepoznavali razliku između dvokotiledona i monokotiledona.<ref>{{cite web|url=http://bioetymology.blogspot.com.br/2011/06/cotyledon-monocotyledon-plural-usually.html|title=Bioetymology: Origin in Biomedical Terms: cotyledon, monocotyledon (plural usually monocots), dicotyledons(plural usually dicots)|author=|date=|website=bioetymology.blogspot.com.br|accessdate=6. April4. 2018}}</ref><ref>Greene, E. L. & Egerton, F. N. (ed.) (1983), p. 1019, note 15.</ref>
 
==Reference==
Line 36 ⟶ 35:
==Bibliografija==
{{refbegin|30em}}
* {{cite book|last1=Linnaeus|first1=Carl|authorlink=Carl Linnaeus|title=Philosophia botanica : in qua explicantur fundamenta botanica cum definitionibus partium, exemplis terminorum, observationibus rariorum, adiectis figuris aeneis|date=1755|origyear=1751|publisher=Joannis Thomae Trattner|location=Vienna|others=originally published simultaneously by R. Kiesewetter (Stockholm) and Z. Chatelain (Amsterdam) |url=https://archive.org/details/philosophiabotan00linn|accessdate=13. December12. 2015|ref={{harvid|Linnaeus|1751}}}}
* Mirov, N. T. (1967). ''The Genus Pinus''. Ronald Press Company, New York.
* Farjon, A. & Styles, B. T. (1997). Pinus (Pinaceae). ''Flora Neotropica Monograph'' 75: 221-224.
* {{cite book|last1=Short|first1=Emma|last2=George|first2=Alex|title=A primer of botanical Latin with vocabulary|date=2013|publisher=Cambridge University Press|location=New York|isbn=9781107693753|url=https://books.google.com/books?id=dFcKLxqEAj4C|accessdate=14. December12. 2015|ref=harv}}
{{refend}}
 
Line 47 ⟶ 46:
{{Commons category|Cotyledons (leaves)|Cotyledon}}
 
[[Kategorija: Anatomija biljaka]]
[[Kategorija: Morfologija biljaka]]
[[Kategorija:Razmnožavanje biljaka]]