Razlika između verzija stranice "Bennettitales"

Originalno, smatralo se da su [[list]]ovi Bennettitalesnalik na trake, međutim njihovi reproduktivni delovi nalik na cvjetove razdvajaju dve grupe. Dvije porodice Bennettitales (''Cycadeoidaceae'' i ''Williamsoniaceae'') imaju jedinstvene osobine. ''Cycadeoidaceae'' imale su snažna debla i bisporangijatne [[šišarka|strobile]] koji služe kao njihove [[razmnožavanje| reproduktivne]] strukture, a Williamsoniaceae su imale bisporangijatne ili monosporangijatne češere i izrazito vitkije i razgranata drvenasta debla. Ovi bisporangijatni češeri sastojali su se od slojeva zaštitnih [[brakteja]], zakrivljenih [[mikrosporofil]]a i ovulatnih [[Receptakulum (botanika)|receptakula]].<ref>Arens, Nan C.; Stromberg, C; Thompson, A. "Introduction to the Bennettitales". Retrieved April 16, 2018.</ref> Zrele dvoisporangijatne šišarke bile su zatvorene i najvjerovatnije su imale obaveznu [[samooplodnja|samooplodnju]].<ref>Osborn, Jeffrey M.; Taylor, Mackenzie (2010). ''Pollen and coprolite structure in Cycadeoidea (Bennettitales): Implications for understanding pollination and mating systems in Mesozoic cycadeoids''. Bloomington, IN: Indiana University Press. pp. 34–49.</ref>

Općenito, Bennettitales imale su listove pričvršćene aksijalno (prema stablu) s izrazitim srednjim grebenovima. Iz njih se grana [[List|venacija]], pod uglom od približno 90 stepeni.<ref>{{Cite journal|last=Ray|first=M. M.|last2=Rothwell|first2=G. W.|last3=Stockey|first3=R. A.|date=Septemberseptembar 2014|title=Anatomically Preserved Early Cretaceous Bennettitalean Leaves: Nilssoniopteris corrugata n. sp. from Vancouver Island, Canada|url=https://www.researchgate.net/publication/305883530|journal=Journal of Paleontology|volume=88|issue=5|pages=1085–93|via=ResearchGate|doi=10.1017/S002233600005767X}}</ref>

Oni su također imali žilave [[biljna kutikula| kutikule]], jer su bile u stanju da izdrže visoke razine [[sumpor-dioksid]]a u periodu [[trijas]] / [[jura]] tokom dužeg vremena.<ref>{{Cite journal|last=Steinthorsdottir|first=M.|last2=Elliott-Kingston|first2=C.|last3=Bacon|first3=K. L.|date=Marchmart 2018|title=Cuticle surfaces of fossil plants as a potential proxy for volcanic SO2 emissions: observations from the Triassic–Jurassic transition of East Greenland|journal=Paleobiodiversity and Paleoenvironments|volume=98|pages=49–69|doi=10.1007/s12549-017-0297-9|doi-access=free}}</ref> Neke su karakterizirala debela stabla i [[list|perasto]] složeni listovi koji imaju površnu sličnu onima kod [[cikada]], razlikujući se prvenstveno u rasporedu [[stoma]].<ref>Pigg, Kathleen. 2005 ''The Cycads, Cycadeoids (Bennettitales) and Ginkgophytes''<nowiki>http://lsweb.la.asu.edu/kpigg/CYCAD.html</nowiki> (''accessed 21 Sept 2007'').</ref>

Bennettitales je prvi put identificirao Engler, 1892. kao odvojene od reda Cycadales, a zatim ih je Caruthers dodatno diferencirao u dvije grupe: ''[[Cycadeoidaceae]]'' i ''[[Williamsoniaceae]]''. Euantijsku hipotezu postavili su Arber i Parking, 1907<ref>{{Cite journal|last=Arber|first=E. A. Newell|last2=Parkin|first2=John|date=Julyjuli 1907|title=On the Origin of Angiosperms|journal=Botanical Journal of the Linnean Society|volume=38|issue=263|pages=29–80|doi=10.1111/j.1095-8339.1907.tb01074.x}}</ref> smatrajući su da su [[cvjetnica|angiosperme]] nastale od Bennettitales, o čemu svjedoče drvene strukture i rudimentni [[cvijet|cvjetovi]]. Ova teorija ih je svrstala među [[Anthophyta|antofite]], što je dovelo do toga da je češće poznata kao antofitna hipoteza.

