Razlika između izmjena na stranici "Partsko carstvo"

Dodana 4.723 bajta ,  prije 11 mjeseci
nema sažetka izmjene
 
Najraniji neprijatelji Partskog carstva su bili [[Seleučko-partski ratovi|Seleukidi]] na zapadu i [[Skiti]] na istoku. Međutim, nakon proširenja na zapad došli su u sukob sa [[Kraljevina Ermenija|Kraljevinom Ermenijom]] i [[Rimska republika|Rimskom republikom]]. Rimsko i Partsko carstvo se na kraju međusobno borilo kako bi uspostavili vlast na ermenskim kraljevima. Nakon Partske pobjede nad [[Marko Licinije Kras|Markom Licinijem Krasom]] u [[Bitka kod Kare|bici kod Kare]] 53. godine p.n.e., Partske snage su zauzele cijeli [[Levant]]. Nakon toga su mnogi rimski carevi ili njihovi generali vršili invaziju na Mezopotamiju tokom nekoliko [[Rimsko-partski ratovi|Rimsko-partskih ratova]] koji su uslijedili u narednih nekoliko stoljeća. Tokom ovih sukoba, Rimljani su zauzimali gradove [[Seleukija|Seleukiju]] i Ktesifon u više navrata, ali nikada nisu bili u stanju da ih zadrže.
 
Česti građanski ratovi između Partskih pretendenata na prijestolje su bili više opasniji za stabilnost carstva nego strana invazija. Partsko carstvo je uništeno 224. godine kada je [[Ardašir I]], vladar [[Istahr|Istahra]] u provinciji [[Fars (provincija)|Fars]], podigao pobunu i ubio posljednjeg vladara [[Artaban VIV|Artabana VIV]]. Nakon toga je Ardašir I osnovao [[Sasanidsko carstvo]] koje je uništeno [[Muslimanska osvajanja|muslimanskim osvajanjem]] u 7. stoljeću.
 
== Historija ==
 
Kineski general [[Ban Chao]], general protektorata zapadnih regiona, je 97. godine poslao svog izaslanika [[Gan Jing|Gan Jinga]] na diplomatsku misiju u Rimsko carstvo. On je tokom putovanja posjetio dvorac Pakora II u Hekatompilu i [[Perzijski zaliv]], gdje su ga partske vlasti uvjerile da je naporno putovanje morskim putem oko [[Arapsko poluostrvo|Arapskog poluostrva]] jedini siguran put do Rima. Gan Jing se razočaran vratio kući pruživši caru [[He Han|He Hanu]] (88. - 106.) detaljni izvještaj o Rimskom carstvu baziran na partskim pričama. Kineski zapisi govore da je grupa [[Rimska privreda|rimskih trgovaca]] stigla u glavni grad [[Luojang]] 166. godine tokom vladavine [[Marko Aurelije|Marka Aurelija]] (161. - 180.) i [[Huan Han|Huana Hana]] (146. - 168.).
 
=== Pad Partskog carstva ===
Nakon što je iberijski kralj Farsman I postavio svog sina [[Radamist|Radamista]] (51. - 55.) za kralja Jermenije, [[Vologaz I]] (51. - 78.) je planirao da napadne i smjesti svog brata Tiridata na jermensko prijestolje. Dolaskom na vlast [[Tiridat I|Tiridata I]] (55. - 58.), Partsko carstvo će držati čvrstu kontrolu nad Jermenijom - sa kratkim prekidima - preko [[Jermenska dinastija Arsakida|jermenske dinastije Arsakida]]. Nakon pada Partskog carstva, dinastija Arsakida je nastavila vladati [[Kraljevina Jermenija|Jermenijom]], [[Kraljevina Gruzija|Gruzijom]] i [[Kavkaska Albanija|Kavkaskom Albanijom]]. Kada se [[Vardan II]] pobunio protiv svog oca 55. godine, Vologaz II je povukao svoje snage iz Jermenije. To je dovelo do [[Rimsko-partski rat (58-63)|Rimsko-partskog rata]] u kojem je vojskovođa [[Gnej Domicije Korbulon]] postigao vojni uspjeh postavivši [[Tigran VI|Tigrana VI]] (58. - 61.) za kralja Jermenije. Međutim, Korbulonov nasljednik [[Lucije Kasenije Pet]] je poražen od partskih snaga čime je uslijedilo potpisivanje mirovnog sporazuma u Rimu 63. godine. Tada je rimski car [[Neron]] (54. - 68.) svečano okrunio [[Tiridat I|Tiridata I]] (62. - 88.) za kralja Jermenije stavljajući mu kraljevsku [[Dijadema|dijademu]] na glavu.
 
