Razlika između verzija stranice "Zmija"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
skinulasampolačlankainaslovwikipedijehvalaidoviđenja
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
m Vraćene izmjene korisnika 93.141.73.125 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Turkmen
oznaka: vraćanje
Red 17:
'''Zmije''' ([[grčki jezik|grč.]] ''Ophidia'', [[latinski jezik|lat.]] ''Serpentes'') su [[podred]] unutar [[red (biologija)|reda]] [[gmizavci|gmizavaca]] čije je hladno i suho tijelo prekriveno ljuskama. Vode porijeklo od predaka koji su ličili na [[gušteri|guštere]], ali jako im se izdužilo tijelo, a noge su im reducirane pa se kreću vijugajući. Velike [[vrsta|vrste]] ([[pitoni]] i [[anakonde]]) narastu do 8 [[metar|m]], u rijetkim slučajevima i do 10 m.
 
== Uvod ==
arke]] (Crotalinae). U prave ljutice pripadaju evropske, azijske i afričke ljutice, a glavni predstavnici jamičarki su [[čegrtuše]], [[kopljoglavke]], [[mokasine]] te arborealne jamičarke južne i jugoistočne Azije te srednje i južne Amerike. Sve zmije porodice ljutica prilično su zdepaste i kratkoga repa. Glava se jasno izdvaja od ostalog dijela tijela i srcolikog je ili trokutastog oblika. Prekrivena je uglavnom sitnim ljuskicama. [[Oko|Oči]] svih ljutica imaju okomitu zjenicu, što znači da su prilagođene za gledanje u tami. Gotovo sve zmije ove porodice rađaju žive mladunce. Mladunci se rađaju u tankoj prozirnoj membrani, koju odmah po izlijeganju probijaju i izlaze iz nje. Otrovni su od rođenja.
Životinje otrovnice posjeduju posebne sisteme u kojima se otrovi proizvode i kojima otrove mogu unijeti u tijelo žrtve. Ovakve se životinje nazivaju fanerotoksičnim životinjama. Pošto zmije posjeduju zube kojima unose otrov u tijelo žrtve, onda one nisu otrovne zmije, nego zmije otrovnice. Na prostorima Balkana živi više vrsta zmija otrovnica, kao što su [[šarka]] (''Vipera berus''), [[planinska šarka]] (''Vipera ursinii macrops'') i [[poskok]] (''Vipera ammodytes''). Sve ove otrovnice pripadaju porodici [[ljutice|ljutica]] (Viperidae).
 
arkeLjutice žive u [[Evropa|Evropi]], [[Azija|Aziji]], [[Afrika|Africi]], [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj]] i [[Južna Amerika|Južnoj Americi]], a u [[Australija|Australiji]] ih nema. Nema ih niti na [[Antarktik]]u, gdje je za gmizavce prehladno. [[Porodica (biologija)|Porodica]] ljutica obuhvata oko 230 vrsta, a dijeli se na četiri podporodice, od kojih su najpoznatije dvije: [[prave ljutice]] (Viperinae) i [[jamičarke]] (Crotalinae). U prave ljutice pripadaju evropske, azijske i afričke ljutice, a glavni predstavnici jamičarki su [[čegrtuše]], [[kopljoglavke]], [[mokasine]] te arborealne jamičarke južne i jugoistočne Azije te srednje i južne Amerike. Sve zmije porodice ljutica prilično su zdepaste i kratkoga repa. Glava se jasno izdvaja od ostalog dijela tijela i srcolikog je ili trokutastog oblika. Prekrivena je uglavnom sitnim ljuskicama. [[Oko|Oči]] svih ljutica imaju okomitu zjenicu, što znači da su prilagođene za gledanje u tami. Gotovo sve zmije ove porodice rađaju žive mladunce. Mladunci se rađaju u tankoj prozirnoj membrani, koju odmah po izlijeganju probijaju i izlaze iz nje. Otrovni su od rođenja.
Za sve ljutice važan je sastav njihovih otrovnih žlijezda i zubi. Zubi im izgledaju kao injekcijske igle. U njihovoj unutrašnjosti se nalazi kanal, a na vrhu je mali procjep kroz koji izlazi otrov. Smješteni su na prednjem dijelu gornje čeljusti. Kada nisu u upotrebi, savijeni su prema natrag i smješteni u specijalnom naboru sluznice. Kada zmija napada, zubi se uspravljaju, zabadaju u tijelo žrtve i iz njih tada poteče otrov. Otrovni zubi se troše, pa ih zmija povremeno odbacuje i odmah ih zamjenjuje novim otrovnim zubima. To znači da se ljutice ne mogu trajno onesposobiti vađenjem otrovnih zubi. Veličina tih zuba ovisi o veličini zmije odnosno o veličini njene glave. Najveće otrovne zube ima [[gabonska ljutica]] (''[[Bitis gabonica]]'') koja živi u Africi. Zubi velikih primjeraka ove zmije mogu biti i do pet centimetara dreg|Bubrezi]]]]
 
Za sve ljutice važan je sastav njihovih otrovnih žlijezda i zubi. Zubi im izgledaju kao injekcijske igle. U njihovoj unutrašnjosti se nalazi kanal, a na vrhu je mali procjep kroz koji izlazi otrov. Smješteni su na prednjem dijelu gornje čeljusti. Kada nisu u upotrebi, savijeni su prema natrag i smješteni u specijalnom naboru sluznice. Kada zmija napada, zubi se uspravljaju, zabadaju u tijelo žrtve i iz njih tada poteče otrov. Otrovni zubi se troše, pa ih zmija povremeno odbacuje i odmah ih zamjenjuje novim otrovnim zubima. To znači da se ljutice ne mogu trajno onesposobiti vađenjem otrovnih zubi. Veličina tih zuba ovisi o veličini zmije odnosno o veličini njene glave. Najveće otrovne zube ima [[gabonska ljutica]] (''[[Bitis gabonica]]'') koja živi u Africi. Zubi velikih primjeraka ove zmije mogu biti i do pet centimetara dreg|Bubrezi]]]]dugi.
[[Datoteka:Snake-anatomy.svg|mini|lijevo|Anatomija zmije::<br /> '''1''' [[Jednjak]] <br />'''2''' [[Dušnik]] <br />'''3''' Trahealna [[pluća]] <br />'''4''' Rudimentarno lijevo krilo pluća <br />'''5''' Desno krilo pluća <br />'''6''' [[Srce]] <br />'''7''' [[Jetra]] <br />'''8''' [[Želudac]] <br />'''9''' Zračna vrećica <br />'''10''' [[Žučni mjehur]] <br />'''11''' [[Gušterača]] <br />'''12''' [[Slezena]], <br />'''13''' [[Crijevo]] <br />'''14''' [[Mošnja]] <br />'''15''' [[Bubreg|Bubrezi]]]]
 
== Zmije otrovnice ==