Razlika između verzija stranice "Kulturološka antropologija"

'''Kulturalna antropologija''', takođe zvana '''socijalna antropologija''' ili '''sociokulturalna antropologija''', jedna je od četiri opštepoznate oblasti [[antropologija|antropologije]], holističkog proučavanja čovječanstva. Ova disciplina dijelom odražava odgovor na ranije Zapadne [[diskurs]]e koji su se zasnivali na suprostavljenosti "[[kultura|kulture]]" i "[[priroda|prirode]]," prema čemu neka ljudska bića žive u "prirodnom stanju." Antropolozi tvrde da kultura ''jeste'' "ljudske prirode," te da svi ljudi imaju sposobnost da klasifikuju iskustva, simbolički enkodiraju klasifikacije, i da druge uče takvim apstrakcijama.

Budući da ljudska bića stiču kulturu putem učenja, ljudi koji žive na različitim mjestima ili pod različitim uslovima mogu razviti različite kulture. Antropolozi su takođe ukazali da se putem kulture ljudi mogu prilagoditi svojoj okolini na negenetske načine; prema ovome, ljudi koji žive u različitim okolišima često će imati različite kulture. Dakle, dobar dio antropoloških teorija je nastao zahvaljujući zanimanju antropologa za tenziju između ''lokalnog'' (posebne kulture) i ''globalnog'' (univerzalna ljudska priroda).

Moderna sociokulturalna antropologija potekla je iz "[[etnologija|etnologije]]" [[19. vijek]]a, koja se bavila sistematskim upoređivanjem ljudskih društava. Naučnici poput [[Edward Burnett Tylor|Edwarda Tylora]] i [[James Frazer|Jamesa Frazera]], u [[Engleska|Engleskoj]], proučavali su materijal koji su prikupili drugi – obično misionari, istraživači ili kolonijalni činovnici – što im je dalo nadimak "kabinetski antropolozi." Etnolozi su posebno bili zainteresovani za pitanja zašto ljudi koji žive u različitim krajevima svijeta ponekad imaju slična ''[[vjera|vjerovanja]]'' i praktikovanja. U pokušaju odgovora na ta pitanja, etnolozi u [[19. vijek]]u su se podijelili u dvije misaone škole. Jedna škola je tvrdila da su različite ljudske skupine morale već nekako naučiti jedna od druge, ma kako indirektno, što, prema drugim riječma, znači da su se kulturne crte proširile iz jednog mjesta u druga; bila je to teorija "[[difuzija (antropologija)|difuzije]]." Druga strana je pak zagovarala da su različite skupine bile sposobne da nezavisno stvore slična vjerovanja i praktikovanja. Neki od ovih koji su zagovarali "nezavisno stvaranje," kao na primjer [[Lewis Henry Morgan]], još su pretpostavljaji da sličnosti znače da su različite društvene skupine prošle kroz iste faze [[kulturna evolucija|kulturne evolucije]].

U [[20. vijek]]u, antropolozi su uglavnom odbacili shvatanje da su sva ljudska društva morala proći kroz iste razvojne faze na isti način. Dok su neki etnolozi 20. vijeka smatrali da takve sličnosti odražavaju slična prilagođavanja sličnim okolišima (v. [[kulturna evolucija]]), [[Claude Lévi-Strauss]] je tvrdio da očiti obrasci razvoja odražavaju sličnosti u strukturi ljudske misli (v. [[strukturalizam]]).

U [[20. vijek]]u, većina sociokulturalnih antropologa su prihvatili [[etnografija|etnografiju]] kao način proučavanja, u kojem antropolog zaista živi u drugim društvima koje proučava, dakle provodeći značajno vrijeme u tim društvima, istovremeno [[učesničko posmatranje (antropologija)|učestvujući u (''participacija'') i posmatrajući (''opservacija'')]] društvo i kulturni život skupine. Ovaj metod su razvili i unaprijedili [[Bronislaw Malinowski]] (koji je obavio [[terenski rad (antropologija)|terenski rad]] na [[Trobrijandska ostrva|Trobrijandskim ostrvima]] i predavao u Engleskoj), i [[Franz Boas]] (koji je obavio terenski rad na [[Baffinsko ostrvo|Baffinskom ostrvu]] i predavao u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]]).

Mada su etnolozi 19. vijeka vidjeli "difuziju" i "nezavisno stvaranje" kao međusobno isključive i sukobljene teorije, većina etnografa se ubrzo saglasila da oba procesa postoje i da oba mogu uvjerljivo dokazati sličnosti između različitih kultura (unakrsno-kulturno). Međutim, ovi etnografi su ukazali na vještačku prirodu mnogih takvih sličnosti, takođe ukazujući da crte koje se šire putem difuzije često mijenjaju svoje značenje, ulogu i funkciju na putu iz jednog društva u drugo. Prema tome, ovi antropolozi su bili manje zainteresovani za upoređivanje kultura, generaliziranje ljudske prirode, ili otkrivanje univerzalnih zakona kulturnog razvoja, negoli za razumijevanje posebnih kultura putem samih tih kultura, tj. kroz njih. Ovi etnografi i njihovi studenti su progurali ideju "[[kulturni relativizam|kulturnog relativizma]]," gledište prema kojem se razumijevanje vjerovanja i ponašanja drugih može postići samo u kontekstu kulture u kojoj drugi žive.

U 20. vijeku, sociokulturalna antropologija je krenula različitim razvojnim putevima u [[Evropa|Evropi]] i Sjedinjenim Američkim Državama. Evropski "socijalni antropolozi" su se fokusirali na posmatranja društvenih ponašanja i "socijalnih struktura," tj. na odnose između društvenih uloga (na primjer, muža i žene ili roditelja i djece) i društvenih institucija (kao što su [[religija]], [[ekonomija]] i [[politika]]). Američki "kulturalni antropolozi" su pak stavili težište na načine na koje ljudi izražavaju svoja viđenja sebe i svijeta, naročito u [[simbol|simboličkim]] oblicima, kao što su [[umjetnost]] i [[mit]]ovi. Danas, većina sociokulturalnih antropologa se oslanja na oba ova razvojna puta i podjednako se zanima kako za ono što ljudi rade tako i za ono što ljudi kažu.

Etnografija danas dominira sociokuluralnom antropologijom. No, mnogi savremeni sociokulturalni antropolozi su odbacili ranije modele etnografije, koji su tretirali lokalne kulture kao ograničene i izolirane. Ovi antropolozi se i dalje zanimaju za različite načine na koje ljudi u različim mjestima osjećaju i razumijevaju svoj život, mada oni često tvrde da se ovi različiti načini življenja ne mogu razumjeti jedino u lonalnom kontekstu; oni ističu da se ti načini moraju analizirati u kontekstu regionalnih, a onda i globalnih političkih i ekonomskih odnosa. Istaknuti zagovornici ovog pristupa su [[Arjun Appadurai]], [[James Clifford]], [[Jean Comaroff]], [[John Comaroff]], [[James Ferguson]], [[Akhil Gupta]], [[George Marcus]], [[Sidney Mintz]], [[Michael Taussig]], [[Joan Vincent]], and [[Eric Wolf]].