Uslijedio je dugi period mira kojeg su prekinuli kasniji rimski carevi koji su pokušali osvojiti istočne dijelove [[Plodni polumjesec|plodnog polumjeseca]]. Ova pojačana agresija se može objasniti reformom rimskih vojnih snaga. Kako bi uništili partsku vojsku koristili su [[Nabatejci|Nabatejce]], ali su kasnije uspostavili stalnu pomoćnu silu koja je nadopunila njihove teške legionarske trupe. Međutim, ove snage nisu bile dovoljno moćne jer su zauzele vrlo malo teritorija. Primarna motivacija za rat je bila lična slava i politički položaj cara. Neprijateljstvo između Rimskog i Partskog carstva je obnovljeno kada je [[Hozroje I]] (109. - 129.) svrgnuo jermenskog kralja [[Sanatruk|Sanatruka]] (88. - 110.) i postavio [[Aksidar|Aksidara]] (110. - 113.). Rimski car [[Trajan]] (98. - 117.) je bez savjetovanja sa Rimom svrgnuo Aksidara i zauzeo grad Nisibis; njegovo zauzimanje je bilo od presudnog značaja za osiguranje svih glavnih ruta preko sjeverne mezopotamske ravnice. Sljedeće godine je Trajan izvršio invaziju na Mezopotamiju naišavši na mali otpor pošto je Hozroje I vodio građanski rat sa [[Vologaz III|Vologazom III]] (129. - 147.). Prezimivši u Antiohiji, nastavio je marširati niz Eufrat zauzevši Dura-Europus, Ktesifon, Seleukiju i Haracenu gdje je gledao kako brodovi iz Perzijskog zaliva odlaze u Indiju.
 
Kada je Trajan 116. godine osvojio perzijski grad Susu, okrunio je rimskog vazala [[Partamaspat|Partamaspata]] za novog kralja Partskog carstva. Nakon pobune Babilonskih gradova i neuspješne opsade Hatre, Trajan je bio prisiljen da se povuče iz Mezopotamije 117. godine. Njegovo povlačenje je bilo - po njegovim namerama - privremeno jer je želio obnoviti napad na Partsko carstvo, ali je iznenada umro u augustu 117. godine. Njegov nasljednik [[Hadrijan]] (117. - 138.) je odlučio da ne izvrši invaziju na Mezopotamiju zbog ograničenih vojnih resursa čime je potvrdio rimsko-partsku granicu na rijeci Eufrat. Partamaspat je pobjegao nakon partske pobune, pa su ga Rimljani postavili za kralja Osroene. Nakon smrti Vologaza III, novi partski kralj [[Vologaz IV]] (147. - 191.) je pokrenuo period mira i stabilnosti. Međutim, partskim napadom na Jermeniju i Siriju 161. godine započeo je [[Rimsko-partski rat (161-166)|Rimsko-partski rat]]. Nakon prodiranja trupa rimskog cara [[Marko Aurelije|Marka Aurelija]] (161. - 180.) u Mezopotamiju i spaljivanja Seleukije i Ktesifona, rimski vojnici su bili prisiljeni da se povuku jer su se zarazili [[Boginje|boginjama]] koje su opustošile Rimsko carstvo.
 
Nakon dolaska na vlast [[Vologaz VI|Vologaza VI]] (208. - 213.), došlo je do pobune njegovog brata [[Artaban IV|Artabana IV]] (213. - 224.) koji je stekao kontrolu nad većim dijelom carstva. U međuvremenu je rimski car [[Karakala]] (211. - 217.) došao u Mezopotamiju pod izgovorom da oženi jednu od Artabanovih kćerki čime je započeo rat osvojivši grad [[Erbil]] istočno od rijeke [[Tigris]]. Nakon ovog debakla, Partsko carstvo je sklopilo nagodbu sa rimskim carem [[Makrin|Makrinom]] (217. - 218.) koji je platio ratnu odštetu u iznosu od 200 miliona [[Denar|denara]]. Oslabljeno Partsko carstvo je napao [[Ardašir I]] iz [[Estakhr|Estakhra]] koji je počeo pokoravati okolna područja. Nakon pobjede nad Artabanom IV u [[Bitka kod Hormizdegana|bici kod Hormizdegana]] 28. aprila 224. godine uspostavio je novo [[Sasanidsko Carstvo|Sasanidsko carstvo]].
 
==Reference==