Na osnovu morfoloških podataka, ipak, Bennettitales su klasificirani kao [[Monofilija|monofiletna grupa]] kada je uparens sa [[Gnetum|Gnetales]].<ref>{{Cite journal|last=Crane|first=Peter R.|date=Septemberseptembar 1985|title=Phylogenetic relationships in seed plants|journal=Cladistics|volume=1|issue=4|pages=329–348|doi=10.1111/j.1096-0031.1985.tb00432.x}}</ref> Genetički podaci pokazali su da moderne postojeće [[sjemenjače]] formiraju vlastitu monofiletnu grupu, isključujući Bennettitales. Moderna teorija sugerira da Bennettitales, Angiosperme i [[Gigantopteridae|Gigantopteridales]] tvore [[kladus]] na osnovu prisustva [[oleanan]]a.<ref>Taylor, D. W.; Hongqi Li; Dahl, Jeremy; Fago, F. J.; Zinneker, D. & Moldowan, J. M. (2006). "Biogeochemical evidence for the presence of the angiosperm molecular fossil oleanane in Paleozoic and Mesozoic non-angiospermous fossils". ''Paleobiology''. '''32'''(2): 179–90. Digital object identifier|doi:10.1666/0094-8373(2006)32[179:BEFTPO]2.0.CO;2.</ref> Nedavni dokazi dobijeni [[fazno-kontrastno rendgensko snimanje | fazno-kontrastnim rendgenskim snimanjem]] sjemena [[golosjemenjača]] sugeriraju da je podržana euantijska hipoteza.<ref>{{Cite journal|last=Friis|first=E. M.|last2=Crane|first2=P. R.|last3=Pedersen|first3=K. R.|last4=Stampanoni|first4=M.|date=Decemberdecembar 2007|title=Phase-Contrast X-Ray Microtomography Links Cretaceous Seeds with Gnetales and Bennettitales|url=https://www.researchgate.net/publication/5814805|journal=Nature|volume=450|issue=7169|pages=549–52|via=ResearchGate|pmid=18033296|doi=10.1038/nature06278}}</ref> Još uvijek je vruća rasprava o temi. Uglavnom, podrazumijeva se da [[Morfologija morfološki]] podaci podržavaju tu hipotezu, ali savremeni [[kladistika|kladistički]] testovi sugeriraju drugačije.<ref>{{Cite journal|last=Rothwell|first=G. W.|last2=Crepet|first2=W. L.|last3=Stockey|first3=R. A.|date=Januaryjanuar 2009|title=Is the anthophyte hypothesis alive and well? New evidence from the reproductive structures of Bennettitales|journal=American Journal of Botany|volume=96|issue=1|pages=296–322|doi=10.3732/ajb.0800209|pmid=21628190}}</ref> Otkrivanje podataka o ovoj izumrloj grupi još je daleko od kraja, jer se otkrivaju nove vrste poput ''Nilssoniopteris binggouensis'' u 2014<ref>{{Cite journal|last=Na|first=Y.|last2=Sun|first2=C.|last3=Dilcher|first3=D. L.|last4=Li|first4=Y.|date=Marchmart 2014|title=Nilssoniopteris binggouensis sp. nov. (Bennettitales) from the Lower Cretaceous of Northeast China|url=https://www.researchgate.net/publication/260869206|journal=International Journal of Plant Sciences|volume=175|issue=3|pages=369–81|via=ResearchGate|doi=10.1086/673539}}</ref> and ''Anomozamites sanjiaocunensis'' in 2015.<ref>{{Cite journal|last=Miao|first=Z.|last2=Sun|first2=C.|last3=Dilcher|first3=D. L.|last4=Na|first4=Y.|date=Januaryjanuar 2015|title=Anomozamites t BennettitalesD from Middle Jurassic Haifanggou Formation western Liaoning China|url=https://www.researchgate.net/publication/302984592|journal=Global Geology|volume=18|pages=75–87|via=ResearchGate}}</ref><ref>{{Cite journal|last=Nel|first=P.|last2=Bertrand|first2=S.|last3=Nel|first3=A.|date=Februaryfebruar 2018|title=Diversification of insects since the Devonian: a new approach based on morphological disparity of mouthparts|journal=Scientific Reports|volume=8|issue=1|pages=3516|doi=10.1038/s41598-018-21938-1|pmid=29476087|pmc=5824790}}</ref>